ponedjeljak, 10.09.2012.
Čovjek, kako to g(o)rdo zvuči!
Život životinja
Svašta pada čovjeku na um kad, kao umirovljenik – dakle beskoristan član društva - sjedi na terasi, nogu podignutih na stolicu i gleda u dvorište u kojem se odvija buran život malih životinjica.
Takvo nešto nikada se ne doživljava u gradu. Sjedio na ne znam kako velikom balkonu ili terasi, okružen visokokultiviranim engleskim travnjakom, to ne možeš vidjeti. I bez ekološke svijesti flora i fauna zna gdje je život moguć 
!
Gledam kako se po tlu kreću gušterice duljine palca pa do 'aligatora' od desetak i više centimetara. Ponekad jedna pojuri drugu (da li zbog seksa 
?) i tada se kreću takvom brzinom da ih moje staračke oči jedva prate.
Iznad njih lete leptiri raznih šara slijećući na cvjetove.
Vrapčići i već udomaćeni kos šeću dvorištem i nije ih brige čije je to vlasništvo.
Ježurka Ježić šulja se noću. Ne vidimo ga u mraku samo se čuje kako lišće šušti. Kornjače ponekad pođu u obilazak svog teritorija i onda se izgube otraga u vrtu kojeg već odavno nitko ne obrađuje. I naravno, marljivi mravi svih veličina i boja, od sive do potpuno crnih. Žutih srećom nema.
Iz susjedstva nam ponekad dođe poneka mačka, za koje vlasnici očito previše ne brinu, u potrazi za hranom. Uvijek se kreće oprezno, polako i spremna na skok za plijenom.
Ima tu još mnogo toga, ali srećom ih ne susrećemo često.
Poneki škorpion (jednog uginulog gledamo na staklu svjetiljke u spuštenom stropu već dvije godine), miševa…
…puževa (koji živnu nakon kiše i ima ih toliko da je jednom nećakinja napravila finu 'klopicu' od njih), pauka (bila je jednom i jedna crna udovica), a bilo je i zmijica za koje su nas domaćini uvjeravali da nisu otrovne. Što nam preostaje nego vjerovati im 
!
I sve one žive po jednostavnom obrascu: dođu na svijet, jedu (ili budu pojedene), razmnožavaju se i ugibaju. I sve je tako jednostavno! Barem meni tako izgleda.
A što rade ljudi?
Gledajući taj tijek življenja često pomislim kako većina ljudi nije svjesna da se i njihov život manje-više odvija po jednakom obrascu. Rijetki su sretnici (ili nesretnici ovisno kako tko na to gleda) kojima nije jedina ili pak najveća briga kako udovoljiti tri osnovna životna zahtjeva: use, nase i podase!
Gmiže li se ili hoda pri tome po tlu, leti zrakom ili pliva pod morem u potrazi za hranom, ili pak se radi u kancelarijama, biroima, rudnicima, za strojevima, na blagajnama, u poljima, na brodovima, vlakovima, voze kamioni po cestama e da bi se priskrbila sredstva za život, u suštini je jednako da ne kažem isto.
Većina onih 'sretnika' koji crnačkim radom ili 'snalaženjem' postignu da više ne moraju brinuti za svoju egzistenciju nastavljaju stjecati (na bilo koji način) i dalje trošiti zarađeno ili pokradeno (u doslovnom ili prenesenom smislu) za kupovanje materijalnih dobara. Pa ako su na početku stanovali kao podstanari u jednosobnom stanu, kad im krene, ne staju dok se ne usele u srednjovjekovne dvorce u koje ulupaju milijune ne bi li ih prilagodili svojem pojmu 'sreće i blagostanja'. Kupuju automobile koji mogu postići brzine 200, 300, 400 km/sat iako ih na prometnicama nikad tom brzinom ne bi smjeli voziti. Plove u mega jahtama od 100, 150, 200 m u kojima, kad se ukrcaju, ne znaju jesu li na brodu ili u hotelu.
I sve to na račun one goleme većine kojima i dalje ostaje jedina briga kako osigurati svoju egzistenciju. No tko je njima kriv što nisu iskoristili šansu koju svatko, nakon što se rodi ima, i koju su 'sretnici' iskoristili. Tek se na kraju karijere ponekima od ovih potonjih pojavi trunka altruizma pa onda osnivaju fondacije za ovo i ono što naravno 'žuta štampa' udara na sva zvona kao nešto veličanstveno, a oni koji su im to omogućili svojim radom dive se njihovoj 'dobroti'! Sve je to, međutim, samo pranje savjesti i ništa više.
Je li to smisao čovjekovog življenja?
Ni jedno od toga, ta potreba da se čovjek muči osigurati življenje sebi i svojim potomcima, to besmisleno gomilanje materijalnih bogatstava kao i zakašnjelo dobročinstvo, po mojem dubokom uvjerenju nije ono što bi čovjeka trebalo činiti Čovjekom. Sve se to u suštini svodi na, u početku opisani, način življenja životinja za koje kažemo da su bez svijesti o sebi, svijetu u kojem žive, koje nemaju pojma što je lijepo, što je ružno, u njihovim životima pojam Umjetnost ne znači apsolutno ništa, poriv za otkrivanje Novog, težnja da se shvati Univerzum bilo kroz Znanost ili Religiju za njih su nedohvatljivi.
A čovjeku je sve to dano, svejedno Voljom Svevišnjeg ili Igrom Prirode. A on umjesto da sve svoje Sposobnosti usmjeri aktivnostima koje bi omogućile da se čovjek zaista osjeća Čovjekom, on i dalje uporno slijedi način življenja životinja. Skuplja hranu kao što to čine, na pr. Mravi u mojem dvorištu ili pak gomila stvari kao što to čine poslovični sakupljači među životinjama – Hrčak i Svraka.
Što učiniti?
Povijest nas uči da su slobodni ljudi, Grci u staroj Grčkoj, živjeli načinom za koji bi se moglo reći da je dostojan Čovjeka. Neki dan sam slušao na radiju da je takvih 'sretnika' bilo tek jedan posto od ukupnog broja stanovnika tadašnjih gradova-država. Ostali su kao radili za njih. Možebitno je da je postotak točan. To je bilo vrijeme robovlasničkog društvenog ustroja i to je bilo društveno prihvatljivo. No ja suštinsku razliku između robova koji su radili za jedan posto 'slobodnog društva u staroj Grčkoj' i današnjih 'robova' koji rade za oligarhe, političare i bogatune ne vidim!!!
Ipak razlike u jednom ima. Ona je u tome što su se 'slobodni građani stare Grčke' koji su živjeli od rada svojih robova bavili umjetnošću, književnošću, filozofijom, znanošću a današnji se 'slobodni građani Globalnog svijeta' takmiče koji će od njih imati veći dvorac, automobil ili brod.
Da bi se danas čovjek mogao baviti aktivnostima dostojnih Čovjeku više nisu potrebni robovi. Danas to mogu raditi roboti. Jedini je uvjet da čovjek prestane proizvoditi robote za ubijanje i počne proizvoditi robote za stvaranje proizvoda koji su Čovjeku neophodni za život. Naglašavam – neophodni.
Nije to moja ideja. Davno, još u mladenačkim danima, pročitao sam knjigu poznatog pisca SF Isaca Asimova 'Golo sunce'. U romanu opisuje život na planeti na kojoj na svakog stanovnika dolazi po nekoliko tisuća ili stotina tisuća (ne sjećam se više što je točno) pozitronskih robota koji stanovnicima osiguravaju ugodan život i tako ih lišavaju potrebe da rade za održavanje života, već se mogu baviti aktivnostima dostojnih Čovjeka. Uvjeren sam da bi se to moglo učiniti i na Zemlji. No uz jedan uvjet: treba odbaciti filozofiju profita i filozofiju rata.
Je li to moguće ili je to ostvarivo samo u SF romanima?
10.09.2012. u 17:00 •
13 Komentara •
Print •
#
| < |
rujan, 2012 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
