petak, 29.05.2009.
Sova (iz ciklusa Bolnički dani)
Dan dva nakon što je došao u bolnicu, navečer povremeno bi začuo zvuk kao da plače malo dijete. Nije bio baš potpuno isti zvuk, ali vrlo sličan. Danju ga nije čuo, ili nije zamjećivao zbog drugih zvukova. Dolaskom noći zvuk se vraćao.
„Koje to dijete plače svaku večer?“ pitao je na glas, više onako za sebe, zamišljajući lice djeteta koje tuguje za majkom.
„To je sova“, reče pacijent koji je ležao u srednjem krevetu desno i koji se inače nije često javljao.
Tko bi rekao da je glasanje sove tako slično tužnom dječjem plaču, pomisli, ponovo stavi čepiće u uši i okrenu se prema zidu.
U sobi do njegove smještene su bolesnice. Njegova soba je na kraju hodnika i često je tijekom dana prolazio pokraj njihove sobe. Vrata prema hodniku najčešće su bila poluotvorena. Vjerojatno nisu otvarale prozor (neki kreveti su sasvim uz prozore) pa su na taj način provjetravale prostoriju. Gotovo nesvjesno, prolazeći pokraj sobe, često je skretao pogled prema sobi, tek onako, bez želje da nešto zaista i vidi. Raspored kreveta je bio takav, a vrata otvorena tek toliko, da je onako u prolazu zamjećivao tek prvi krevet lijevo od ulaza. Na njemu je ležala pacijentica kojoj nikada nije vidio lice jer joj je uzglavlje bilo izvan vidokruga što ih je činio otvor vratiju. Kao da je uvijek ležala na leđima pokrivena do glave, jer joj nije viđao ni ruke. Samo je jednom, prolazeći tko zna po koji put pokraj vratiju i osvrnuvši se prema poluotvorenim vratima, vidio dvije sestre kako vlažnom krpom brišu bolesnicu. Ona je ležala na boku, leđima okrenutim vratima i jedino što je vidio bila je gola donja polovica leđa, stražnjica i gole noge prekrivene od koljena na niže plahtom. Brzo je okrenuo glavu i nastavio dalje prema svojoj sobi. Bilo bi mu više neugodno zbog osobe koja je mogla vidjeti to što se dogodilo, nego što mu je bilo samom zbog događaja. Nekako kao da to, što je vidio dio nagog tijela, nije doživljavao kao dio tijela neke osobe, već kao nešto odvojeno od tijela. Vjerojatno tako i kirurzi doživljavaju dio tijela koje je prilikom operacije otkriveno i na kojem operiraju, dok su ostali dijelovi prekriveni plahtom, kao nešto odvojeno od tijela i s psihološkog stajališta onda lakše režu.
Bio je jedini u sobi koji je čitao knjige. Ostali su eventualno prelistali novine, pričali ili pak spavali.Kako su u popodnevnim satima u sobu dolazili posjetioci, najčešće je čitao u predvorju hodnika gdje je uvijek, nije znao iz kojeg razloga, bila barem jedna stolica. Nije bila za posjetioce, da je bilo bi ih više. Ali njemu je baš tako odgovaralo. I taj je dan sjedio u predvorju i čitao. Kao i inače prolazili su liječnici, sestre, pacijenti iz soba ili oni u prolazu, posjetioci. Iako je manje-više registrirao svaki prolazak, uglavnom ih nije vidio. U jednom trenutku ipak je njegovu pozornost privukla pojava dviju osoba u crnini. Učinilo mu se da jedna, ženska osoba, ima suzne oči. Spol druge osobe nije ni registrirao. A onda je nastavio čitati, zaboravivši na to što je vidio.
Kasnije, kad se vraćao u sobu, prošavši vrata između predvorja i hodnika začuo je iza sebe kako se ona ponovo otvaraju. Okrenuo se i vidio sestru kako gura krevet na kotačima. Pridržao je vrata i odmaknuo se uz zid kako bi mogla proći. Ne treba, rekla je, idem odmah, tu u ovu sobu. Bila je to ženska spavaonica. Što, ide netko na snimanje, pitao je, pomalo se čudeći obzirom da je već bila večer. Ne, imamo smrtni slučaj, odgovorila je. Odmah su mu pred oči iskrsle one dvije osobe u crnini koje je to popodne vidio u predvorju. Pošao je dalje i pogledao kroz, ovaj puta širom otvorena vrata sobe. Ovog puta vidio je lijevo od vratiju čitav krevet. Osobu na njoj nije, bila je sva, i preko glave, prekrivena bijelom plahtom. Produžio je prema svojoj spavaonici i ušao. Cimeri su razgovarali o uobičajenim temama.
„U susjednoj sobi je umrla jedna pacijentica!“ rekao je pomalo promuklim glasom.
„A to je vjerojatno ona koja je već nekoliko noći kukala,“ reče jedan od cimera, malo zastane, pa onda nastavi temu o kojoj su razgovarali. On po noći to nije čuo, uvijek spava s čepićima protiv buke kad je u zajedničkoj sobi s više spavača.
U prvi mah ostao je zatečen takvom reakcijom. Iako u svom društvu slovi kao osoba ambivalentnog stava prema ljudskom životu, takva reakcija ga je iznenadila. Mnogo kasnije, već je napustio bolnicu, shvatio je: svi ti ljudi bili su u godinama kada se svakom od njih smrt može dogoditi svakog trenutka i sigurno su što prije željeli odagnati pomisao na nju iz svoje svijesti. S druge pak strane iz njihovih životnih priča je već tada zaključio da su se vrlo pragmatično, s nekom dozom pomirljivosti, cijeli život nosili s poteškoćama i tragedijama, i da je to za njih bila sasvim normalna stvar.
Te noći i kasnije sve do izlaska iz bolnice više nije čuo sovu iz parka. Otišla je zajedno s dušom umrle žene, pomislio je. Kad je drugu večer prije spavanja to rekao na glas cimer, koji mu je rekao da se radi o sovi, samo je dodao:
„Sutra će se promijeniti vrijeme“, i promijenilo se.
29.05.2009. u 23:39 •
0 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
