semper contra

utorak, 24.02.2009.

Korizma

Danas je FAŠNIK.
Neki kažu da je to dan muškaraca. Ne znam da li je to baš točno. Ali ja sam se danas naroljao, napio, naljoskao, natankao. Od sutra ne pijem. To je moj doprinos korizmi iako nisam vjernik. Već više godina se odričem alkohola u to vrijeme kako bih malo olakšao rad mojih jetri.Sva sreća što imam susjeda koji radi u firmi blizu moje, a stanuje u zgradi u kojoj stanujem i ja u susjednom gradu, sva sreća što mu danas treba prijevoz pa me nazvao da li može sa mnom, pa sam mogao nastaviti s gemištima. Moram ću se se opravdati pred ženom. I još me zvao prijatelj, doktor, čija je kćerka završila prometni fakultet (to je onaj faks gdje su se diplome kupovale, ne znam da li je kupljena i ta) da joj objasnim nešto iz elektrostruke o kojoj ona nema blage veze. ali svejedno zbog veze i poznanstva predaje tehnički odgoj u funkciji zamjene, da dođem i nešto joj objasnim. Nisam baš siguran da ću to biti u stanju. Naime sad sam u fazi da jedva nalazim slova na tipkovnici. Ali nema veze. Po prvi puta pišem blog, a da se ne trudim biti pametan. Možda će takav način pisanja iznjedrili više komentara. Iako mi i to nije baš JAKO bitno. I onako pišem za svoj ćejf. Zanate li što to znači? Ako ne znate javite se pa ću Vam objasniti.

Za danas dosta. Ionako sam to napisao radi kontinuiteta da mi ne oduzmu blog.
Stojte mi dobro!

Semper contra

24.02.2009. u 15:45 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 03.02.2009.

Hrvatska na rasprodaji!

Eto, konačno dočekasmo!
Stranci će moći kupovati nekretnine (što se sve pod tim podrazumijeva ostavljam neka čitatelj sam domisli) u Lijepoj našoj. Gdje su ona lijepa vremena kad su naši političari prije dvadesetak godina govorili: nije važno makar jeli travu, ali glavno da imamo Hrvatsku. Travu ćemo možda još i dalje jesti, ali bojim se da Hrvatsku uskoro nećemo imati. Možda samo Croatiju. Naime ni u jednom dokumentu kojeg će stranci trebati potpisati da bi došli u posjed nekretnina sigurno neće stajati da se država, dio koje kupuju, zove Croatia. Tako će od Lijepe naše ostati jedino naši sportaši koji na trenirkama nose otisnuto „Croatia“. To je u redu. Oni su ionako u ovoj državi jedini što su nešto veliko postigli i koji nešto vrijede. Makar u „slobodno vrijeme“ živjeli i radili u inozemstvu.

Na početku neovisne nam države, naši vrli političari, kojima je Hrvatska na srcu samo kad se pjeva himna pa zato drže dlan na lijevoj strani grudiju, najprije su prodali banke. Naravno nakon što su ih našim novcem sanirali. Te „naše“ banke financiraju prvenstveno proizvodnju automobila. I na tome zarađuju ekstra profite. Ako cijenjeni čitatelj slučajno ne zna, automobili se ne proizvode u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se proizvode brodovi. No poznato je da se ni jedna od tih „naših“ banaka baš nije pretrgla u želji da financira brodogradnju.
Nešto ide i za stanogradnju. Doduše materijal kojim se grade stanovi uglavnom je uvozni. I jedan dio radne snage koja ih gradi.

Nakon toga slijedi prodaja telekomunikacije. Prodaja DT-u u aranžmanu velikog „Inovatora“ (čitaj Mudrinića). Kao, ta djelatnost nije rentabilna. Prepuštam cijenjenim čitateljima da prosude da li je ta tvrdnja točna.

Slijedila je nacionalna industrija nafte - INA. Naravno uključivo i proizvodnju i skladištenje plina. Onda je došla plinska kriza i donesena je genijalna odluka. Od MOL-a kupujemo ranije prodanu proizvodnju plina i jedini podzemni rezervoar. Navodno za peterostruko veći iznos nego što smo za njih dobili. Ne računam na provizije onih koji su te trgovinske transakcije obavljali.

Tu su negdje došli na red hoteli. I to onako zakulisno: inozemne tvrtke osnuju tvrtku u našoj zemlji, a onda one kupuju hotele za te inozemne vlasnike. A naš naivni puk misli da hotelima upravljaju naše tvrtke.

I evo sada smo došli do zemlje. Po mom mišljenju zemlja, kao tlo, nikada nitko ne bi mogao ni prodati ni kupiti niti na njemu imati vlasništvo. Ako smo kršćani: zemlju, tlo je stvorio Bog i to je njegovo vlasništvo koje je nama, običnim smrtnicima, dao samo na korištenje. Samo tako dugo dok ga koristimo može biti „privatno“. Kad ga prestanemo koristiti opet je božje. Privatnim vlasništvom može biti samo ono što je vlasnik stvorio svojim radom i svojom umješnošću.Točka!

Naravno tu naši nesposobni političari, koji do novca za udovoljavanje funkcioniranja države i namirenje svojih potreba mogu doći samo prodajom nacije, neće stati. Slijede željeznice, elektroprivreda, autoceste, poljoprivredno zemljište i šume (ne zavaravajte se da neće), otoke, rijeke.

Jedino ne damo more!
Neće nama valjda Slovenci oduzeti djelić našeg mora!
Ili bi im političari i to dali (naravno uz proviziju) samo ako dobro plate, a ne da ga traže temeljem pravde i pravičnosti.

Semper contra

03.02.2009. u 13:58 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.02.2009.

Još Hrvatska ni propala!

Eto završilo je „rukometno ludilo“! Sa zakašnjenjem od dva sata pod prozorom mog stana petarde. Što bi bilo da je bilo…Nažalost ne bješe onako kako smo se, netko više netko manje, nadali. Pobijediše nas u finalu tamo neki „Galski pijetlovi“ ili ti Francuzi. Naši su dosta teško podnijeli taj poraz. Posebno se to vidjelo na Baliću. Izgleda da smo svi smetnuli s uma da su ti „Pijetlovi“ ipak i olimpijski pobjednici i europski prvaci. Nije to mačji kašalj. Pobijediše nas, u kako se to kaže sportskim rječnikom, „u čvrstoj igri“. Naravno, mi ne bismo bili mi, kad ne bi dio krivice za poraz svalili na suce. Po mom laičkom sudu danski suci zaista nisu dorasli takvoj utakmici, no nisam stekao utisak da su bili navijački naklonjeni ni jednoj ekipi. Jednostavno su za sraz "Gladijatora" previše zeleni.

Neki na tribinama naše velebne Arene, koja je usput rečeno izgrađena po našem čuvenom građevinskom umijeću: brzo, kvalitetno i jeftino, nisu to mogli podnijeti pokazujući palcem prema dolje. Ako se dobro sjećam lekcija iz povijesti, tako su gledatelji u rimskoj Areni davali na znanje da poraženog gladijatora pobjednik treba ubiti. Sličnost između tih dviju Arena, Gladijatora i Gledatelja je zaista frapantna. Jedino još manjkaju divlje zvijeri.

No iza glamura i euforije koja se podigla oko ovog prvenstva ima nekih pojava koje ne razumijem i koje me blago rečeno čude.

Prvo: da li ja živim u državi čije je ime Hrvatska ili pak joj je ime Croatia. Cijela Arena skandira Hrvatska, Hrvatska, pola navijača nose transparente s natpisom Hrvatska, a druga polovica Croatia. Igrači na dresovima nose amblem i kraticu HRS (Hrvatski rukometni savez), a na trenirkama Croatia. Nakon poraza se tješih: pa nije izgubila Hrvatska, moja domovina, već tamo neka Croatia iz rimskih vremena.

Drugo: opet je hrvatski puk pokleknuo pred Crkvom i njezinim miješenjem u sve i sva: od škole, preko trgovine pa evo i do sporta. I tako naši „Pakleni“ (a atmosfera je u dvoranama ovih proteklih dana doista bila paklena) postadoše kravari – „Kauboji“. I da groteska bude veća, na kraju su i komentatori RTL (koja je usput rečeno obavila svoj posao sasvim solidno, možda i bolje nego da je to radila Katedrala duha) nabili na glave kaubojske šešire. Nedostajali su im samo laso i revolver. No i to mi je olakšalo naš poraz. Da su izgubili „Pakleni“ to bi bila zaista žalost, no neki na brzinu formirani „Kauboji“, a koga brige za njih.

I na kraju: naprijed „Pakleni“! Ima još turnira. Naprijed Hrvatska! Malo nas je al smo dobri! Barem u sportu.

Semper contra

01.02.2009. u 21:35 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg

smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte

japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2

huc
astro
ET
k.u.p.
sewen

skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac

vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu

brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2

Nekad bili sad se spominju


lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.