semper contra
petak, 04.06.2010.
Pet doktora znanosti contra Kreše Mišaka
Mojim čitateljima je vjerojatno poznata hajka koju je nekolicina znanstvenika pokrenula protiv emisije „Na rubu znanosti“ Kreše Mišaka. Sukus hajke je sažet u tvrdnji da je to pseudo znanstvena emisija koja svojim sadržajima može dovesti u zabludu neuke i neobaviještene gledatelje.
Recimo da je ta tvrdnja i točna. Ipak postavljam pitanje: koliko još takvih emisija ima na hrvatskoj televiziji koje dovode u zabludu neuke i neobaviještene gledatelje? Ima ih, od političkih, gospodarstvenih, preko zabavnih do vjerskih. Naravno protiv tih emisija „znanstvenici“ ne dižu glas. Zašto? Zato što ne diraju u njihovu nepovredivost za razliku od anatemizirane emisije „Na rubu znanosti“.
Osobno najčešće započinjem gledati emisiju pa ako mi se tema učini zanimljivom nastavim, ako ne prebacim na neku drugu ili ipak je odgledam do kraja uz završni komentar: „ne mora da je baš sve tako“. U slučaju prebacivanja na drugi kanal ni u snu mi ne bi palo na pamet da eventualno prebacim na sapunicu „ala Croata“ ili ako vam ljepše zvuči na tele-novu „Dolina sunca“ (u svom kućnom žargonu u komunikaciji sa suprugom imenujem je „Dolina suza“).
I evo danas (4.06.) u „J.L.“ naletim na člančić jednog od kolumnista toga lista (po mojem skromnom mišljenju najslabijeg) pod naslovom „Prebacite şDolinu suncaş u Znanstveni program“. Neću mu praviti reklamu spominjući njegovo ime i prezime.
Člančić počinje citiranjem dijaloga između dvoje protagonista serije:
- Ti su novinari prava gamad…- kaže Eva.
- Da, lešinari – dodao je Kristijan.
I taman pomislim: samokritička opservacija na vlastiti račun kada u nastavku teksta slijedi nizanje „ljepota“ što ih donosi spomenuta serija: oduševljenje nepredvidljivim zapletima, dinamičnu radnju i nadasve napete dijaloge. Ima toga još, no ja ću poštedjeti čitatelje i preskočiti taj dio člančića i citirati autorov završni udarac, „coup dĽetat“:
„Stoga ne treba čekati potpisivanje peticije poput onih stotinjak znanstvenika koji su se okupili protiv emisije „Na rubu znanosti“. Termin u Znanstvenom programu mogao bi se osloboditi za „Dolinu sunca“ čiji je značajni dio ekipe sasvim sazrio za znanstveno promatranje.“
Mogao bih autora tog člančića počastiti s nekoliko epiteta koji se u pristojnim tekstovima pišu samo prvim slovom a nastavljaju s tri točkice. No neću, ne želim se spuštati na taj nivo. Postavio bih radije nekoliko pitanja koja se sama nameću iz citiranog odlomka:
Zar emisija ne nosi naziv „Na rubu znanosti“? Dakle, uopće ne pretendira da bude znanstvena. Dapače moj je osjećaj da autor želi biti alternativa znanosti i „znanosti“.
Naravno da sam naziv emisije „Na rubu…“ nije vezan uz vrijeme emitiranja, ali činjenica je da ta emisija nikada nije bila emitirana u „prime-timeu“ državne televizije, već „na rubu“ dnevnog (da ne kažem noćnog) programa. Prema autoru ispada da bi „Na rubu…“ trebalo staviti u vrijeme prije Dnevnika, a „Dolinu sunca“ u termin u kojem se do nedavno (je su li je ipak ukinuli?) emitirala proskribirana emisija – poslije dvadeset tri sata. Neka samo probaju pa će TV polučiti mnogo žešće prosvjede od onih koje je izazvao pokušaj (za sada neuspješan, ali tko zna?) devastiranja Varšavske ulice.
U posljednjoj rečenici citiranog odlomka „nabijenog“ vrlo „umnim“ tvrdnjama nalazim i ovo:“… čiji je značajni dio ekipe sasvim sazrio za znanstveno promatranje.“ Ne znam zašto, ali meni je prva pomisao, čitajući taj rečenični sklop, bila da se tu predlaže značajni dio ekipe poslati na znanstveno promatranje. Recimo u Vrapče! Asociraju li i vas te riječi na nešto takvo.
I na kraju tek mala opaska: odakle je autoru podatak o „stotinjak znanstvenika“ koji su prosvjedovali, kada sam ja u tim istim novinama („J.L.“ od 27. svibnja) pročitao imena petoro njih. Njih ću pak poimence navesti jer se, kako piše u „J.L.“, ipak radi o „pet mladih znanstvenika iz Instituta „Ruđer Bošković“ koji su u nedostatku pametnijeg posla odlučili zaigrati igru „besposlen pop i jariće krsti“.
To su: dr. Dario Hrupec, dr. Nikola Biliškov, dr. Tomislav Portada, dr. Vinko Zlatić i dr. Saša Ceci.
