srijeda, 04.08.2010.
Uspomene
Nedjelja 25. srpnja.
Supruga (rođena Varaždinka) i ja odvezli smo se opet jednom u Varaždin (upozoravam čitatelje da je pravi naglasak na drugo „a“, da „nebu zabune“) ne bi li udahnuli „zrak kulture i baroka“. Supruga je negdje načula ili možebitno vidjela na TV da će se na taj dan održati i smotra „starih automobila“ u organizaciji „Oldtimer kluba Varaždin 2“, pa nam je to bio dodatni motiv da odemo u taj prelijepi grad „po mjeri čovjeka“, kako mu s pravom njegovi građani (pa i drugi) tepaju…
Šetajući poznatim ulicama, a uvijek novim po nekom detalju koji do tada nismo primijetili, tražili smo mjesto gdje bi se mogla održati smotra. Iako je već prošlo vrijeme kada je manifestacija trebala početi, nigdje nismo vidjeli ni jednog „starca“. Na kraju smo odustali od „potrage“ i uputili se Starom gradu, obišli ga po bedemu i Kranjčevićevom krenuli prema Trgu Kralja Tomislava.
Šetajući tako s noge na nogu Kranjčevićevom, došli smo i do kuće u čijem je jednom od stanova u prizemlju živjela obitelj mog strica, tatinog brata. I svaki puta, pa tako i ovog, gledajući zgradu naviru mi mnoge uspomene iz djetinjstva.
Uploaded with ImageShack.us
Stric, ili kako sam ga zvao „barba“ po dalmatinski, bio je vojni liječnik u Varaždinskoj kasarni. Zašto je bio baš „vojni liječnik“ je možda tema za mali esej jednom drugom zgodom. U ta davna, poslijeratna vremena imati liječnika za strica i to još u takvoj zdravstvenoj ustanovi bila je relativno velika privilegija. Spomenut ću tek jednu „korist“ što sam imao od toga.
On me, kada sam imao jaku upalu grla i trebao dobivati injekcije penicilina svaka četiri sata (bile su dostupne doze slabije snage) poštedio toga, nabavivši ampule koje su se davale samo jednom dnevno. Dolazio je svakog dana u Čakovec da mi „fpiči“ injekciju. I dok su mi prije morala držati četvorica dok je peti ubadao iglu, a ja se derao kao da mi živom skidaju kožu, on je svojim pristupom postigao da se otada ne bojim primati injekcije, vaditi krv ili slično. Dapače u stanju sam to gledati bez da „padnem u nesvijest“.
Sjećam se i njegovih dolazaka iz kasarne, mog skrivanja iza vrata kako bi ga iznenadio kad uđe u kuhinju. On se uvijek kao prestrašio iako je, naravno, znao da sam došao u posjet. Njegovog umivanja na „starinski način“ iz lavora na stalku, u koji se vrčem nalijevala voda i ručnika obješenog na prečku stalka, te pomalo ljutitih komentara o događajima u bolnici vezanih uz javašluk i neodgovornost ljudi. Tada još nisam znao na koji je način moj otac, njegov brat, poginuo u partizanima. Danas, kada znam najvjerojatniji razlog, uviđam koliko su oni bili slični.
Iz daleke prošlosti naviru sjećanja na moj prvi sladoled kojim me on počastio. Majka mi nije dozvoljavala jesti, govorila je „to je zečje govno“. U ono vrijeme upitne higijene procesa spravljanja i držanja te slastice, to i nije bio loš način odvraćanja od navike lizanja sladoleda. Naravno teta, njegova supruga, podržavala je majku, ako ni zbog čega drugog onda zbog „majku treba slušati“.
Kako je bilo vrijeme ručku, barba me požurivao da ga pojedem da ne zakasnimo, jer teta nije voljela da se „kasni za stol“. Ja sam žustro gutao hladnu smjesu i došavši kući, želuca nenaviknutog na takvo jelo, osjetio neodoljivu potrebu da to sve izbacim iz sebe. Teta me zgrabila i ponijela u kupaonicu predosjećajući što će se desiti, ja se nažalost više nisam mogao suzdržati i sav taj rastopljeni sladoled našao se u tetinoj kosi. O reakciji ne moram govoriti, no spomenut ću samo da je barba dobio više „jezikove juhe“ nego ja. Ipak sam ja bio još malen i ….
Nije sa sladoledom ipak bilo sve tako strašno. Kada su mi u sedmoj godini vadili krajnike (zbog učestale pojave angine i zapaljenja grla zbog koje sam iskusio prve svoje injekcije) operacija nije prošla baš glatko. Iako je doktor bio poznat kao vrsni kirurg (posebno za operaciju „mandula“) ipak mu se desilo da mu je pukla omča kojom je trebao odrezati krajnik, tako da sam se probudio i jedno vrijeme gledao u njega i jedan krajnik koji je već bio izvađen. Zbog toga je zacjeljivanje išlo sporije, pa sam više od tjedan dana proveo kod barbe (soba s prvim prozorom, uz lanternu, u prizemlju na slici). Kako bi se smanjila temperatura rane dobivao sam umjerene količine sladoleda koju sam polagano „konzumirao“ pa više nije bilo „incidenta“. To je ujedno bilo prvo „legalno“ jedenje sladoleda.
Letimični pogled na toranj Franjevačke crkve, ponukan malim anđelčićima što vise nad balkonom zgrade ispred tornja, podsjetio me na to kako sam ga često promatrao iz tetine kuhinje kroz prozor slušajući zvonjavu njegovog zvona. Tada je bi više zapušten, a evo kako izgleda danas.
Uploaded with ImageShack.us
Vjerojatno bi tako razmišljajuću proveo ispred zgrade i tornja još neko vrijeme (mnogo je bilo događaja vezanih uz taj stan, pa čak i „misterija“) no iz sanjarenja me probudio zvuk starog automobila. Bacio sam pogled niz ulicu i vidio „starca“ u prolazu.
„Ipak će biti izložba oldtimera“, rekoh supruzi i mi krenusmo prema glavnom trgu. I zaista, ulica i trg ispred Franjevačke crkve uskoro je bio ispunjen starim vozilima na dva, tri i četiri kotača i dvama automobilima (?): „spačekom“ i „rolls royce“-om. Da, da, bez čuđenja i upitnika molim! Za mene postoje samo dva automobila na svijetu, upravo ta dva, a sve su ostalo prometala na četiri kotača 
.
Došla je aktivistkinja kluba i dala nam listić da glasamo za nama najljepši automobil i motorkotač. Dileme oko automobila nije bilo – „spaček“. Kod motorkotača je odlučilo to što ja volim trokolice i njih smatram jedino prihvatljivim vozilom bez kabine.
Pa evo automobila i trotočkaša po našem izboru, a za vaše uživanje.
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
04.08.2010. u 16:10 •
4 Komentara •
Print •
#
| < |
kolovoz, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
