ponedjeljak, 27.09.2010.
„Čaknuti“
Još uvijek sam pod „kontrolom“ Nj. V. G….e! Još mi ne dozvoljava dulje sjedenje na stolici.
No jučer pročitah komentar na prošli post od stanovite „anonimke“ (da mi je znati tko se, što tako lijepo zbori, krije pod tom lozinkom; sumnjam ali neka na sumnji i ostane). Kako me tekst komentara, „…subota, malo pred ponoć.Taman pomislih, semper je sigurno nešto napisao.A ti šutiš i šutiš...“ dirnuo u najdublje predjele mog bolesnog i umornog srca odlučih da unatoč i usprkos svemu napišem neku pričicu. Tema mi se već ionako dugo vrti u glavi. Možebitno mi se od te „vrtnje“ pojavila svojevremeno vrtoglavica, uzrok koje ni najdetaljniji pregledi vrsnih „dotura“, uz pomoć najmodernijih tehničko-tehnoloških pomagala, nisu mogli otkriti. A ona „kako došla tako ošla“, pa mi je sada ostala samo nelagodna uspomena na nju.
No dosta je bilo uvoda. Obilazim glavnu temu kao mačak vruću kašu. Ajmo na posao.
Kao što cijenjeno čitateljstvo. a vjerojatno i spomenuta „anonimka“, već znaju, moj stariji sin sa svojom obitelji živi u Samoboru, u naselju zgrada izgrađenih u „mračna“ vremena kada su se masovno gradili stambeni objekti sa stanovima za srednje i niže situirani sloj radničke klase. Glavno njihovo obilježje (mislim stanova, ne radničke klase) je tzv „tunelska gradnja“ (za detaljno objašnjenje pojma izvolite se obratiti stručnjacima iz graditeljstva) sa svim svojim prednostima i manama (za nabrajanje prednosti i mana takve gradnje također upućujem na iste izvore).
Uz to karakteristično je za njih (zgrade, ne izvore) da imaju suteren, visoko prizemlje i četiri kata. Naravno dizala nema jer su u to vrijeme vrijedila pravila da se u objektima do četiri kata visine ne ugrađuju dizala. Štednja!
Osim toga stanove su dobivali prvenstveno mlađi ljudi, zgrade su projektirali mladi arhitekti po urbanističkim planovima mladih urbanista pa tko bi onda još mislio da bi u tim stanovima mogli stanovati ili u njih povremeno dolaziti starci sa slabim srcem i dušom na jeziku. Uostalom tada trajanje života nije bilo toliko dugo kao danas!
Joooj! Opet se udaljih od teme, pa se ekspresno vraćam na nju.
Ne znam kada je to točno bilo, ali jednom sam bio sa sinom u nekoj kupovini u šoping centrima zapadnog dijela Zagreba i u povratku, ulazeći u ulicu gdje stanuje, primijetih na jednom parkirnom mjestu ispred ulaza do njegovog postavljenu stolicu. Obična stolica sastavljena od metalnog kostura i drvenih daščica kakve smo često viđali na terasama uz naš lijepi plavi Jadran prije nego što su svijet preplavile plastične, koje se može vidjeti i na najudaljenijem pacifičkim otocima.
Uploaded with ImageShack.us
„Što ta stolica radi ovdje?“ pitam sina.
„Čuva parkiralište“, odgovori uz smiješak sin.
„Kako čuva?“
„Ma pusti. Tu parkira svoj automobil jedan stanar iz ovog susjednog stubišta. Navalio da on ima pravo na slobodno parkirno mjesto kao stanar. Jedno vrijeme su susjedi ignorirali taj njegov zahtjev, parkirali i na to mjesto, no on je navalio „ko mutav“, svađao se sa sustanarima i na kraju počeo postavljati tu stolicu. Ljudi popustiše, što da se svađaju s „čaknutim“, ima dovoljno i drugih mjesta, i tako gospodin „Tvrdoglavi“ ima svoje parkiralište.“
„Pametno. Mudro čak! Trebaš biti samo dovoljno uporan i praviti se ludim pa ćeš imati i svoje parkiralište“, bio je moj komentar.
Kakav već jesam, vrag mi nije dao mira, a kako i inače kada sam u posjetu kod sina nemam pametnijeg posla, počeo sam pratiti aktivnosti „Čaknutog“.
Ima automobil FIAT-Uno (za tajkune bi to bio „čamac za spašavanje“ smješten u dnu gepeka za slučaj da slupaju svoju „zvijer“) tamno zelene boje. Primijetio sam kako je uvijek čist i suh.
Uploaded with ImageShack.us
Sve mi se razjasnilo nakon prve kiše koja je pala nakon što sam započeo „promatrati“ „Čaknutog“ i njegove postupke. Samo što je kiša prestala (ma što prestala, samo što je jenjala i prešla u sitnu rosulju) evo našeg „Čaknutog“ s jelenjom kožom (prava ne umjetna!) i krene brisati Uno (FIAT-Uno ne troši puno!). Obrisao detaljno, odmaknuo se od Una, dobro pogledao, ponovo obrisao mjesto što mu se učinilo nedovoljno suhim, sažmikao „jelenac“ i otišao u stan. Stade na vrhu ulaznih stepenica, pogledao svoga mezimca i bi zadovoljan učinjenim. Nakon nekog vremena kiša je potpuno stala, sramežljivo zasjalo sunce i evo našeg „Čaknutog“ s „jelencem“. Obrisao Unića ponovo temeljito, „jelenac“ dobro izžmikao i zadovoljan otišao u kuću.
Ponavljalo se to poslije svake kiše, magle ili rosulje. Malo pomalo dođe i zima. Iako baš ne volimo ići u Samobor zimi, dogodilo se da jednom, zbog potrebe čuvanja unuka, ipak odemo. Probudili se mi ujutro, izađemo na balkon, a tamo: pada snijeg. Ne izdašan, tek toliko da su se parkirani automobili i cesta zabijelili. Svi osim jednog: Unića. Njegov vlasnik već je u akciji. Donio kefu s drškom i uporno ga čisti od snijega koji pomalo pada. Završio i odlazi. Nakon nekog vremena, Unić je opet zabijelio, ali ne zadugo. Vratio se „Čudak“ s kefom i čisti li čisti. Ovog puta je donio i metlu i lijepo pomeo snijeg s površine „njegovog“ parkinga sve do automobila. A tada je nastupio vrhunac!!!
Iz plastične vrećice izvadio je vrećicu soli i posipao tek očišćeni prostor solju. Da mu se ne zaledi!
Uploaded with ImageShack.us
Poslije ovog što vidjeh pomislim: i zavrijedio je da ima „svoj“ parking, pa makar to i ne bilo kolegijalno prema ostalim stanarima.
Takva se ljubav i briga, ipak, ne iskazuju ni vlastitoj ženi!
27.09.2010. u 16:32 •
18 Komentara •
Print •
#
| < |
rujan, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
