semper contra
srijeda, 14.07.2010.
Quod licet Jovi, non licet bovi
Sjetih se, tko zna po koji put, te latinske sentencije (najbolji slobodni prijevod po mojem: „ni je vsaki cipeliš za vsaku nogu“), čitajući „J.L.“ od 13. srpnja AD 2010. u kojem se spominje izvjesni Srđan Mladinić.
Da se razumijemo: ne plačem ja nad “sudbom kletom“ „Tajkuna koji je u aferi Spice ostao bez svega“ kako to u najavi članka piše „J.L.“ o splitskom tajkun(čić)u spomenutog imena. Jednako tako nije mi prvi put da se susrećem s imenom tog čovjeka i njegovom tvrtkom „SMS“. Nije mi ni do toga da istražujem je li on kriv za propast tvrtke, koji su tome razlozi i koliko mu zbog toga treba „odrezati“ godina boravka „iza rešetaka“. O tome neka odlučuju „mjerodavne službe države“, prema tako popularnoj poštapalici naših političara na koje bi se ona, po mom mišljenju, najprije trebala odnositi.
Osobno se sjećam početka te tvrtke, njenog prodora na tržište, njezinog loga i oblika ambalaže (kojeg je prema meni dostupnim informacijama kreirao naš vrhunski, i zato neprihvaćeni, dizajner Boris Ljubičić) i o kojoj sam imao uglavnom pozitivno mišljenje. Kupovao sam njezine proizvode iako su znali biti skuplji od uvoznih (španjolskih, talijanskih, grčkih). Slušao sam o njegovom ulaganju u maslinike, proizvodnju, o zadovoljnim radnicima i ponekad pomislio: pa nije vrag da se i u ovoj j…noj državi može uspjeti proizvodnjom. Nažalost moje su se sumnje u nemogućnost takvog scenarija obistinile. Tvrtka je „kaput“, Mladinić se vucara po sobama Remetinca.
Jednom riječju poznati scenarij.
Jedina razlika, ako je vjerovati „J.L.“-u je što on ipak nije tipični hrvatski tajkun.
Prema izjavi Juroslava Buljubašića, najpoznatijeg umirovljenog splitskog poduzetnika: “Većina nas poduzetnika su morski psi, a Srđan Mladinić je dupin. (…) Volio je radnika i čovjeka i zato je propao“.
A Hrvoje Marušić, predsjednik HUP-a Dalmacije kaže: „Mladinića niste mogli vidjeti u poznatim splitskim restoranima, u modnim okupljalištima (…), niti na skijalištima zimi. (…) Nije kupovao jahte ni avione (na koje ne bi plaćao porez, op.blogera), nije spadao u one koji su nekoga htjeli prevariti, na kraju i njegovi proizvodi bili su kvalitetni.“
Mimo „J.L.“ tragajući po internetu našao sam i neke komentare na objavljene članke od kojih jedan prenosim u originalu:
„Ovaj čovik je zadnji kojem u ovom ogavnom društvu triba sudit. Ne znan ga osobno, no znam o mnogo čemu oko njega. Njegovi radnici su dušom i srcem za njega. On ne šverca, on proizvodi a ta djelatnost se kod nas ne isplati. Tija je uć u veliki sustav, Podravka, kako bi se moga nosit sa okrutnim tržištem. U tom silnom glibu on nije moga znat da ovom transakcijom čini kriminalno djelo. Ne znan, možda griješim no on mi je uvijek parija ko uzorak pravog poslovnog čovika sa moralnom crtom u životu.
Ako san falija bit će mi strašno žao no ufam se da će izići iz ove zavrzlame i nastaviti na našem dalmatinskom brendu.
Ako i to nestane onda zaista nismo sposobni ništa proizvesti te nam ne ostaje ništa drugo već da sve pretvorimo u šoping centre sa kineskom robom.
Meni je potreban samo moj dućan u kvartu.“
lile555 @ 22. listopad 2009
Kopajući dalje po internetu, čitajući razne članke i člančiće, komentare i ostale novinarske „mudroslovije“ pomalo mi se iskristaliziralo:
Mladinić je u početku dizao legalne kredite da bi ulagao u proizvodnju, a onda se ispostavilo da su mu predviđanja (njemu ili njegovim „stručnjacima“) bila kriva, pa je počeo dizati sumnjive (ilegalne) kredite od većih „majstora“ (kojima je možda čak i smetao svojim proizvodima i svojim načinom rada; uostalom i „Irokez“ je na „tapeti“ jer se ne uklapa u tipičnu hrvatsku sliku bavljenja poljoprivredom) i zbog toga konačno zaglavio.
Ponukan time i najnovijim vijestima o „djelatnosti“ našeg računovođe Šukera (o čemu današnji „Jutarnji“ na naslovnici donosi veliki naslov „Dokad?") razmišljam:
Gospodin Srđan Mladinić dizao je kredite, ulagao u proizvodnju, zbog krivih pretpostavki propao i završio u Remetincu.
Temeljem toga pitam: hoće li i naš vrli ministar (saldakontist) Šuker, koji jednako tako nekontrolirano diže kredite (a ne ulaže ih u proizvodnju već u potrošnu) završiti u Remetincu, kada se ustanovi kako je svoju kreditnu politiku, poput Srđana, bazirao na krivim premisama.
Kladim se da neće!
P.S. Danas u Dnevniku hrvatske dalekovidnice potvrda mojeg predviđanja iz posta od 11. srpnja: Čehok izašao iz HSLS-a, kobajagi postao nezavisni zastupnik a za stvarno potpisao podaništvo „maloj od kužine“! Hej, haj uživaj. Vlast je slast. 
