subota, 29.05.2010.
Ekonomisti na krivom mjestu
Često smo u Samoboru. Redoviti čitatelji mog bloga znaju i zašto. Tamo su naše unučice, Hana (mala genijalka koja će na jesen u školu) i Vita (mlađa, buduća karatistkinja ili nogometašica). Ponekad se zaželim malo mira, jer djeca su djeca, puna energije, stalno u pokretu, a obzirom da su curice još i brbljivce. A ja sam u godinama koje traže mirniji život, ali unučice treba vidjeti, zar ne? Zato navratim u kafić „Arabija“.
Obično sjedim vani na terasi polako pijuckajući „čaj od hmelja“ kako pred unučicama govorim kada želim reći da idem na pivo. Jednom sam, zbog prohladnog vremena, ipak ušao u lokal. Imao sam sreće. Nije bilo nikoga osim konobarice. Bilo je to vrijeme kada se još moglo pušiti u lokalima pa me razveselila činjenica da nema nikog.
Naručih „Tomicu“, sjedoh u nisku fotelju. Uobičajen dizajn lokala: drveni interijer, niske fotelje, uz zid klupa-stol i visoke stolice uz njega. Strop i zidovi obloženi tamno obojenim lamperijama s naglašenim gredama. Na dva zida monitori TV. Umjesto tona s ekrana na kojem se izmjenjuju spotovi, glazba iz muzičke linije. I to je uobičajeno za naše lokale i kafiće. Zaista ne shvaćam zbog čega su uključeni ekrani s glazbenim spotovima kada se pušta glazba s radija ili CD-a. Na stropu ventilator. Miruje, nema potrebe da se okreće. Nije vruće, nema dima.
Pijuckam tako „Tomicu“ i gledam što radi konobarica. A ona se, u nedostatku mušterija, prihvatila čišćenja polica. Skida sve s jedne, briše svaki predmet, zatim policu pa sve ponovo vraća natrag. U jednom trenutku ulazi mušterija. Krupniji muškarac, učini mi se onako pun sebe, nalakti se na šank.
„Izvolite?“ pita konobarica prekidajući posao.
„Škropec!“
Vidim da se djevojka malo lecnula, uzima čašu od dva deci i počne točiti vino. Odmah mi je bilo jasno da ne zna što je to „škropec“, već toči „gemišt“. U slijedećem trenutku gost će, glasom koji mi potvrdi da sam ga dobro procijenio, onako s visokog:
„Ne ću gemišt! Kaj ne znate kaj je to „škropec“? Deci vina i samo dvije tri kapi mineralne vode.“ objašnjava on zbunjenoj djevojci.
Ona isprazni do pola napunjenu čašu u sudoper, uzme čašu od jednog decilitra na nožici, napuni gotovo do vrha vinom i doda malo vode. Osjećao sam da ja sva napeta u stalnom očekivanju da opet ne radi dobro.
Gost prihvati ponuđeno piće i u dva tri gutljaja ga popije. Plati, okrene se i uputi prema izlazu mrmljajući:
„Ne zna kaj je to „škropec“, i to mi je konobarica!“
Ona je sklonila čašu, odmah je oprala, stavila na bijeli stolnjak i nastavila započeti posao. Moj je „Tomica“ presahnuo. Bilo mi je zanimljivo promatrati je kako radi pa naručih još jedan. Donijela je, uzela praznu bocu i vratila se svom poslu. Nakon polica došli su na red monitori, pa klupa-stol i na kraju krila stropnog ventilatora. Radila je polako i pedantno. U međuvremenu su došle još dvije gošće koje je poslužila kavom i čajem. Jedna od gošća je zapalila cigaretu. Kako sam se već i onako previše zadržao, popio sam pivo i prišao šanku da platim.
„Oprostite, je li vam to vlasnik naredio da čistite kad nemate gostiju?“
„Ne, nije! Ali volim da je lokal čist!“ odgovori uz pomalo zbunjeni osmjeh.
„Gledam vas kako pedantno radite. Svaka čast. Ali ipak ste nešto zaboravili.“ kažem ja uz lukavi osmjeh.
„A što to?“
„Niste obrisali rub vratnice s gornje strane. Znate kada sam bio mali i čistio sobu, majka mi je uvijek kontrolirala prstom jesam li obrisao prašinu s gornjeg ruba vratnica i okvira slika!“
„Dobro ste mi rekli, obrisat ću,“ odgovori sada već uz širi osmjeh.
„Izgleda da niste profesionalna konobarica. Primijetio sam da niste znali što je to „škropec“.“
„Ne nisam. Završila sam srednju ekonomsku školu, nisam se mogla zaposliti, dobila sam tu posao i ovdje sam već tri godine.“
„A znate li što je to „amerikanac“?“ pitam ja. „Tomica“ mi razvezao jezik.
Na njezin nijemi niječni odgovor, nastavih:
„Natočite u čašu od dva deci deci mineralne vode i onda uštrcate do vrha čaše soda vodu. To sam slučajno naučio u jednom lokalu u Varaždinu. A jeste li možda čuli za jahorinac?“ nastavim se hvaliti svojim konobarskim znanjem. Uhvatio me „Tomica“ pa sam postao blagoglagoljiv. Ne nije čula ni za to.
„E to su navodno izmislili na kongresu liječenih alkoholičara na Jahorini u BiH. Oni koji baš nisu bili sasvim „izliječeni“ da bi dobili malu dozu, a da se ne vidi da piju alkohol, naručivali su „jahorinac“. Konobar bi za šankom otvorio oranđadu, odlio 0,3 dcl, dodao 0,3 dcl vinjaka, ponovo zatvorio bocu čepom i odnio gostu pa pred njim opet otvorio. Eto to vam je jahorinac!“ ponosno ću ja.
Naravno ona je to shvatila kao šalu.
„Ne trebate biti žalosni što to ne znate. Vi vjerojatno ne znate ni tko je bio Mika Špiljak? Između ostalog bio je i predsjednik svih sindikata u bivšoj državi. Njegova najveća zasluga bila je uvođenje toplog obroka za radnike u vrijeme pauze.
E on vam je jednom posjetio tvornicu obuće i prolazeći pogonom uočio jednog mladog radnika kako dosta nespretno šije gornjište obuće. Prišao mu je i zamolio ga da ga pusti za stroj. Mladić se malo začudio, pa ga pustio, ipak je on glavešina. Mika sjeo i mašina je zapjevala pod rukom stručnjaka. Bio je on školovan postolar.
- Eto vidite, nije to teško – reče Mika ustajući od stroja.
- Da, Vama nije! Vi ste postolar a ja sam diplomirani ekonomist – odgovori mladić i sjedne natrag za mašinu.
Ne zna se je li još dugo sjedio za strojem. A možda je to ipak samo vic, anegdota, kao i ono s jahorincem“, završim ja svoj monolog.
Na odlasku sam je pitao da li surfa po internetu. Rekla je – pomalo.
„Znate ja na internetu imam svoj blog u kojem objavljujem ponešto. Ovaj razgovor s vama bit će mi inspiracija za jednu priču. Ako želite, dat ću vam adresu, moći ćete ju pročitati na blogu!“
Ispostavilo se međutim da njezin „pomalo“ baš ne predmnijeva „blogeriranje“ tako da ne vjerujem da će ovo pročitati.
A bilo bi mi drago.
29.05.2010. u 15:56 •
12 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
