četvrtak, 07.05.2009.
Zubi na „umjetničkoj instalaciji“
„Tko je točno kriv za ovaj propust i hoće li odgovarati?“
„Danas ću dobiti izvještaj službene kontrole i znat će se točno, imenom i prezimenom, osoba koja je zakazala“ odgovara direktor ZET-a, Ivan Tolić na upit novinara JL u svezi nesreće koja se dogodila dječaku koji se, ne vidjevši prepreku, zaletio licem u oštri dio displeja na jednoj od tramvajskih stanica u Zagrebu.
I sada će početi istrage, analize, sinteze, traženje dubokih razloga, položaja zvijezda i planeta u trenutku nezgode i njihov utjecaj na tijek događanja. I onda će na kraju netko možda i odgovarati, ali ja vas, dragi rijetki čitatelji ovog posta, uvjeravam da glavni krivac sigurno neće.
Pa idemo obrnutim redom. Od najvjerojatnijeg prema najmanje vjerojatnom krivcu prema očekivanim rezultatima istrage ili pak od najmanjeg do najvećeg krivca prema mojem mišljenju.
Istraga će najvjerojatnije proglasiti krivim nekog od neposrednih rukovoditelje odjela, sektora ili radne jedinice zadužene za održavanje displeja. Možda čak i onog zadnjeg izvršitelja koji bi po takvoj logici shvaćanja krivnje trebao po čitave dane i noći, nedjeljama i praznicima, zimi i ljeti juriti po svim tramvajskim stanicama i otklanjati štetu koju su učinili pripadnici HVM (hrvatske vampirske mladeži). Time će pravo biti zadovoljeno, a pravda i dalje ostati s povezom na očima.
Ako ipak nekome od istražitelja sine tijekom utvrđivanja krivice da je pokušaj rješenja problema oštećenih displeja na način da se kažnjava onaj koji ih ne stigne održavati ipak malo upitan, mogao bi se upitati tko je uopće odobrio ugradnju takvih displeja. U tom slučaju se penjemo jednu stepenicu više prema stvarnom krivcu ali se ujedno smanjuje vjerojatnost da će se takav scenarij i dogoditi. Tako dolazimo do odgovorne osobe u ZET-u koja je ugovorila posao s dizajnerom spomenutog displeja i odabrala baš takvo rješenje. Pri tome ne razmišljajući o utjecaju HVM na životni vijek trajanja tako dizajniranog displeja. Istražitelj s takvim, malo širim pogledom na problem, došao bi do zaključka da je eto kriva odgovorna osoba koja je dizajn odabrala.
Istražitelj s još širim pogledom mogao bi pomisliti: da kojim slučajem displej nije bio oštećen dječak bi vidio da ne može proći između stupova i ne bi se povrijedio. A tko je krivac za spomenuto oštećenje. Krivca je vrlo lako detektirati. To je već spomenuta HVM za koju je karakteristično da u grad odlazi u ponoć s pojavom mjeseca, a vraća se kući s prvim pijevcima urlajući poznatu jutarnju budnicu: „Gle mjeseca što se nakrivio….“ ili neku sličnu, razbijajući usput što im dopadne šaka ili nogu. Pri tome nisu na meti samo neživi predmeti, već često i sasvim živuće glave njihovih sugrađana. Dakle krivca imamo samo što ga je problem uhvatiti. Doduše bilo je problema oko uhićenja i nekih naših državljana trenutačno stanovnika zemlje uz obalu Atlantskog oceana, ali ih se, kada je zagustilo ipak uspjelo „detektirati, uhititi i transferirati“. Nažalost po pitanju HVM još nije toliko zagustilo. Da zaključimo, istražitelj koji je došao do ovako širokog pogleda na suštinu problema vjerojatno već ima IQ za kandidata one čuvene udruge super pametnih, a tako malobrojnih ljudi na svijetu. S praktične strane taj nam zaključak, iskreno govoreći, nažalost i neće puno pomoći da kaznimo krivca, jer kako smo ustanovili još ne postoji „politička volja“ da se problem HVM riješi.
Na kraju smo istrage. Dolazimo do krivca kojeg bi se moglo vrlo lako detektirati, uhititi i transferirati na sud, osuditi i poslati na robiji. Ili možda u školu da malo bolje izuči svoj posao. U istrazi smo došli, po mom mišljenju, do pravog krivca: dizajnera spomenute tvorevine što se nosačem displeja ili već kako zove.
Naime dotični umjetnik (jer dizajneri su umjetnici, zar ne?) trebao bi znati u kakvoj sredini živimo, kakvi će se ljudi i neljudi motati oko njegovog dizajniranog nosača i dizajnirati ga tako da ga nije u stanju razbiti ni horda volova tipa HVM. Ako je njemu jedina namjera dizajnirati nešto lijepo za oko, onda je on kriv ako se takav lijepo dizajnirani proizvod može, uslijed djelovanja vanjske sile zvane HVM, pretvoriti u ubojiti stroj za razbijanje lica male dječice koja još ne mogu shvatiti kako baš nije najpametnije prolaziti između stupova koji tu sigurno nisu postavljeni da se između njih prolazi. O odgovornosti oca koji je tu bio prisutan i koji ima nešto više godina od svog nastradalog djeteta iz osjećaja pijetete neću ovom prilikom.
Svojevremeno sam na sličnu temu (uništavanje stupova javne rasvjete i klupa) razgovarao s jednim od dizajnera umjetnika u mojem gradu. A on me pitao: što bi ti uradio? Odgovorio sam mu da bi klupu
u parku dizajnirao kao kvadar od armiranog betona ukopan najmanje dva metra u zemlju, košare za otpatke kao armirano betonska korita s najmanje metar dubokim masivnim temeljima, a za rasvjetne stupove primijenio tipske armirano betonske stupove koje distribucija upotrebljava za niskonaponske mreže.
„Da – kaže on – ali to je ružno!“
„Da – odgovaram ja – ali to je jedino racionalni rješenje problema dok se nekom od raspoloživih „vaspitnih“ metoda pripadnike HVM i inih udruga vampira ne dovede k pameti.“
Umjetnik se malo zamislio, ali se na kraju ipak nije složio s mojim stavom.
Bilo je to davno. Godinama šetam tim parkom u svom gradu (za koji se ne može reći da je tipično balkanski), i svakodnevno nailazim na razbijenu klupu, iščupanu kantu za smeće s plitkim temeljima , slomljenim stupovima javne rasvjete. I koliko god se neki trudili da održe stvari ispravnim i koliko god mi, recimo tako normalni građani, plaćali iz svojih skromnih plaća to održavanje, zahvaljujući umjetnicima radit ćemo taj Sizifov posao dok je svijeta i vijeka.
Semper contra
07.05.2009. u 06:36 •
0 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
