Ovijeh dana u žiži oliti fokusu pozornosti hrvatskog puka su: pronađeni posmrtni ostaci Antonije Bilić i štrajk upozorenja prosvjetnih radnika i medicinskih sestara. Gotovina je, naime, već otišao u drugi plan. Događaji koji zanimaju 'medijsko žutilo' rastu, naime, kao gljive poslije kiše. O njemu, Gotovini, razmišljaju još samo 'razočarani' desničari (sic!). Već je lansirana teorija o (šaljivoj) uroti: pravi je Gotovina eliminiran i zamijenjen njegovim klonom koji 'voli' Srbe!
O prvom neću. Ne zato što sam indiferentan prema tragediji obitelji Bilić već iz sasvim jednostavnog razloga: osobnog sam mišljenja da takve tragedije spadaju i domenu OSOBNIH trauma pa ih ne bi trebalo povlačiti po medijima. Moj je stav da OZBILJNI mediji ne bi trebali takvim vijestima hraniti puk sklon VOAJERIZMU (zavirivanje u tuđe nesreće) već bi samo informiranja radi trebali donijeti tri kratke vijesti/notice/crtice:
Nestao/la X.Y.
Uhapšen P.Q. zbog sumnje da je počinio ubojstvo X.Y.
P.Q. optuženi za ubojstvo X.Y.
P.Q.osuđen na…
I to je sve što o takvim slučajevima treba pisati i o čemu puk treba znati. Eventualni komentar može se odnositi samo na visinu kazne. No o tom potom.
O drugoj vijesti, koja je trenutačno u fokusu zanimacije 'žutih medija', štrajk prosvjetnih radnika i medicinskih sestara nešto opširnije. Da li je štrajk kojim se u prvi plan stavlja ISKLJUČIVO bitka za financijski položaj djelatnika zaista PRAVI štrajk ili bi pak štrajk trebao u prvi plan postaviti OPĆI DRUŠTVENI POLOŽAJ djelatnika tih struka o tome možebitno jednom drugom prilikom. Ako ću, naravno, o tome uopće imati volje pisati jer mi je dosta pisanja po onoj narodnoj: 'pas laje a karavana prolazi'.
Za sada samo MOJ STAV o štrajkovima kao TAKVIMA. Općenito: štrajk djelatnika/radnika/službenika IMA SMISLA i apsolutno je opravdan samo u slučaju ako prouzroči DIREKTNU štetu onome/onima koji djelatnike/radnike/službenike zapošljava. Mislim da se možete složiti sa mnom da štrajk prosvjetnih radnika i medicinskih sestara NEĆE proizvesti baš NIKAKVU štetu onima koji su na vlasti (možebitno će izgubiti na slijedećim izborima no onda će, kao danas HDZ, uživati u sinekurama ne radeći NIŠTA osim što će prigovarati VLADAJUĆIMA da ne rade ono što sami nisu bili u stanju učiniti) ali će biti ŠTETAN za one koji o njihovoj sudbini uopće ne odlučuju: u ovom slučaju učenici (kojima to, znamo iz vlastitog iskustva ruku na srce, odgovara) i pacijenti. Uposlenici tih segmenata društva (i inih sličnih: policija, vojska, carinici, državni službenici, vozači tramvaja, radnici u željezničkom prometu, poljoprivrednici, zaposlenici u čistoći, etc) trebali bi iznaći neki drugi način borbe za svoja prava koja bi pogađala njihove POSLODAVCE, dakle koji određuju njihove sudbine, a ne njihove KORISNIKE koji s njihovim OSOBNIM SUDBINAMA nemaju nikakve veze. O tome možebitno i opet nekom drugom prilikom ako za to zanimanja bude.
Na sva ova moja 'mudroslovljenja' potaknula me vijest koju saznadoh putem 'žutog medija'. Upravo zbog ovog pridjeva ograđujem se u istinitost iznesenog, ali kako drugih informacija nemam, podastirem pred vas ono što sam pročitao na http://danas.net.hr/svijet/sto-druge-zemlje-mogu-nauciti-od-kanade a koja se odnose na neka zapažanja proistekla iz njemačke studije o Kanadi i njezinoj POLITICI prema potencijalnim doseljenicima. Između inog u studiji se kaže:
„Primjerice, od 1967. Kanada bira svoje useljenike pomoću SUSTAVA BODOVANJA (kao da se radi o ocjenjivanju rase pasa na njihovoj izložbi, nap. s.c.). Najvažniji kriteriji za izbor su obrazovanje i znanje jezika. Potencijalni useljenici time mogu steći DVIJE TREĆINE BODOVA nužnih za useljenje. Osim toga, kanadska vlada dodjeljuje BODOVE i za radno iskustvo, godine starosti (starci su, vjerojatno, kao i kod nas, nepoželjni, nap. s.c.) ili za već postojeću ponudu za posao (početnici imaju manje šansi kao i kod nas, nap. s.sc.). U obzir se uzimaju i druge stvari, poput obrazovanja partnera (jednim udarcem dvije muhe, nap. s.c.) ili prethodnog boravka u Kanadi (bolje naši nego tuđi, nap.s.c.). No, ne traži se samo visoko kvalificirana radna snaga.
Naravno, u Kanadi postoji i potreba za radnicima s nižim kvalifikacijama u sektoru njege, naftnoj industriji te u šumarstvu. Za te osobe u pojedinim regijama i provincijama postoje POSEBNI PROGRAMI (Quod licet Jovi, non licet bovi, nap.s.c.). U slučaju da na tim područjima imaju ponudu za posao, useljenici najprije imaju pravo na OGRANIČENI BORAVAK u Kanadi. STALNU BORAVIŠNU DOZVOLU na kraju dobiju samo pojedinci (koji se pokažu sposobni, vrijedni i poslušni t.j. da ne traže kruha preko pogače, nap. s.c.)
Useljenici u Kanadu su, prema službenim podacima, u PROSJEKU BOLJE OBRAZOVANI nego domaće stanovništvo (što domaći da uče, troše vrijeme i novac i opterećuju KANADSKI državni proračun, kad mogu dobiti posao i bez velikog učenja, nap. s.c.). Uspjeh druge generacije, odnosno djece migranata u Kanadi, prema rezultatima ove njemačke studije je posebno impresivan - oni su MAHOM POSTIGLI AKADEMSKO OBRAZOVANJE (jedini način da donekle eliminiraju osjećaj da su DOTEPENCI, nap. s.c.) i na tom su području čak nadmašili domaće stanovništvo.“
Iz citiranog proizlazi odgovor na pitanje postavljeno u naslovu teksta: „Kako država može smanjit troškove školovanja?“
Vrlo jednostavno: neka ukine školstvo koje ionako školuje mlade za rad u NAJRAZVIJENIJIM ZEMLJAMA ZAPADA. Za obrazovanje mladih ostavimo samo sustav TEČAJEVA (u trajanju ne duljem od šest mjeseci): za krojače, konobare, kuhare, recepcionare, vojnike u funkciji 'topovskog mesa', skipere, vrtlare, kućne pomoćnice, kinderfrajle, kućne majstore etc. Za inženjere, djelatnike svih društvenih profila, a pogotovo za ZNANSTVENIKE ionako u Hrvatskoj NEMA potrebe. Tijekom tisuću godina smo za tuđince radili UPRAVO takve poslove (na primjer Austro-Ugarska monarhija). Pa zašto ne bi i u budućnosti, kao članica EU, radili isto. Izdaci za znanost i obrazovanje bit će, u tom slučaju, minimalni.
P.S.
Kako smanjiti izdatke za mirovine i zdravstveno osiguranje jednom drugom zgodom.
< | prosinac, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
srebrozlato
demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg
smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte
japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2
huc
astro
ET
k.u.p.
sewen
skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac
vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer
Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2
Nekad bili sad se spominju
lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.