semper contra
nedjelja, 13.03.2011.
Tako piše Denis Kuljiš
Dana 12. 03. AD 2011. poznati i cijenjeni kolumnist „Jutarnjeg lista“ Denis Kuljiš objavljuje na dvije stranice članak pod velikim naslovom „Pedeset godina čovjeka u Svemiru“.
U članku iznosi „pikanterije“ do kojih je kao samo on mogao doći. Naravno njihovu istinitost i točnost teško da mogu ja, mali blogerčić, provjeravati, ali tko sam ja uopće da sumnjam u Velikog Kolumnistu D.K.?
U članku su se međutim potkrale neke greške koje su očevidne čak i takvom „piskaralu“ kao što je moja malenkost.
Ispod drugog naslova (sve u stilu žutila gdje su naslovi i slike bitan sadržaj članka) „Nije mogao izdržati status sovjetskog heroja, propio se i slupao avion“ stoji:
„Tragična smrt: Jurij Gagarin je u ožujku 1968. poginuo u nesreći aviona MiG – 15UTI kojim je pogodio metereološki balon“.
Međutim u jednom dijelu članka piše nešto drugo.
D.K. je, navodno, bio na specijalnom aerodromu u Čkalovskom gdje su on i ruski uglednici „čekali da sleti specijalni Iljušin 76, adaptiran za 'parabolične letove na kojima se postiže bestežinsko stanje'.“ Tu ga je odjednom spopala „potreba koja se ne može odgoditi“ pa je uz gunđanje njemu zaduženog čuvara otpraćen do vojnog WC-a koji je „bio neopisiv“. Da bi se pokazao duhovitim pred hladnim čuvarom rekao je: „Aeroport Gagarin, tualet Ciolkovski“ na što se, navodno, čuvar „grohotom nasmijao“. Naš kolumnista ne samo da zna kakav je toalet imao Cijolkovski već zna da je jedan od pionira raketne tehnike „poluludi samouki vizionar iz Kaluge“.
Neposredno uz WC opazio je „krš ostataka nekog aviona…“ Na njegovo pitanje što je to, čuvar mu je ravnodušno odgovorio da je to avion u kojem je Gagarin poginuo 27. ožujka 1967. godine. Sad kad više nije imao „potrebu koja se ne može odgoditi“ D.K. je Gagarinu skratio život za jednu godinu.
Takva greška može se podvesti pod „tipfeler“ pa mu ne bi zamjerio. No druga greška ipak otkriva žalosnu činjenicu da Veliki D.K. kad piše članke ne provjerava činjenice. On naime tvrdi da je Gagarin poletio u Svemir, i tako bio prvi „kozmonaut“ kako se to onda i kod nas govorilo, 12. ožujka 1961.
D.K u svom tekstu navodi niz „zanimljivih“ podataka: poletio je raketom 8K72K koju je konstruirao Sergej Pavlovička Koroljev, na palubi svemirskog broda Vostok 3KA (D.K. misli ako se kaže „svemirski brod“ da on ima normalno i „palubu“) koji je poslije, radi medijske eksploatacije, preimenovan u Vostok-1; da je to ustvari bila treća istovjetna kapsula (e sad je li bila raketa ili kapsula to baš nije iz ovog potpuno jasno) lansiranih u istoj kampanji. On zna da se prva zvala Korablj-Sputnik-4 i da je nosila lutku kozmonauta u odijelu tipa „Sokol“ koje će nositi i Gagarin, a druga Korablj-Sputnik-5 u kojoj je poletio „istinski prvi ruski astronaut, psić Zvjezdočka (da je barem rekao prvo živo biće, ali ne, D.K. psa unapređuje u astronauta), o čijoj se potonjoj sudbini ništa ne zna…“
I još mnogo toga D.K. „zna“ i iznosi no previše bi toga bilo za citirati.
Jedino što on ne zna da je Jurij Gagarin u Svemir poletio 12. travnja 1961. godine. A to znam sasvim točno jer u svom „Dnevniku“ kojeg sam kao srednjoškolac pisao tih godina imam upisane moje riječi oduševljenja zbog tog uspjeha Čovjeka.
O tome ću napisati post kad tome dođe vrijeme.
I na kraju: ako mi netko nakon ovog posta uputi kritiku da sam se u dosadašnjim postovima bez provjere oslanjao na podatke dotičnog D.K. skrušeno je prihvaćam, uz obećanje da to više neću činiti, jer on za mene više nije „poznati i cijenjeni“ kolumnist. Nažalost nije prvi zbog kojeg bih trebao davati ovakve izjave.
