semper contra
srijeda, 02.02.2011.
Pčelice - sladilice
Ne znam koliko vam je poznato i pratite li vijesti o tome, no kako javljaju masmediji u svijetu traje već dulje vremena masovni pomor pčela. Najveći u Americi. Vjerujem da vam je ostalo nešto znanja o važnosti i nužnosti pčela ne samo za našu vrstu nego i za sve ostale vrste na ovoj divnoj planeti. Po mojem osobnom mišljenu ako ona prva i nestane ne vjerujem da će ostale vrste mnogo tugovati za njom, ali sam potpuno siguran da će homo sapiens i te kako žalovati ako nestanu pčele.
Jednako tako nije mi poznato što su svjetski „dr.sc. mudraci“ poduzeli za spas pčela jer o tome masmediji, koji žive isključivo od prodaje „nesrećâ i katastrofâ“, do sada nisu donijeli ni jedno slovo. I bojim se da ga ne bi našao ni da ga tražim povećalom 
!
A onda sam od blogerice @catwoman dvadeset devetog prošlog mjeseca dobio e-mail s tekstom kojeg donosim u skraćenom obliku.
„30.1.2011. zajednička grupna namjera iscjeljivanja.
Dragi prijatelji, pridružite mi se 30.1.2011 u 16 sati da STVORIMO zajedničku kolektivnu namjeru da spasimo, zaštitimo i iscijelimo pčele, na ovoj našoj divnoj planeti.
Već ste čuli vijesti da pčele masovno umiru jer su ugrožene raznoraznim otrovima kojima ljudi bez svijesti ili savjesti ugrožavaju našu planetu, pčele i sve nas. Vjerojatno ste i primili mnoge preporuke da potpišete peticije za pomoć pčelama. Ali, osim toga najmoćnije što možemo učiniti je da imamo SKUPNU NAMJERU da pomognemo. Pozivam vas da mi se pridružite u ovom događaju da udružimo svoje želje u zajedničku namjeru da sačuvamo zaštitimo i iscijelimo pčele, prirodu, a time i nas same.
Važno je da znate da ste VI i vaše sudjelovanje značajni i da je zbroj naših svjesnih namjera ono što može napraviti OGROMNU razliku. Pojedinačno možemo osjećati nemoć i strah pred budućnosti u kojoj nema pčela - zajednički aktivirajući našu grupnu namjeru možemo promijeniti vibraciju, napraviti energetsku promjenu koja će pomoći pčelama i pri tom iscijeliti i nas, djelujući na svakog pojedinačno.
Pozvani ste da pomognete!“
Potom u tekstu slijedi opis aktivnosti koje na taj dan između 16 i 16.30 sati trebam uraditi ako želim sudjelovati. No kako je akcija prošla neću vas time zamarati. Apel je potpisala Jelena Korenčić
Na temu kolektivne svijesti pročitao sam u posljednje vrijeme, opet na inicijativu blogerice catwomen, nekoliko članaka i pogledao dvije, tri emisije iz serije „Na rubu znanosti“. Izmijenio sam s njom i nekoliko e-mailova na tu temu. Bio bih neiskren kada bih tvrdio da su me ti tekstovi i emisije uspjeli uvjeriti u istinitost ili bolje reći mogućnost da se djelovanjem „kolektivne svijesti“ mogu mijenjati mračne „pojedinačne svijesti“ i „podsvijesti“. No ovog puta sam, zbog ljubavi prema pčelama, odlučio pridružiti se akciji iako sam o tehnici dosizanja „kolektivne svijesti“ „tabula rasa“.
Da bi „pojačao“ moju slabašnu snagu poslah tekst jednoj prijateljici koja se takvim stvarima bavi već dugo. Nije mi odmah odgovorila, ali sam pretpostavljao da je tekst primila i da će sigurno sudjelovati u seansi.
Na dan „D“, tridesetog prošlog mjeseca, zamolio sam suprugu neka u navedeno vrijeme ne ulazi u moj „brlog“ da me ne bi dekoncentrirala. Samu ideju mog sudjelovanja popratila je pomalo posprdnim: „a kaj buš ti to pomogel“. No na takav njezin odnos prema mojim neobičnim akcijama već sam navikao, pa bi me njezina podrška u mom naumu ustvari iznenadila.
Nažalost bojim se da će od moje aktivnosti teško biti spašena i jedna jedina pčelica, pa je ovaj put supruga možebitno i bila u pravu 
!
Nevjerojatno kako mi se teško bilo usredotočiti na slike koje sam prema uputama trebao predočiti. Vrlo sam lako stvorio slike: starinska košnica od slame, niz šarenih modernih košnica u sjeni velikog stabla ili pak košnice na prikolici na cvjetnoj livadi.
I druge slike sam lako zamislio: rojeve pčela kako nadlijeću livade kroz koje protječe bistri potok, cvijet i pčela na njegovom tučku u gro planu, rascvjetanu trešnju iz koje čujem zuj pčela. No jednako tako su slike brzo nestajale zamijenjene drugima koje s pčelama nisu imale nikakve veze, a da ja toga odmah nisam ni bio svjestan. I tako, zahvaljujući mojoj slaboj koncentraciji, slike su se smjenjivale između onih koje sam htio zadržati pred očima i onih koje su se pojavljivale bez moje volje. Naravno da u takvom stanju, uz popratnu vanjsku buku automobila, nije bilo ni moguće dublje uroniti u more „kolektivne svijesti“ 
.
Drugi dan je stigao e-mail koji je nažalost otkrio da u svojoj aktivnosti nisam imao potporu suradnice na koju sam računao. Zbog poslova, ah ti poslovi, prijateljica nije na vrijeme pročitala moju poruku i prilika da zajedno spasimo koju pčelicu je propuštena. U poruci mi opisuje kako je kroz četiri dana (uključivo i tu nedjelju) više sati provela na seansi tehnike disanja i yoga u društvu s još tridesetak sudionika. Zamislite koja bi to snaga „kolektivne svijesti“ bila da je pismo pročitala na vrijeme i da su se, uz njeno angažiranje, svi pridružili ovoj akciji 
!
Posljednji mi je odlomak njezine poruke ipak u velikoj mjeri kompenzirao razočarenje neuspjeha. Evo kako on glasi:
„Pročitala sam Pčele, ali danas. Kasno. Prošlo ljeto je prijateljica došla iz Njemačke autom. Kaže da joj je auto kroz Njemačku i Austriju bio čist, a kad je došla u Hrvatsku, pogotovo u Slavoniju da nije mogla brisačima sprati zalijepljene kukce sa stakla. Već sam mislila da joj je to loša kritika na račun domovine. A onda je nastavila rekavši da su joj bile pune oči suza i da je bila sretna da je došla u svoju, čistu zemlju. Lijepo. Volim kukce, ne samo pčele. Jer znam da kad oni lepršaju ja mogu mirno disati.“
Na kraju ću postaviti samo jedno pitanje.
Što mislite hoće li naši unuci doživjeti nešto slično budu li za pedesetak ili više godina, u vrijeme kada će Lijepa naša biti već „debelo“ u EU a njeni građani uživati u „njezinim blagodatima“, putovali iz Hrvatske u neku daleku oazu u čijem će zraku još letjeti kukci, a možda i po koja pčelica.
Moj je odgovor potvrdan, a vaš?
