semper contra
utorak, 06.07.2010.
Hrvatski naš svagdašnji
Ponedjeljkom Radio Sljeme u 13.30 (ili kako bi Dalmatinci rekli u uru i po) emitira emisiju pod gornjim naslovom. Vjerojatno i sami naslućujete o sadržaju emisije pa vam je neću detaljnije opisivati. U svakom slučaju, ako ima nekog kome je zanimljivo čuti i nešto naučiti o uporabi hrvatskog jezika, toplo mu je preporučujem.
Međutim sasvim sam siguran da tu emisiju NE sluša najmanje tri kategorije javnih osoba: najavljivačice nekih vrlo popularnih emisija na našim dalekovidnicama, glasnogovornici policijskih uprava i čitači medicinskih reklama uz reklamirani proizvod na TV-u
*
Vjerojatno ste čuli, a neki možda i vidjeli u živo ako su posjetili varaždinski „Špancir-fest“, „instrument“ – vergl ili ti po kajkavskom „verglec“. Instrument koji monotono ponavlja uvijek jednu te istu melodiju.
Uvijek pomislim na „verglec“ kad slučajno u društvu sa suprugom gledam najavljivačice priloga u emisijama „Exploziv“ i „Exkluziv“ na našim komercijalnim dalekovidnicama. Nasmijane face s bijelim idealno posloženim zubima i vitkim strukom monotonim glasom najavljuju prilog ne mijenjajući izraz lica, osmijeh i intonaciju glasa bez obzira je li najavljuju nečije vjenčanje, rođenje, aferu, katastrofu ili pak smrt. Red najave, red priloga (s istim načinom govora), pa opet red najave i red priloga. I onda: „Doviđenja dragi gledatelji!“ osmijeh, a iznad glave oblačić s tekstom „fala Bogu što sam vas se riješila!“
Tada se s nostalgijom sjećam Helge Vlahović (bez čijeg komentara novogodišnji koncert Bečke filharmonije ne bi bio to što je) i ostalih spikerica i voditeljica koje su bile svjesne što čitaju i to im se u glasu osjećalo a na licu vidjelo.
*
Druga grupu čine tzv „glasnogovornici“. Ne shvaćam zbog čega se oni nazivaju tako obzirom da uglavnom ne govore glasno. Radije bi ih nazvao „krivogovornici“.
Evo „bisera“ koji pred nas bacaju tzv „glasnogovornici“ (posebno iz policijskih uprava):
„…došlo je do tučnjave…“
„…vrši se uviđaj…“
„…kako se još uvijek vode razgovori s oštećenicima i osobljem kluba…“
„…vrši se obrada…
„…pucnjava se dogodila u Petrinjskoj (policajac je propucao jednu ženu u nogu)…“
„…nakon čega je MUP u Petrinjskoj postao poprište očevida policije…“
„…zbog nestručnog rukovanja službenim pištoljem marke HS 2000 (jako bitno za događaj, nap.p.!) ispalio streljivo. Zrno je u svojoj putanji pogodilo stranku u predjelu desne potkoljenice…“
„…dogodila se prometna nesreća u kojoj je sudjelovao automobil i motocikl. Očevid je u tijeku (vjerojatno ga „vrši“ oko!)
Prepuštam čitateljima za vježbu da iste rečenice „prevedu“ na naš lijepi hrvatski jezik!
*
I konačno treća grupa.
Vjerojatno zbog zakonskih odredbi proizvođači raznih preparata, koji bi u slučaju nestručne uporabe mogli izazvati i neželjene posljedice a ne samo dobre efekte kako se to reklamira, moraju objaviti i ovaj tekst upozorenja:
„PRIJE UPOTREBE PAŽLJIVO PROČITATI UPUTE O LIJEKU. ZA OBAVIJESTI O INDIKACIJAMA, MJERAMA OPREZA I NUSPOJAVAMA UPITAJTE SVOG LIJEČNIKA ILI LJEKARNIKA!“
Nemojte se truditi i u ovom tekstu naći neke pravopisne greške, osim što bih ja umjesto „pročitati“ stavio „pročitajte“ kada nas već upućuju „upitajte“ svog liječnika.
Obzirom da se na radiju i tv plaća minutaža, a ovaj tekst je naravno za proizvođača nepotreban, njega treba izgovoriti što je moguće brže.
Dakle, ako uspijete taj tekst pročitati bez greške za 5,88 sekundi (koliko sam ja izmjerio prilikom slušanja spikera koji je to čitao, iako vjerujem da ima i bržih čitača) onda će te i sami zaključiti ima li smisla čitanje tog upozorenja, pogotovo na radiju.
Jezični čistunci koji čitaju moj blog vjerojatno će i u ovom mom tekstu pa i dosadašnjim tekstovima naći niz grešaka i krivo upotrijebljenih riječi. O sintaksi rečenica, kompoziciji teksta i inim finesama o kojima treba voditi računa, ako se želi napisati pristojni tekst, da ne govorim.
Nisam profesionalac (a možemo se osvjedočiti kako to „pravi“ profesionalci rade ne samo gledajući TV nego i slušajući radio,čitajući naše tiskovine i sudska rješenja), ja se barem maksimalno trudim da tekst oblikujem što bolje znam i umijem pa mi zbog toga uz laptop uvijek leže „Rječnik stranih riječi“, „Rječnik hrvatskog jezika“ i „Pravopis hrvatskog jezika“ (iako ovaj potonji u mojim očima i nije baš na cijeni obzirom da se naši vrli „jezikoslovci“ nikako ne mogu dogovoriti koji bi trebao biti onaj „pravi“).
