Marketing
Mravi 2
Prema anegdoti koja se priča u Biogradu nekada davno, dok su ljudi na okućnicama uzgajali povrće za kućnu uporabu (nije bilo 'Lidla', 'Plodina', 'Konzuma' i inih snabdjevača), mladoj djevojci koja se spremala udati za Biograđanina savjetovali su stariji da to ne čini.
- Zašto? - pitala mlada.
- U Biogradu nikada ne pada kiša pa ti vrt neće uspijevati.
Ne znam je li to istina, samo anegdota ili možda jal mještana susjednih manjih naselja, jer Biograd je ipak bio veće mjesto na tom području, no činjenica je da u Biogradu ne pada baš puno kiše.
Eto i ove godine pljuštalo je u Zadru. Par kilometara od grada, u Sv. Filipu i Jakovu, padala je sasvim pristojna kiša. Onda je preskočila Biograd pa se ispadala u Šibeniku.
Kad smo već pomislili da će se anegdota pokazati istinitom, prije dva dana, više od dva mjeseca kako smo ovdje, s neba se spustilo blagotvorno osvježenje. Nije ga bilo mnogo, ali ipak u mojem dvorištu niknulo je nešto mladih vlati trave kojih dotada nije bilo ma koliko ja zalijevao tlo vodom iz gustirne. Ne znam je li to niklo iz onog sjemenja što ga je posijala moja životna suputnica i koje je preostalo nakon što su mravi završili 'berbom sjemenja' ili pak je samo živnuo neki stari korjenčić, no nebeska voda je očigledno blagotvornija od vode iz gustirne iako se i ona puni iz istog izvora – s neba.
Predvečer, kad je kiša stala, sjeli smo supruga i ja u dvorište i uživali u svježem zraku promatrajući iznikle travke i vlažnu zemlju (očigledno se mokra trava i smeće ne mogu paliti pa nije smrdjelo 
). Slučajno sam bacio pogled prema mravinjaku i ugledao da se zemlja na njegovom mjestu crni od mrava. Kao da su svi mravi izmiljeli iz tla. Je su li oni izašli na svježi zrak kao i mi ili pak je nešto drugo po srijedi? Naime među njima je bilo mnogo mrava s velikim, za mravlje dimenzije, bijelim krilima. Leteći mravi!
I zaista. Ti krilati mravi podigli su se u vis i počeli se udaljavati od mravinjaka. Odmah sam pomislio na rojenje pčela. Mora da ženke lete na nove lokacije da osnuju novu koloniju mrava.
- Gdje su sad ptičice kad im je ovoliki jelovnik na ponudu? – upita supruga.
Nije završila pitanje kad se prve pojaviše i počne lov. Uskoro je cijelo malo jato ptica, poput moskitosa, letjelo iznad mravinjaka u svim smjerovima i hvatalo leteće mrave u zraku. Mravi su se u nekoliko valova dizali u zrak i svaki put je jato ponovo poput aviona lovaca jurišalo na lovinu. Gledajući tu 'zračnu bitku' pitao sam se zašto ih love u zraku a ne slete jednostavno među mrave i kljucaju ih na tlu.
Vjerojatni odgovor naslutih idući dan kad su mravi, nakon ponovne kiše, opet u velikom broju izašli iz mravinjaka ali ovog puta bez 'letećeg odreda'. Dolazile su poneke ptičice, uskakale među njih, kljucnule jednom najviše dva puta i onda odskočile u travu oko mravinjaka gdje mrava nije bilo. Zaključio sam da im mravi vjerojatno grizu nožice pa se ne mogu dugo zadržavati na tlu prepuno mrava. Zbog toga su, možebitno, mravi i 'ispratili' u onoliko velikom broju svoje 'leteće kamerade' da spriječe ptice da ih kljucaju na tlu. Jer u zraku su 'piloti' ipak imali veće šanse preživjeti napade 'lovaca'.
Sve to nije trajalo dugo, petnaestak minuta, a onda su ptice odletjele, letećih mrava više nije bilo a uskoro su se i ostali mravi povukli u mravinjak.
Na poprištu 'zračne bitke' ostale je samo poneka ptičica koja je 'paprikovala' sporog mrava koji nije stigao pobjeći u mravinjak. Uz njih, do naših nogu noseći povećeg mrtvog kukca koji je bio sigurno dva - tri puta teži od njega, prošao je Mrav-snagator. Zaista se ne kaže uzalud: vrijedan poput mrava.
Prošlo je pola sata i na bojnom polju nije više bilo ni pobjednika ni poraženih. Zavladao je mir.
Uskoro je pao mrak. U posjet nam je došao Ježurka Ježić, prvi put otkako smo zajedno ovog ljeta u Biogradu. Malo je sačekao da ga snimim i onda se izgubio u mraku dvorišta. Čulo se samo šuštanje lišća koje je na svom putu razmicao.
P.S. Imam snimljenu 'zračnu bitku', no nažalost u formatu 'Video Clip' .AVI koji ne mogu/ne znam prebaciti na blog pa ste uskraćeni za uživanje u ludom ptičjem letu. A letjeli su takvom brzinom da ih fotografiranjem nisam mogao uhvatiti ni jednim snimkom iako sam ih ispucao cijeli niz.
Post je objavljen 07.09.2012. u 20:37 sati.