Prema anegdoti koja se priča u Biogradu nekada davno, dok su ljudi na okućnicama uzgajali povrće za kućnu uporabu (nije bilo 'Lidla', 'Plodina', 'Konzuma' i inih snabdjevača), mladoj djevojci koja se spremala udati za Biograđanina savjetovali su stariji da to ne čini.
- Zašto? - pitala mlada.
- U Biogradu nikada ne pada kiša pa ti vrt neće uspijevati.
Ne znam je li to istina, samo anegdota ili možda jal mještana susjednih manjih naselja, jer Biograd je ipak bio veće mjesto na tom području, no činjenica je da u Biogradu ne pada baš puno kiše.
Eto i ove godine pljuštalo je u Zadru. Par kilometara od grada, u Sv. Filipu i Jakovu, padala je sasvim pristojna kiša. Onda je preskočila Biograd pa se ispadala u Šibeniku.
Kad smo već pomislili da će se anegdota pokazati istinitom, prije dva dana, više od dva mjeseca kako smo ovdje, s neba se spustilo blagotvorno osvježenje. Nije ga bilo mnogo, ali ipak u mojem dvorištu niknulo je nešto mladih vlati trave kojih dotada nije bilo ma koliko ja zalijevao tlo vodom iz gustirne. Ne znam je li to niklo iz onog sjemenja što ga je posijala moja životna suputnica i koje je preostalo nakon što su mravi završili 'berbom sjemenja' ili pak je samo živnuo neki stari korjenčić, no nebeska voda je očigledno blagotvornija od vode iz gustirne iako se i ona puni iz istog izvora – s neba.
Predvečer, kad je kiša stala, sjeli smo supruga i ja u dvorište i uživali u svježem zraku promatrajući iznikle travke i vlažnu zemlju (očigledno se mokra trava i smeće ne mogu paliti pa nije smrdjelo ). Slučajno sam bacio pogled prema mravinjaku i ugledao da se zemlja na njegovom mjestu crni od mrava. Kao da su svi mravi izmiljeli iz tla. Je su li oni izašli na svježi zrak kao i mi ili pak je nešto drugo po srijedi? Naime među njima je bilo mnogo mrava s velikim, za mravlje dimenzije, bijelim krilima. Leteći mravi!
I zaista. Ti krilati mravi podigli su se u vis i počeli se udaljavati od mravinjaka. Odmah sam pomislio na rojenje pčela. Mora da ženke lete na nove lokacije da osnuju novu koloniju mrava.
- Gdje su sad ptičice kad im je ovoliki jelovnik na ponudu? – upita supruga.
Nije završila pitanje kad se prve pojaviše i počne lov. Uskoro je cijelo malo jato ptica, poput moskitosa, letjelo iznad mravinjaka u svim smjerovima i hvatalo leteće mrave u zraku. Mravi su se u nekoliko valova dizali u zrak i svaki put je jato ponovo poput aviona lovaca jurišalo na lovinu. Gledajući tu 'zračnu bitku' pitao sam se zašto ih love u zraku a ne slete jednostavno među mrave i kljucaju ih na tlu.
Vjerojatni odgovor naslutih idući dan kad su mravi, nakon ponovne kiše, opet u velikom broju izašli iz mravinjaka ali ovog puta bez 'letećeg odreda'. Dolazile su poneke ptičice, uskakale među njih, kljucnule jednom najviše dva puta i onda odskočile u travu oko mravinjaka gdje mrava nije bilo. Zaključio sam da im mravi vjerojatno grizu nožice pa se ne mogu dugo zadržavati na tlu prepuno mrava. Zbog toga su, možebitno, mravi i 'ispratili' u onoliko velikom broju svoje 'leteće kamerade' da spriječe ptice da ih kljucaju na tlu. Jer u zraku su 'piloti' ipak imali veće šanse preživjeti napade 'lovaca'.
Sve to nije trajalo dugo, petnaestak minuta, a onda su ptice odletjele, letećih mrava više nije bilo a uskoro su se i ostali mravi povukli u mravinjak.
Na poprištu 'zračne bitke' ostale je samo poneka ptičica koja je 'paprikovala' sporog mrava koji nije stigao pobjeći u mravinjak. Uz njih, do naših nogu noseći povećeg mrtvog kukca koji je bio sigurno dva - tri puta teži od njega, prošao je Mrav-snagator. Zaista se ne kaže uzalud: vrijedan poput mrava.
Prošlo je pola sata i na bojnom polju nije više bilo ni pobjednika ni poraženih. Zavladao je mir.
Uskoro je pao mrak. U posjet nam je došao Ježurka Ježić, prvi put otkako smo zajedno ovog ljeta u Biogradu. Malo je sačekao da ga snimim i onda se izgubio u mraku dvorišta. Čulo se samo šuštanje lišća koje je na svom putu razmicao.
P.S. Imam snimljenu 'zračnu bitku', no nažalost u formatu 'Video Clip' .AVI koji ne mogu/ne znam prebaciti na blog pa ste uskraćeni za uživanje u ludom ptičjem letu. A letjeli su takvom brzinom da ih fotografiranjem nisam mogao uhvatiti ni jednim snimkom iako sam ih ispucao cijeli niz.
< | rujan, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
srebrozlato
demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg
smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte
japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2
huc
astro
ET
k.u.p.
sewen
skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac
vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer
Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2
Nekad bili sad se spominju
lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.