srijeda, 16.01.2013.
Čemu i komu sve to služi?
Ne znam jeste li jučer na HRT1 gledali emisiju 'Paravan'? Otkako se počela emitirati gledao sam je možebitno tek nekoliko puta. Jučer s razlogom: emitirana je emisija o Vukovaru. Ne gledam je inače jer je evidentno da autorica ili ne zna praviti dokumentarne emisije ili pak po nečijem diktatu radi takve kave radi. Ne mogu se oteti dojmu kako se trudi, bez obzira što pozvani gosti govore, da emisija pokaže i dokaže njezinu tezu s kojom je ušla u realizaciju emisije.
U uvodu emisije autorica je ponovo dala na znanje kako ne želi ili ne smije odstupiti od takvog koncepta: istina je ono što se u ovoj emisiji prikazuje. Tezu je postavila na početku emisije ovim uvodom:
„Dobra Vam večer poštovani gledatelji.
Danas je godišnjica međunarodnog priznanja Hrvatske. Osim toga u Vukovaru je obilježena 15. godišnjica mirne reintegracije Podunavlja. Još jednom grad su posjetili političari. Održavani su govori, bilo je svečano. Ali taj dan i danas je živio svoju svakodnevnicu. Njegovi stanovnici odlazili su na posao ako ga imaju. Drugi su posao tražili, skupljali su sitniš po kući za osnovne potrebe, gledali izloge s visokim cijenama. S više ili manje gorčine prisjećali se obljetničarskih obećanja političara. Večeras ćemo govoriti o Vukovarcima, prvenstveno o mladima, onima koje danas ipak najviše zanima dostojanstveni život. Zašto ga mnogi od njih žele pronaći negdje drugdje? Kako se doista živi u Vukovaru?“
Nakon što nam je predstavila goste u studiju, Ivanu Simić Bodrožić, književnicu koja već dvadeset godina ne živi u Vukovaru već povremeno dolazi a iz njega je otišla kao mala djevojčica, Sretena Ćuka zvanog General Woo, hiphopera, koji je nakon šest godina boravka odlučio vratiti se u Zagreb i preko linka iz osječkog studija gradonačelnika Željka Saboa, pustila je film 'Produženi praznici' autora Matije Vukšića, poznatog kao suradnika Gorana Milića u njegovim serijalima. Jedan mračan, dešparatni film. Kao da je scenarij za njega napisao sam Kafka.
Imam u Vukovaru poznanicu, nešto mlađu od mene, koja je rođena Vukovarka i živi u gradu od svog rođenja. Uz izuzetak vremena kad je bio pod okupacijom. Dopisujemo se godinama. Dan uoči emitiranja emisije poslao sam joj SMS poruku da pogleda emisiju. Gledajući film pomislih: pa kako ona može tolike godine živjeti (u grad se vratila 1999.) u takvom okruženju, ako je to istina što film prikazuje?
Nakon filma uobičajen razgovor. Preopširno bi bilo da sada doslovno navodim sve što je rečeno.
Tko želi može pogledati na link
Spomenut ću samo jedan karakterističan detalj:
U obraćanju gradonačelniku Vukovara voditeljica u nekoliko navrata jasno daje na znanje kako s g. Sabolom razgovara kao s gradonačelnikom. No kad on navodi podatak da u Vukovaru ima 11000 zaposlenih opovrgavajući tvrdnje iz filma da nema posla, voditeljica, da bi dokazala svoju tezu o lošem stanju u gradu kaže:
„Ali dobro, još uvijek u županiji Vukovarskoj imate stopu nezaposlenosti među najvećom u Hrvatskoj. U dvanaestom mjesecu je bila 29,5%.“
Gradonačelnik joj odgovara kako je jedino i mogao: „Ja nisam župan. Ja govorim kao gradonačelnik Vukovara!“
Obzirom da joj je time, a i još nekim podacima (o broju novootvorenih tvrtki osim Kauflanda na primjer) srušio njezinu tezu kako je u Vukovaru sve loše, voditeljica ga je prekinula i ponovo se obratila gostima u studiju koji su, iako ne žive u Vukovaru, govorili bliže njezinoj tezi. I radila je tako tijekom cijele emisije.
Tijekom emitiranja filma poslah svojoj poznanici SMS poruku: 'Gledaš li?' Nije odgovorila odmah nego nakon emisije: „Gledala sam, sutra šaljem e-mail!“ I danas je stigao najprije ovaj:
Sad malo o emisiji o Vukovaru.
Smiješna, nerealna slika koju su dala tri lika koji uopće ne žive u Vukovaru. A voditeljica uopće nije dala gradonačelniku da govori. A film? U svakom gradu se može danas naći petero depresivnih mladih ljudi, snimiti ih ispred derutne zgrade i u nekom neuređenom kafiću i reći to je Vukovar.
Vukovar ima 28 000 stanovnika i 2000 nezaposlenih. Koji grad u H. to ima. Gradska blagajna je puna. Grad Vukovar nema dubioza. Imamo kazalište, kultni centar Ružička, Pastoralni centar s mnogo predstava različitih sadržaja, ali to mladi dripci ne posjećuju. Većina predstava je besplatna.
Nemam riječi, i opet su nas prikazali otužno, depresivno, razoreno. Zašto nisu prikazali grad iz zraka da se vidi 9000 novih krovova, uređeni parkovi, fontane. Vjerujem da je Vukovar danas jedini grad gdje se ipak nešto gradi. Ali, trebamo i opet žrtvu, jad i bijedu ....
Imamo prelijepi Eko centar usred šume (nekoliko milijuna eura je koštao) između dva gradska naselja, po ljeti nam staje nekoliko kruzera tjedno, imamo pješčani otok s uređenim sjenicama gdje dolaze ljudi iz cijelog svijeta svakodnevno na kupanje. Svaki dan se otok čisti. Snažni motorni čamci svakodnevno prevezu i do 5000 ljudi, a da ne čekaš na prijevoz više od 5 minuta. Cijelo ljeto se možeš voziti za samo 35 kn.
Pa da baš ništa od toga nije zaslužilo da bude prikazano. Strašno. U svakom gradu ima problema, lopovluka, ali nismo sazdani samo od toga.
Tužna sam što se prilazi stvaranju emisije s unaprijed određenim crnilom. (naglasio s.c.) Kome je to potrebno? Možda cijeloj Hrvatskoj da misle kako su oni ipak sretni jer žive u boljem okruženju. Ali, varaju se. Sve nas obavija jednaka količina tuge i beznađa zahvaljujući stanju duha u koje su nas doveli bešćutni, pohlepni ljudi.
U odgovoru na ovaj tekst pitao sam je mogu li ga iskoristiti za pisanje posta na temu te i takve emisije, što mi je bila i inače ideja odmah nakon što sam je odgledao, a ovaj njezin tekst mi je došao kao 'kec na jedanaest'. Odgovorila mi je;
Možeš raditi s tekstom što hoćeš. Ma, još nešto. Gledala sam na Dnevnik.hrt početak jučerašnjeg Dnevnika (15. 01.), a u vezi ćirilice. I opet u pozadini grad snimljen prije puno, puno godina. Sve u rasulu. Čemu i komu to sve služi?
I ja se pridružujem njoj: čemu i komu to služi?
16.01.2013. u 18:02 •
17 Komentara •
Print •
#
| < |
siječanj, 2013 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
