Pregled posta

Jadranske razglednice (7), 2009-07-26

Iako sam mislio da je kraj „doživljajima turiste željnog slanja pisma“ posredstvom Hrvatskih Pošta, prevario sam se.
Prekopavajući po vrećici sa „suhom hranom“ (lijekovima), otkrio sam da mi nedostaje jedan od devet koje trebam redovito uzimati. Da previše ne duljim, jer to i nije bitno za ovu priču, odlučih našoj poznanici u mjesto mog stalnog boravka poslati pismom recept za lijek, pa će ona lijek poslati poštom. S tim receptom lijek ne mogu podići u mjestu gdje sam trenutačno jer je recept tipa: pet lijekova na jedan recept, ali se mogu podići samo u ljekarni u kojoj sam uzeo lijek prvi put. Još jedan izum našeg „pametnog“ ministra zdravstva!

Za tu operaciju ponovo sam se morao poslužiti uslugama HP-a. Da previše ne lutam, uputih se odmah u grad s namjerom da u pošti kupim pismo (kuvertu+papir+marku), napišem par riječi, ubacim recept i odmah tu na šalteru (da izbjegnem prebukirani sandučić i tako ostavim mjesto za razglednicu nekog turista koji će doći nakon radnog vremena pošte) predam pismo na daljnju obradu.

Ušavši u neveliku šalter salu odmah me prošla volja da stvar riješim na citirani način . Sala je bila puna kao šipak koštica.
Nema veze, odoh ja na kiosk s tiskovinama kupiti pismo (k+p+m), napisati tekstić uz pivce za živce, pa na kraju ubaciti pismo ipak u sandučić. Tek je jutro, sigurno još nije pun, pomislim i uputih se odmah prema prvom kiosku preko puta pošte.
- Dobar dan, molio bih vas pismo s markom za Hrvatsku.
- Ne držimo pisma ni marke – odgovara mi ljubazna prodavačica.
- Pa kako nemate marke kad držite razglednice.
- Ne, marke trebate kupiti u pošti.



Znam da to baš nije točno jer sam one prve razglednice i marke (za Hrvatsku i Njemačku) kupio na kiosku. Odoh ja dakle upravo do tog kioska, nešto udaljenijeg od pošte.
- Dobar dan, imate li pisma?
- Ne držimo pisma – reče ljubazno prodavačica.
- A imate li marke za Hrvatsku?
- Momentalno imamo samo za inozemstvo. Za Hrvatsku navratite oko 11 sati.



Dobro, pomislih, ima tu malo dalje još jedan kiosk. Ponovo jednaki dijalog, ponovo isti rezultat. Pisma nema!

E sad sam se baš zainatio da nađem kiosk u kojem mogu kupiti pismo. Slijedio je jedan na sredini rive tog, vrlo turistički razvijenog, srednje dalmatinskog grada, no tu nije bilo ni prodavača. Valjda čovjek otišao na marendu.



Ostao je još samo jedan. Gotovo na kraju rive. U njemu sam više puta kupovao novine i susretao se s jednim simpatičnim vrlo uslužnim gospodinom mojih godina. Valjda će on imati. Ako ne, morat ću u „šipak pun koštica“.

- Dobar dan, imate li pisma?
- Imam samo kuverte. Bez lista papira.
- A marke?
- Imam – odgovori ljubazno prodavač, upravo onaj iz prošle godine.
- Dobro, molim vas jednu kuvertu i marku za Hrvatsku.
- Bijelu ili plavu?
Umalo ne padoh na stražnjicu.
- Molit ću bijelu. A imate ili možda kakav komad papira, nije važno kakav samo da napišem primatelju nekoliko riječi obavijesti.
- Nemam, ali samo da nađem neku bilježnicu iz koje mogu istrgnuti srednja dva lista - reče prodavač i sagne se ispod pulta.
- Evo jedne, neće vas smetati što su listovi iskarirani?
- Sve je u redu – rekoh na glas i dodah u sebi: - primi moju ispriku budući kupče ove bilježnice za koju ćeš platiti cijenu kao da su svi listovi na broju. Viša sila!

Kupio sam još dvije razglednice. Onako više iz zahvalnosti što mi je izašao u susret. Eno ih još leže na stolu u sobi čekajući da ih ispunim s onim „Puno pozdrava s plavog Jadrana“. Ili bi sad bilo pravilnije: „Puno pozdrava s hrvatskog Jadrana“?

Strpah pismo u novine što ih kupih još na onom prvom kiosku, okrenuh se da krenem natrag i – opazih Ga - drugi poštanski sandučić. Smješten, bolje rečeno skriven iza mnoštva odjevnih artikala koji se nude na prodaju. Možeš ga naći samo ako udariš glavom u njega.




Vidi ga gdje se sakrio?

Odlično, pomislih, sad ću tu sjesti, popiti pivce, napisati pismo, ubaciti recept pa sve skupa u sandučić i odoh drugim putem kući. Da izbjegnem „šipak pun koštica“. Rečeno učinjeno. Ali samo do trenutka kad je trebalo ubaciti pismo u Njega. Ne nije bio pun, ali na prednjoj strani piše:
„Pošiljke ubačene do 11 sati radnim danom i do 11 sati subotom bit će isporučene istog dana“.
Ne bu išlo. Jest da još nije ni pola deset, sumnjivo je to meni. Em je sakriven, em 11 sati. Tko zna je li će ga danas uopće prazniti. Odoh ja ipak na poštu, tamo valjda prazne kasnije, a i sigurnije da će ga danas prazniti.
Na sandučiću uz ulaz u poštu zaista piše da se prazni kasnije: radnim danom do 13, a subotom do 12 sati !

Ubacih pismo u taj sandučić.
Nadam se da će lijek imati više sreće nego ja u općenju s Hrvatskim Poštama !

P.S. Kasnije nađoh, sasvim slučajno, još jedan, treći, u blizini tržnice. U krugu tri stotine metara tri sandučića. Drugdje ih ne vidjeh.

nastavlja se



Post je objavljen 26.08.2009. u 17:35 sati.