ponedjeljak, 20.04.2009.
Prije i Drugdje (teza 2. na istu temu)
Upravo čitam „Dnevnik jednog čudovišta“ Zore Dirnbach. Kad sam knjigu posuđivao u gradskoj biblioteci, znajući tko je Zora Dirnbach, pomislio sam da piše o Poglavniku, vođi NDH. Međutim epitet se odnosi na mladu srednjoškolku koja piše svoj Dnevnik od 1941. do 1948. godine. Zbog naravi u njezinoj su je obitelji često nazivali – čudovištem. Neću dalje opisivati sadržaj knjige. Meni je zanimljiva, pisana je pitkim stilom i mislim da bi mladi mogli dosta toga naučiti iz nje.
Već se dulje vrijeme spremam napisati post na temu „šutljivih Hrvata“ koju je poštovani bloger „gosponprofesor“ na svoj način obradio u postu pod gornjim naslovom potkraj 2008. godine. Čitajući citiranu knjigu našao sam ulomak koji je dobar „šlagvort“ za navedenu temu.
Spomenuta srednjoškolka, potaknuta druženjem s ilegalcima u vrijeme okupacije svog Grada, pomalo se „politički“ educirala i nakon oslobođenja na dosta nespretan i naivan način počela ulaziti u nove političke tokove. U spomenutom ulomku ona se, nakon dosta duge borbe u sebi, pokušava suprotstaviti jednom od „drugova“ koji je organizirao istjerivanje nepoželjnih elemenata iz njezine škole. Jedna od nepoželjnih je bila i njena kolegica iz razreda koja je, jednom tijekom okupacije u verbalnom napadu ostalih učenica na nju, jedina stala u njezinu obranu. Saslušavši je „drug“ joj uzvrati:
„Drugarice, mi nismo ni na koga navalili kao što ti kažeš nego smo umjesto vas očistili školu od fašista i ostale bande koja se u nju uvukla. A oni koji se ne slažu s takvim čišćenjem – ovdje on na tren zastane - …pa, dakle , takvi mogu mirno poći za njima, mi ih nećemo zadržavati.“
Nekoliko trenutaka gledao me ledeno i ravno u oči. S mučninom u želucu shvatim da koliko god želim prkositi tom pogledu, boriti se protiv njega, pretvarati da se da ga ne vidim, neka rastuća zebnja tjera me da sve bijednije i kukavički uzmičem. Ne, više se ne mogu zavaravati. To što još uvijek stojim i zurim u to maslinasto i rošavo lice, u te oči koje vrebaju, samo je još iz straha, iz nekog neobjašnjivog, puzajućeg straha koji me poput udava obavija i prijeti ugušiti.
Samo što čovjek koji je lišen takvog straha bezumno i slijepo srlja naprijed, pa se ne vidjevši opasnost i strmoglavi s klisure.
A onaj strašljivi – taj preživljava.
Gospon profesor u postu u svojoj tezi kaže:
Odgajani smo da trpimo. Odgajani smo da izbjegavamo otvorenu konfrontaciju, da se ne suprotstavljamo (ni lažnim) autoritetima.
Slažem se s tom tezom. No postavljam pitanje zašto su nas tako odgajali. Na to pitanje na neki način odgovara citirani ulomak iz knjige Zore Dirnbach. Zato da bi preživjeli! Iako Hrvati sebe smatraju velikim kršćanima i mnogima je teorija evolucije i borbe za opstanak, kako je tumači Darwin, strana ili čak bogohulna, ipak oni već tisuću godina opstoje samo zato što su se kroz stoljeća naučili preživljavati pod „nekim dalekim otuđenim centrima moći.“ (citat profesorov)
Oni koji to nisu naučili bili su ubijeni, protjerani, iseljeni. Njihovi „buntovnički“ geni su uništeni. Ako su se u ponekim povijesnim okolnostima pojavili pojedinci s takvim „buntovničkim“ genetskim kodom, vrlo brzo su bili eliminirani od vlasti ili pak su ih starosjedioci s „miroljubivim“ genetskim kodom milom ili silom primirili. „Pa zar ste vi ludi, sve će nas pobiti!“ govorili su im. Jer kako kaže gospon profesor:
Nakon što je skršena velika seljačka buna, represalije su bile toliko strašne da ljudima nije palo na pamet sljedećih četiristo i kusur godina da se otvoreno bune. Stvar se prepričavala iz generacije u generaciju.
I generacije su učile da u takvom okruženju treba šutjeti na javnim mjestima, pred autoritetima, naročito crkvenim i vladajućim. Ipak:
Naučili smo da se možemo do mile volje žaliti u krugu obitelji, susjeda, rodbine i prijatelja, ali razborito, mirno i samosvjesno se suprotstaviti nekom nadređenom (učiteljici, liječniku, velečasnom, poslovođi, ravnatelju…), e to ni za živu glavu.(citat profesorov)
I dok su veliki narodi svoje ideje provodili mačem (rimljani), mačem, helebardom i mušketom (konkvistadori), revolverom i puškom (američki doseljenici, kolonizatori 19. stoljeća), topom i tenkom (Nijemci, Rusi), mali su narodi zbog svojih ideja gubili glave. I dok su generacije velikih naroda učili vladati i stvarati svoje države, mi mali smo učili trpjeti, biti poslušni i smjerni. A jedina nam je slast bila, zaj…t vlast! I sad kad smo konačno izborili (prije od velikih dobili dopuštenje) i utemeljili svoju državu, mi se i dalje ponašamo kao da nam je na vratu tuđinski jaram pa uporno zaje….mo i tu svoju vlastitu lijepu našu. A neki su se po svemu sudeći čak i prestrašili odgovornosti upravljanja državom pa navalili „kao guske u maglu“ da uđu u EU u kojoj veliki narodi takve jedva čekaju kao kusur za međusobno razračunavanje. Uostalom kakva je suštinska razlika između toga da li smo u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u EU kad smo mali narod? Naši su preci tu „uniju“ već iskusili, mi nešto stariji iskusili smo jednu „drugu“, a oni mlađi će morati iskusiti i ovu „treću“. No nema veze Hrvati znaju šutjeti.
I samo ti i takvi će preživjeti!!!
Semper contra.
20.04.2009. u 20:55 •
0 Komentara •
Print •
#
| < |
travanj, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
