četvrtak, 10.12.2009.
Priča za sudionike skupa u Copenhagen-u
Jesen na izmaku, uskoro će i zima. Prošao Studeni bez studeni. Već smo na pola Prosinca a ništa bijelog ne prospe se s nebesa.
Čak se ni komunalci nisu trebali žuriti sakupljajući otpalo lišće. Zbog izostanka jakih studeni, mrazova, lišće je sporo opadalo pa se njegovo sakupljanje odužilo. A, eto gledam kroz prozor, travnjaci se još zelene i ne bi se začudio da prije ralica ponovo vidim kosilice.
Kažu da je uzrok tome globalno zagrijavanje.
Negdje na početku sezone skupljanja lišća tijekom dana sam znao čuti visoki zavijajući ton koji je dolazio do solitera u centru grada u kojem stanujem, parajući mi uši i tuleći u glavi, a kojemu nisam nalazio uzroka. Zvuk je bio nalik na zvuk električne blanjalice koju imam u svojoj radionici i koju, nažalost zbog poodmaklih godina, sve manje koristim.
Nekoliko dana nakon što sam po prvi puta čuo taj zvuk, šetajući gradskim parkom otkrio sam njegov izvor. Usisavač za lišće.
„Oho, vidi, vidi! Napredak tehnologije!“, pomislio sam i zastao promatrajući sa zanimanjem proces rada. Očigledno je lišće prvotno strojnim grabljama pokupljeno u redove, a zatim u povelike hrpe. Onda je na scenu stupio traktor s prikolicom s dograđenim visokim žičanim kavezom preko kojeg je po njegovom gornjem dijelu bila prebačena cerada. Uz prikolicu stajao je izvor buke: usisavač s fleksibilnom cijevi promjera cca 30 cm. Radnik s štitnicima od buke na ušima uključio je motor, usmjerio cijev prema hrpi lišća koja se na očigled smanjivala dok se hrpa na prikolici povećavala. Sve je bilo gotovo za pet, šest minuta. Vozač traktora upalio je motor i povezao prikolicu do slijedeće hrpe. Ja sam nastavio šetnjom uz pratnju visokog tona usisavača.
Nakon nekoliko dana, po ne znam koji puta, otputovao sam u Samobor zbog uobičajenog posla: čuvanje unučica dok mama i tata rade. Moja vau-vau funkcija. I tamo je naravno bila akcija skupljanja lišća. Ali drugom tehnologijom. Dapače u igri su bile dvije tehnologije.
Na površinama oko dječjeg igrališta, gdje sam se našao čuvajući unuku, lišće je skupljala ekipa četvero radnika upotrebljavajući pri tome klasične grablje. Doduše malo prilagođene za skupljanje lišća. Uz već sakupljene gomile, uspjeli su kroz dva tri sata napraviti još nekoliko hrpa a onda su otišli na pauzu. Puhao je relativno jak vjetar i pomalo raznosio već sakupljeno lišće.
Dok su oni „gablali“ jedna je starija žena skupljala lišće oko zgrade u kojoj ona očigledno stanuje na najklasičniji način: običnim grabljama pravila male hrpice i odmah ih rukama trpala u crnu plastičnu vreću. Napunivši je odnijela ju je u kontejner.
Nakon sat vremena pojavili su se radnici u pratnji malog traktora tipa „Tomo Vinković“ i o njega priključenu jednoosovinsku prikolicu s niskom ogradom. U jednom trenutku na poprištu radnje pojavila se ženska osoba obučena u normalno odijelo s nekakvim fasciklom u rukama. Pretpostavljam da se radilo o šefici ili kontrolorki. Nešto im je kratko rekla pa otišla.
Onda se jedan od radnika popeo na prikolicu, a druga dvojica su, jedan držeći grablje, a drugi lopatu, zajedničkim pokretima ubacivali lišće na prikolicu. Treći, ženska osoba, skupljala je grabljama lišće koje je prvoj dvojici ispadalo dok su ga ubacivali na prikolicu. Vozač traktora je za to vrijeme stajao sa strane i promatrao aktivnost ovo četvero. Kada su pokupili jednu hrpu, sjeo je za volan, upalio motor i odvezao se do druge hrpe. I tako se postupak ponavljao. Količina lišća na prikolici je bivala sve veća tako da je dio lišća, kojeg su dvojica nabacivala, s druge strane padao ponovo na cestu.
„Pola na, a pola pokraj!“ reče žena-radnica kada je primijetila da ih promatram kako rade.
„Kod nas u mom gradu lišće skupljaju i ubacuju na prikolicu usisavačem!“ rekoh uz smiješak.
„A, to je za nas naučna fantastika!“ odgovori žena.
„Da, ali zato vi ne proizvodite toliku buku dok radite, svako zlo za svoje dobro“, nadovezah.
„No zato više pričamo!“ samokritično će žena pa se i ona nasmije.
Uspjeli su utovariti još dvije hrpe i prikolica je bila puna. Ostala je još jedna hrpa. Znao sam da se neće vratiti po nju jer je već bilo blizu jedan sat popodne. A vjerojatno rade do dva sata. Tako je i bilo. Drugi dan je padala kiša pa nisu došli. Vjerojatno je da su je pokupili početkom prošlog tjedna, jer kada sam ponovo došao u park prošle subote hrpe nije bilo, ali se još uvijek vidjela velika vlažna mrlja na asfaltu.
Otada često razmišljam koji je način bolji. Točno da je skupljanje usisavačem najefikasnije ali ujedno predstavlja najveći atak na ljude i prirodu: buka na ljude, utrošak goriva za traktor i za usisavač na okoliš. Skupljanjem bez usisavača izbjegnuta je buka ali i dalje ostaje zagađivanje ispušnim plinovima traktorskog motora. No zato je sporije, a danas je vrijeme novac. I konačno čisto ekološki, i bez buke i bez ispušnih plinova, je skupljanje na starinski način kako je to radila ona starija žena: običnim grabljama i rukama. No to je najsporije.
Razmišljajući tako sjećam se djetinjstva.
Ne samo da su ukućani čistili lišće u svom dvorištu, već su ga skupljali i na ulici ispred svojih kuća. I ne samo lišće, nego i kravlju balegu koje su ostavljale krave što su prolazile ulicom (da, tada su krave išle i ulicama gradskih naselja, a danas njima ide uglavnom samo „stoka“). Dapače kao mala djeca, vidjevši kravu gdje prolazi, vikali smo moleći je: poseri se, poseri se. A tek kakva je bila sreća kada je to učinio rijetko prolazeći konj. Njegova „ostavština“ se zbog kvalitete posebno cijenila. I sve je to završavalo na „gnoju“ na koji se dodavala i pokošena trava, ostaci hrane, stare novine, stelja iz svinjca ili kokošinjaca, da bi se dobio „gnoj“ koji je onda na jesen završavao na vrtnim gredicama, i izmiješan s prekopanom („preštihanom“) zemljom promrzao tijekom hladnih zima. Kao što nije trebalo odvoziti lišće ni balegu s cesta, tako nije bilo ni drugog otpada. Postojala je samo papirna i drvena ambalaža koja se spaljivala u pećima, pepeo se također koristio kao gnojivo, staklena ambalaža je bila povratna, a staro željezo i stare krpe sakupljači su odvozili na deponiju „stare krame“ nakon što su odvojili ono što se još moglo koristiti.
Znam da se ne možemo vratiti u ta vremena. Ne bih sada pod stare dane baš ni želio. No bilo bi dobro da svi mi, i proizvođači i korisnici, ponekad razmislimo je li, na primjer, za svaki kupljeni komad povrća u opskrbnim centrima baš potrebna posebna plastična vrećica ili možemo sve strpati u jednu ili dvije i na njih nalijepiti sve naljepnice s nazivom artikla i cijenom.
Nije puno, ali bi ipak barem malo pomogli Zemlji da predahne od nas i našeg smeća.
10.12.2009. u 17:43 •
13 Komentara •
Print •
#
| < |
prosinac, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
