ponedjeljak, 14.09.2009.
Jadranske razglednice (17), 2009-08-06
Nije baš brod iz priče (bio je veći), ali mu je sličan
Neku večer naša šetnja odvela nas je na stranu rive gdje uobičajeno pristaju brodovi koji se ne zadržavaju dulje vrijeme u Gradu (za one druge sagrađene su marine). Prošlih godina nalazili smo tu relativno velik broj plovila za koje bi mi, ljudi srednjeg imovinskog stanja, rekli da su luksuzni, a oni s velikim i visokim primanjima da su to čamci za spašavanje njihovih morskih čudovišta. Nemani što gutaju enormne količine goriva samo zato da bi bogate „guzice“ na odmoru prevezle iz točke A u točku B.
Uglavnom su to bile elegantne motorne jedrilice (jahte), po koji brzi motorni brod ili gliser. Ove godine ih do te večeri nismo vidjeli. Je li je i u toj kasti zavladala kriza pa su počeli štedjeti ili možda nemaju vremena za odmor spašavajući svoja carstva od propasti, sve kako bi održali „modus imanja“ za razliku od „modusa bivanja“ (Fromm) gdje im sve to i onako ne bi bilo od bitne važnosti.
Obzirom na to, bili smo pomalo iznenađeni kad smo uz obalu, krmenom stranom privezan, opazili jeden povelik gliser, elegantnih, pomalo agresivnih linija, kako se takva polovila uobičajeno grade da bi se istakla njihova brzina i snaga (i indirektno karakter i bogatstvo vlasnika!). Kako se jedina klupa, koja je bila slobodna, nalazila baš uz krmu broda, a i zbog znatiželje da vidimo iz koje je zemlje brod, pošli smo prema njoj i sjeli.
Na krmenom dijelu palube, udobno zavaljeno u fotelje šestero mladih upravo je dovršavalo večeru uz crno vino. Tatini sinovi i kćeri, odjeveni kao da su u nekom hotelu „de lux“ kategorije. Pokušavao sam, promatrajući zastavu iznad krme, zaključiti koje su nacionalnosti. Po nazivu broda „Miša“ pretpostavljah da je iz neke slavenske zemlje. Dosta dugo sam tako gledao sve čekajući kad će lagani vjetrić zavijoriti zastavu pa da je vidim u punoj veličini. Na kraju mi je to nakratko uspjelo. Pokazala se zastava Ujedinjenog Kraljevstva smještena u lijevoj gornjoj četvrtinu potpuno crvenog preostalog dijela površine. U prvi trenutak pomislih da se radi o Australiji, no na jednom dijelu primijetio sam još neke slike, koje u tom kratkom vremenu nisam mogao dešifrirati, i tako je moj pokušaj identifikacije propao.
Slušajući pažljivije primijetili smo da iz muzičke linije dopire pjesma naše grupe „Colonija“, a učinilo nam se da čujemo slovenski govor.
Na kraju ipak odustah od izigravanja detektiva - istražitelja. I onako su mi misli pomalo skretale u drugom smjeru. Netko tko me dobro ne poznaje okarakterizirao bi ih kao zavist što oni imaju takav brod a ja ga nemam. No prevario bi se. Ja jednostavno ne mogu prihvatiti svjetonazor u kojem je cilj odmora, ajmo karikirati, „večerati na skupom motornom brodu“ koji je kupljen novcem ljudi koji rade za mene, a ja sam im dao manju plaću samo da bih mogao kupiti takav brod. Ne mogu prihvatiti činjenicu da povećanje adrenalina treba tražiti u brzoj vožnji skupim gliserom i poslije, na uvaženim svjetskim skupovima, pričati o ozonskim rupama, zagađivanju tla i porastu globalne temperature na Zemlji. Na sastancima G8 do G108 raspravljati o novčanoj pomoći nerazvijenima i siromašnima (uz neviđene troškove osiguranja i skupe ručkove) čija veličina stoji omjeru 0,0002% u odnosu na vrijednost tog broda ako on predstavlja brutoproizvod spomenutih zemalja. I pri tome ne biti svjestan, ili se praviti da nisam, da sam upravo ja glavni uzrok tog siromaštva i bijede. Po mojem to je čisto farizejstvo.
Nešto od tih misli rekao sam i supruzi. Priznala je da tako nije razmišljala. Njezino je bilo na nivou: vidiš balavce kako uživaju u rezultatima rada njihovih roditelja.
U tom trenutku između nas i broda prošla je sredovječna žena. Lijevom rukom vodila je dječaka možda pet šest godina, a u desnoj držala crnu plastičnu vreću punu praznih plastičnih boca. Uz vreću išao je, vjerujem, njezin stariji sin, nešto preko deset godina. Svo troje je bilo uredno, skromno obučeno, čisto, dečki uredno podšišani i počešljani. Prisjetio sam se da sam je, prije nego što smo sjeli na klupu, vidio kako pretražuje korpe za otpad.
Žena je pogledala prema nama, svjesno ili nesvjesno, ne znam, no brod nije udostojala ni jednim kratkim pogledom. Prošla je pokraj nas nešto govoreći djeci. Ispratio sam je pogledom gledajući je onako malo povijeno u desnu stranu, valjda zbog tereta vreće, i rekao supruzi:
„Šteta što nemam aparat. Zamolio bi je, ako joj ne smeta, da je slikam s brodom u pozadini. Dao bih joj i pedeset kuna, ako bi prihvatila. To je novac koji ona dobije za stotinu skupljenih boca! Koji kontrast.“
Nakon kraćeg vremena začuh tihi suprugin glas:
„Osjećam gorčinu grlu!“
„Zbog ovog što rekoh?“
„Da.“
Već smo se htjeli uputiti kući kad jedna djevojka iz grupe koja je prolazila istim putem kao maloprije žena s vrećom, pogledavši brod, rekla samo jednu jedinu riječ:
„Sanaderov!“
i okrenuvši glavu nastavila hodati s društvom.
* * *
Drugo jutro probudih se rano sa slikom od jučer. Nisam moga odoljeti ne otići na rivu i vidjeti je li je brod još tamo, da barem njega slikam. Šanse su bile vrlo male. Brzo sam se digao, obukao, uzeo aparat i pošao. Što sam se više približavao obali, počeo mi je rasti adrenalin, i počeh osjećati laganu bol u prsištu. Srce!
Naravnano, broda više nije bilo. Sve je izgledalo, sada u sunčano rano jutro, kao da je ono jučer bio samo san. Fa-ta-mor-ga-na!
Na povratku sam kupio novine čiji sadržaj komentirah u objavljenom postu od 3. kolovoza i, da smanjim napetost, sjeo u usputni kafić popiti „Jäger meister“ s ledom.
Platih 17 kn. Vrijednost 34 praznih plastičnih boca! 
i 
.
nastavlja se
14.09.2009. u 16:02 •
2 Komentara •
Print •
#
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
