srijeda, 26.08.2009.
Jadranske razglednice (7), 2009-07-26
Iako sam mislio da je kraj „doživljajima turiste željnog slanja pisma“ posredstvom Hrvatskih Pošta, prevario sam se.
Prekopavajući po vrećici sa „suhom hranom“ (lijekovima), otkrio sam da mi nedostaje jedan od devet koje trebam redovito uzimati. Da previše ne duljim, jer to i nije bitno za ovu priču, odlučih našoj poznanici u mjesto mog stalnog boravka poslati pismom recept za lijek, pa će ona lijek poslati poštom. S tim receptom lijek ne mogu podići u mjestu gdje sam trenutačno jer je recept tipa: pet lijekova na jedan recept, ali se mogu podići samo u ljekarni u kojoj sam uzeo lijek prvi put. Još jedan izum našeg „pametnog“ ministra zdravstva
!
Za tu operaciju ponovo sam se morao poslužiti uslugama HP-a. Da previše ne lutam, uputih se odmah u grad s namjerom da u pošti kupim pismo (kuvertu+papir+marku), napišem par riječi, ubacim recept i odmah tu na šalteru (da izbjegnem prebukirani sandučić i tako ostavim mjesto za razglednicu nekog turista koji će doći nakon radnog vremena pošte) predam pismo na daljnju obradu.
Ušavši u neveliku šalter salu odmah me prošla volja da stvar riješim na citirani način 
. Sala je bila puna kao šipak koštica.
Nema veze, odoh ja na kiosk s tiskovinama kupiti pismo (k+p+m), napisati tekstić uz pivce za živce, pa na kraju ubaciti pismo ipak u sandučić. Tek je jutro, sigurno još nije pun, pomislim i uputih se odmah prema prvom kiosku preko puta pošte.
- Dobar dan, molio bih vas pismo s markom za Hrvatsku.
- Ne držimo pisma ni marke – odgovara mi ljubazna prodavačica.
- Pa kako nemate marke kad držite razglednice.
- Ne, marke trebate kupiti u pošti.
Znam da to baš nije točno jer sam one prve razglednice i marke (za Hrvatsku i Njemačku) kupio na kiosku. Odoh ja dakle upravo do tog kioska, nešto udaljenijeg od pošte.
- Dobar dan, imate li pisma?
- Ne držimo pisma – reče ljubazno prodavačica.
- A imate li marke za Hrvatsku?
- Momentalno imamo samo za inozemstvo. Za Hrvatsku navratite oko 11 sati.
Dobro, pomislih, ima tu malo dalje još jedan kiosk. Ponovo jednaki dijalog, ponovo isti rezultat. Pisma nema!
E sad sam se baš zainatio da nađem kiosk u kojem mogu kupiti pismo. Slijedio je jedan na sredini rive tog, vrlo turistički razvijenog, srednje dalmatinskog grada, no tu nije bilo ni prodavača. Valjda čovjek otišao na marendu.
Ostao je još samo jedan. Gotovo na kraju rive. U njemu sam više puta kupovao novine i susretao se s jednim simpatičnim vrlo uslužnim gospodinom mojih godina. Valjda će on imati. Ako ne, morat ću u „šipak pun koštica“.
- Dobar dan, imate li pisma?
- Imam samo kuverte. Bez lista papira.
- A marke?
- Imam – odgovori ljubazno prodavač, upravo onaj iz prošle godine.
- Dobro, molim vas jednu kuvertu i marku za Hrvatsku.
- Bijelu ili plavu?
Umalo ne padoh na stražnjicu.
- Molit ću bijelu. A imate ili možda kakav komad papira, nije važno kakav samo da napišem primatelju nekoliko riječi obavijesti.
- Nemam, ali samo da nađem neku bilježnicu iz koje mogu istrgnuti srednja dva lista - reče prodavač i sagne se ispod pulta.
- Evo jedne, neće vas smetati što su listovi iskarirani?
- Sve je u redu – rekoh na glas i dodah u sebi: - primi moju ispriku budući kupče ove bilježnice za koju ćeš platiti cijenu kao da su svi listovi na broju. Viša sila!
Kupio sam još dvije razglednice. Onako više iz zahvalnosti što mi je izašao u susret. Eno ih još leže na stolu u sobi čekajući da ih ispunim s onim „Puno pozdrava s plavog Jadrana“. Ili bi sad bilo pravilnije: „Puno pozdrava s hrvatskog Jadrana“?
Strpah pismo u novine što ih kupih još na onom prvom kiosku, okrenuh se da krenem natrag i – opazih Ga - drugi poštanski sandučić. Smješten, bolje rečeno skriven iza mnoštva odjevnih artikala koji se nude na prodaju. Možeš ga naći samo ako udariš glavom u njega.
Vidi ga gdje se sakrio?
Odlično, pomislih, sad ću tu sjesti, popiti pivce, napisati pismo, ubaciti recept pa sve skupa u sandučić i odoh drugim putem kući. Da izbjegnem „šipak pun koštica“. Rečeno učinjeno. Ali samo do trenutka kad je trebalo ubaciti pismo u Njega. Ne nije bio pun, ali na prednjoj strani piše:
„Pošiljke ubačene do 11 sati radnim danom i do 11 sati subotom bit će isporučene istog dana“.
Ne bu išlo. 
Jest da još nije ni pola deset, sumnjivo je to meni. Em je sakriven, em 11 sati. Tko zna je li će ga danas uopće prazniti. Odoh ja ipak na poštu, tamo valjda prazne kasnije, a i sigurnije da će ga danas prazniti.
Na sandučiću uz ulaz u poštu zaista piše da se prazni kasnije: radnim danom do 13, a subotom do 12 sati !
Ubacih pismo u taj sandučić.
Nadam se da će lijek imati više sreće nego ja u općenju s Hrvatskim Poštama 
!
P.S. Kasnije nađoh, sasvim slučajno, još jedan, treći, u blizini tržnice. U krugu tri stotine metara tri sandučića. Drugdje ih ne vidjeh.
nastavlja se
26.08.2009. u 17:35 •
3 Komentara •
Print •
#
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
