semper contra
utorak, 13.10.2009.
E-recepti i pametna zdravstvena iskaznica
Čitam u lokalnom tjedniku iz grada baroka, na sjevero - zapadu Lijepe naše, članak pod gornjim naslovom u kojem u uvodu piše:
„Nakon brojnih reformi i inovacija svakojake vrste što svako malo pogađaju hrvatsko zdravstvo i građane, na pomolu je još jedna novina. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje kreće, naime, u rat s administracijom te, najavljujući znatne uštede, umjesto papirnatih uvodi elektroničke recepte za izdavanje lijekova.“
Ima tu još toga. U nastavku teksta, u okviru svojih razmišljanja, citirat ću odgovarajuće pasuse koji mi se čine dokazom da se opet ide „grlom u jagode“.
* * *
Zahvaljujući mojem srcu moram redovito koristiti određeni set lijekova. Naravno da me izluđuje što trebam za svaku kutiju ići po recepte kod liječnice, iako se ni vrsta ni količina lijekova godinama ne mijenja. Srećom, liječnica je pojednostavila cijeli ceremonijal, pa je dovoljno da ostavim iskaznicu s popisom lijekova koje trebam u kutiji za prijavak i pred kraj vremena dođem po recepte.
Vjerojatno i sami znate kakav je trenutačni postupak oko izdavanja recepata ako se liječnik/ca drži obvezatnog protokola. Za one koji ne znaju evo što ih čeka ako će ih uskoro trebati.
Prvo, postoje dvije vrste recepata: crveni i plavi. Na prvima se ispisuju lijekovi za koje se plaća participacija, na drugima, plavim, za lijekove koji se dobivaju „besplatno“ (ma daj, ništa nije besplatno).
Drugo: liječnica na SVOM računalu otvara moj dosje, i temeljem unesenih podataka o vrsti bolesti, provedenim pregledima, operacijama, propisanim lijekovima po vrsti i količini, te prema broju tableta koje dnevno moram gutati izdaje mi recept za MJESEČNO sljedovanje. Ni za živu glavu ne smije izdati recept više (iako možda slijedećih mjesec, dva neću biti u mogućnosti da dođem do nje jer sam na primjer na moru) jer će biti kažnjena!
Moja se i tu istini za volju pokazala susretljivom. Na drugoj šarži recepata prije odlaska na ljetovanje napisala mi je datum mjesec dana kasniji, ali me najljubaznije zamolila da nikako ne podižem lijek prije upisanog datuma. Obećah joj!
Treće: sestra na SVOM računalu u susjednoj sobi povezano s računalom liječnice, otvara ponovo moj dosje u kojem se u nešto izmijenjenom formatu pojavljuju podaci koje je liječnica upravo unijela u svoje računalo. Temeljem tih podataka sestra printa recepte, udara sve potrebne pečate, daje ih liječnici na potpis i onda predaje meni.
Četvrto: ja odlazim u ljekarnu, predajem recepte, legitimaciju osnovnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja na šalter, ljekarnik/ca provlači legitimaciju kroz računalo, otvara moj dosje i utvrđuje da imam pravo na ono što tražim. Donosi lijekove, ispisuje račune za lijekova za crveni recept, ja to uredno platim i – za mjesec dana sam bez brige!
* * *
Već nekoliko godina pričam u raznim društvima kako je apsurdno da u dvadeset prvom stoljeću u vrijeme mogućnosti posvemašnje informatičke povezanosti mnogih subjekata u jedinstvenu mrežu (bankarsko poslovanje je tu najočitiji primjer) postupak za izdavanje lijekova treba biti toliko kompliciran. Svojevremeno sam čak ministarstvu zdravstva poslao e-mail s prijedlogom da se izdavanje lijekova svede na moj odlazak liječnici koja u centralnu arhivu, u kojoj se nalazi i moj dosje, spremi podatke koje i koliko lijekova trebam, i da onda ja odem u BILO KOJU LJEKARNU u Hrvatskoj, predočim iskaznicu (dovoljna je samo jedna jer se u moj dosje može unijeti i podatak ja li plaćam dopunsko ili ne), ljekarnik/ca provuče iskaznicu, ustanovi da je sve OK i izda mi lijek. Iako nisam očekivao odgovor on je ipak stigao nakon ne tako dugo vremena u kojem je pisalo mnogo toga, ali najbitniji je bilo: sadašnji sustav to ne omogućuje (sic!). Kao da ja ne znam da se u SADAŠNJEM sustavu to ne može. Pa zato sam i pisao.
I gle vraga!
Naravno da si ne umišljam kako je baš to moje pismo potaknulo nekoga u ministarstvu da počne razmišljati na taj način, ali koincidencija je zgodna. Kako piše već citirani tjednik:
„Do kraja godine sve će ljekarne biti umrežene u informacijski sustav HZZO-a koji sada povezuje primarnu zdravstvenu zaštitu, a papirnate recepte zamijenit će njihov elektronički oblik.“
Doduše na praktičnu primjenu će se morati pričekati barem još pola godine dok se sustav uhoda, ali dobro, krenulo je.
No da ipak ne bi bilo sve kako treba, bolje rečeno da bi bilo u skladu s PRAKSOM donošenja Zakona i Propisa u Lijepoj našoj, slijede određena ograničenja u odnosu na moj prijedlog (prema tvrdnjama iz tjednika):
„E-recept bi pacijenta trebao čekati u ljekarni, i to u onoj koju sam odabere, a slat će ga iz svoje ambulante liječnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (…). Za njegovo podizanje u početku će trebati i zdravstvena i osobna iskaznica.“Pitanja:
- zašto samo u odabranoj a ne u svim ljekarnama. Što ako meni ODABRANA ljekarna nije dostupna u vrijeme kada mi lijek kojeg opetovano koristim treba?
- je li to znači da ću ja, koji godinama koristim jednake lijekove, opet morati svaki puta odlaziti kod liječnice i tražiti da mi napiše e-recept i pošalje ga u ODABRANU ljekarnu?
- zašto treba i osobna iskaznica kada zdravstvenu iskaznicu mogu dobiti samo ako sam živ s imenom i prezimenom?
- zašto samo liječnik iz ambulante primarne zaštite kada je u pripremi donošenje izmjene Zakona/Pravilnika po kojem će i liječnici specijalisti koji moći pisati recepte?
„Jedna od opcija e-komunikacije između ambulante i ljekarnika te osiguranika je i tzv pametna kartica (…). Još nije definirano vrijeme njezinog uvođenja, no zna se da se sada priprema uvođenje novih zdravstvenih iskaznica kao SVOJEVRSNOG PRIJELAZNOG rješenja“.
Pitanje:
- je li ovdje netko glup ili se glup pravi. Ili pak je opet neka mućka da se zaradi neka lova bez veze. Ako se ide na uvođenje „pametnih“ iskaznica, zašto onda uvoditi neke nove, „nepametne“ koje će se onda opet za godinu, dvije mijenjati tim „pametnim“! Ako smo do sada čekali uvođenje informatičkog sustava u posao oko recepata, pričekajmo još malo pa uvedimo konačni sustav.
No to nije sve. Ovo bi se još sve skupa moglo riješiti i na kraju profunkcionirati, ali već se postavljaju pitanja tipa „klipovi pod noge“ svakoj dobroj ideji pa u tekstu dalje piše:
„ (…) no istovremeno postoji i opravdana bojazan građana o nizu tehničkih prepreka (…) što će se na primjer dogoditi ako nestane struje ili padne sustav?“.
Pa neće se dogoditi ništa strašno.
Ako se sva ta informatizacija i provede, svaki će od navedenih aktera u sustavu trebati imati veći ili mani sustav besprekidnog napajanja računalnog sustava. Ne samo zbog recepata, jer se cijeli sustav ne izgrađuje samo zbog njih. Ako da, onda je to još jedna od vrhunskih gluposti.
Pad sustava? A što ako padne sustav u navođenju aviona, opskrbom električnom energijom, sustav u poslovnim bankama, upravljanje elektranom? To su ipak malo ozbiljniji sustavi pa se ipak vode informatičkom tehnologijom i računalima.
„- ili je osoba tako bolesna da ne može sama doći do ljekarne te se identificirati svojom osobnom iskaznicom?“
Je li to znači da je do sada bolesna (nepokretna) osoba dolazila s papirnatim receptom po lijek. Nije i nije trebala osobna iskaznica. A u čemu je razlika u izdavanju lijeka na e- ili na papirnati recept pa da bi za prvi način trebala identifikacija korisnika lijeka?
„- što ako u izabranoj ljekarni nema propisanog lijeka?“
Već sam spomenuo da je ideja o izabranoj ljekarni glupa. Prema tome ta se primjedba otklanja jednostavnom mogućnošću uzimanje lijeka u bilo kojoj ljekarni u Hrvatskoj.
„- Uz sve to nije nevažno ni pitanje moguće zlouporabe tajnosti zdravstvenih podataka!“
Od svih primjedbi ova mi je „najjača“. Zloupotrebe podataka bilo jučer, moguće su i danas, a bit će ih i sutra bez obzira na koji način su podaci pohranjeni. Zar se do podataka ne može doći iz liječničkih kartona koji se najčešće čuvaju u nezaključanim ormarima na hodniku u kojem, nakon odlaska sestre i liječnice, borave čistačice. Zar se do podataka ne može doći hakerskim upadom u računalo liječnice, centralni server bolnice itd itd. Takve stvari se ne rješavaju neuvođenjem efikasnog sustava, nego rigoroznim, pače drastičnim kažnjavanjem onih koji u sustav samo pokušaju, a kamo li da u njega i uđu.
Zaključak
Sustav treba uvesti to je neumitno. Prije nego ga se „pusti u puni pogon“ treba ga detaljno isprojektirati, izgraditi i u pokusnom radu provjeriti funkcioniranje. Svako brzopleto, šlampavo i na silu uvođenje sustava dovest će do poteškoća u radu, ispravaka, prepravaka, odbacivanja pojedinih već ugrađenih elemenata i u krajnjoj konsekvenci odustajanja od njega (nakon potrošenog silnog novca) s obrazloženjem: to se ne može izvesti!
Poznavajući način rada u našoj državi ne bi me iznenadilo da se to uradi i namjerno. Pokupi se lova, sustav se proglasi lošim i pojeo vuk magare.
Iskustvo nas uči da to ne bi bilo prvi put.
