petak, 20.03.2009.
Tko je zaista monstrum?
Čitajući knjigu Alain de Bottona „Arhitektura sreće“ nađoh autorovu misao:
„Kvalitete upisane u lijepe predmete kvalitete su Boga od kojeg živimo daleko, u svijetu ogrezlom u grijehu.“
Na dalekovidnicama, javnim i privatnim, na krugovalnim postajama, na stranicama senzacionalističkog tiska nešto drugačije poruke:
Masakr u Bagdadu. Terorist samoubojica raznio se i pri tome poubijao trideset civila među kojima i dvoje djece i više žena. Sasvim normalna vijest. Iako popraćena s nekoliko „sočnih“ slika raskomadanih tijela ne izaziva više pozornosti od jednog dana, „24 sata“. Pa to se događa na bliskom istoku, tamo su muslimani!
Masakr u Americi, e to je već nešto drugo. Međutim u posljednje vrijeme događa se to sve češće pa i to postaje pomalo dosadno. Ipak još je dovoljno intrigantno da se vijest zadrži dva, tri dana. Interesantno kako se ni jedan od miliona psihologa i psihijatra i čuvenih medicinskim ustanova u Americi ne pozabave uzrocima. Sve je, navodno, krivo što Amerikanci posjeduju previše oružja, što je njihov svjetonazor mentalni sklop revolveraša Divljeg zapada. Da li je baš tako? Neuspjeh u poslu, nezadovoljstvo sa svojim životom, ljutnja na ljude iz okoline? Ali zar toga nema i Japanu? Ali tamo takvi ubiju samo sebe, a rijetko ili gotovo nikada i druge. Gdje je uzrok te raznolikosti?
Masakr u Njemačkom mirnom gradiću! E to baš nije uobičajeno (ako ne računamo masovne masakre za vrijeme Trećeg Reicha, ali to je druga priča). I u tom slučaju čitamo samo o događaju, akteru, broju žrtava, opisu načina ubijanja, potjeri za ubojicom, marki i kalibru revolvera. To zanima čitateljstvo! Za dublju analizu uzroka treba puno više vremena i znanja. Strpljena i naprezanja moždanih vijuga prilikom čitanja. Sve bi to previše dugo trajalo, a za to mediji, čija tiraža a time i profit ovise o brzini donošenja novih vijesti po mogućnosti „crnih“, nemaju sluha. Čitatelji su nestrpljivi, traže nove horor priče, nove krvave slike, nove „neuračunljive“ i „teško poremećene“ izvršioce. Nije im dosta samo onih na filmovima. Obzirom na mjesto događaja ova se vijest zadržala gotovo tjedan dana u medijima.
Ovog puta su i Hrvati imali svog junaka u tom događaju, nekadašnjeg trenera mladog ubojice. Koji je volio igrati stolni tenis. Sve smo saznali o mladićevom odnosu prema pobjedi, porazu, o njegovom mišljenju o drugima. Ako je istina to što je napisano, zanimljivo je što se nitko nije upitao da li je to baš normalno. Možda i je, ali kako bi naša policija rekla: „nema elemenata za kaznenu prijavu“. Do masakra nitko još nije bio ubijen!
No sve ove „vrhunske vijesti“ zasjenio je slučaj „monstruma“ Josefa Fritzla, koji je jučer, 19. 03. 2009., nakon relativno kratkog suđenja temeljenom na svjedočenju žrtve, 42. godišnje kćeri, i vlastitog priznanja za počinjeno, osuđen na doživotni zatvor. Jer ne postoji smrtna kazna!? A ne zaboravimo da dotična spodoba, koja se čovjekom zove, ima sedamdeset četiri godine. I ako kojim slučajem poživi do svoje stote godine ispada da će za svaku godinu svog jezivog djelovanja odslužiti godinu dana zatvora. Dovoljno? I to na trošak austrijskih poreznih obveznika s osiguranim smještajem i ishranom najmanje u rangu hotela s tri zvjezdice. Ako još bude slučajno bolestan (u fizičkom smislu, duševno je već zombi) imat će vrhunski besplatni tretman u medicinskim ustanovama o kojem, na primjer, 45 miliona Amerikanaca može samo sanjati.
Jer ne postoji smrtna kazna!
Osuda je pala, izgleda da neće biti ni žalbe. To nije dobro za medije željne „krvavih senzacija“. Prebrzo će sve pasti u zaborav. No medijski lešinari lako ne napuštaju svoju žrtvu. Već se najavljuju knjige memoara, zločinca i žrtve. Dapače žrtva ih već piše. Vjerojatnije da ih piše neki profesionalni pisac, ekspert za takve knjige. Žrtva teško da je i pismena ako je tolike godine provela iza zaključanih vrata u vječnom strahu od svog mučitelja. Zločincu obećavaju za njegove memoare dva do deset miliona eura. Tako pišu novine. Doduše i taj novac trebala bi dobiti žrtva a ne monstrum. Novac je to za njezin upropašteni život. Pontije Pilat žute štampe oprao je ruke u hrpi novca namijenjenog žrtvi. Usput zaradivši dovoljno i za sebe!
I što je najtragičnije sve će to čitati mnogi drugi bolesni umovi i naslađivati se jezivim scenama maltretiranja, silovanja, ubojstva i patnji. I pri tome energično osuđivati zločinca, duboko suosjećati sa žrtvom i pri tome misliti: dobro da se to nije desilo meni. Ili možda čak dobiti ideju da i oni naprave nešto slično, da se nađu na prvim stranicama lešinarskog tiska i zarade koji milion na svojim ispovijedima.
Što će, čitajući memoare, misliti susjedi u čijem se susjedstvu desilo to što se desilo? Da li je njima mirna savjet? Neće li se početi prisjećati nekih događa i detalja koji su ih mogli navesti na pomisao da se u toj kući događa nešto loše. Možda i hoće. Pogotovo ako nanjuše da bi i oni mogli prodati svoje memoare!. I tako će se jeziva mješavina zla, smrti i biznisa nastaviti dok se iz nje ne isišu i posljednje kapi osobnih interesa.
A pitanja što je navelo zločinca na zločin, zašto su ljudi iz okruženja okretali glave i zašto se sada naslađuju čitajući opise tog monstruoznog zločina ostat će bez odgovora. Jer to ljude, osim možda liječnika psihijatra, apsolutno ne zanima. S vremenom će interes splasnuti, žrtva će biti zaboravljena, zločinac će umrijeti, a lešinari će naći novu žrtvu, novog Fritzla, da nad njom iskaljuju svoje niske strasti. I nitko se neće pitati zašto je tako?
Na kraju pitam ja: ako su lijepe kvalitete, kvalitete Boga, zar onda nisu i grijesi njegovi grijesi. Kad netko učini nešto dobro kaže se: uradio je to uz Božju pomoć. A zar i ove sve zločine nije čovjek počinio uz njegovu pomoć. Uostalom on nas je stvorio upravo takvima. No to je tema za neku drugu priliku.
Ako se o tome uopće smije govoriti?
Semper contra
20.03.2009. u 20:48 •
0 Komentara •
Print •
#
| < |
ožujak, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
