Eto završilo je „rukometno ludilo“! Sa zakašnjenjem od dva sata pod prozorom mog stana petarde. Što bi bilo da je bilo…Nažalost ne bješe onako kako smo se, netko više netko manje, nadali. Pobijediše nas u finalu tamo neki „Galski pijetlovi“ ili ti Francuzi. Naši su dosta teško podnijeli taj poraz. Posebno se to vidjelo na Baliću. Izgleda da smo svi smetnuli s uma da su ti „Pijetlovi“ ipak i olimpijski pobjednici i europski prvaci. Nije to mačji kašalj. Pobijediše nas, u kako se to kaže sportskim rječnikom, „u čvrstoj igri“. Naravno, mi ne bismo bili mi, kad ne bi dio krivice za poraz svalili na suce. Po mom laičkom sudu danski suci zaista nisu dorasli takvoj utakmici, no nisam stekao utisak da su bili navijački naklonjeni ni jednoj ekipi. Jednostavno su za sraz "Gladijatora" previše zeleni.
Neki na tribinama naše velebne Arene, koja je usput rečeno izgrađena po našem čuvenom građevinskom umijeću: brzo, kvalitetno i jeftino, nisu to mogli podnijeti pokazujući palcem prema dolje. Ako se dobro sjećam lekcija iz povijesti, tako su gledatelji u rimskoj Areni davali na znanje da poraženog gladijatora pobjednik treba ubiti. Sličnost između tih dviju Arena, Gladijatora i Gledatelja je zaista frapantna. Jedino još manjkaju divlje zvijeri.
No iza glamura i euforije koja se podigla oko ovog prvenstva ima nekih pojava koje ne razumijem i koje me blago rečeno čude.
Prvo: da li ja živim u državi čije je ime Hrvatska ili pak joj je ime Croatia. Cijela Arena skandira Hrvatska, Hrvatska, pola navijača nose transparente s natpisom Hrvatska, a druga polovica Croatia. Igrači na dresovima nose amblem i kraticu HRS (Hrvatski rukometni savez), a na trenirkama Croatia. Nakon poraza se tješih: pa nije izgubila Hrvatska, moja domovina, već tamo neka Croatia iz rimskih vremena.
Drugo: opet je hrvatski puk pokleknuo pred Crkvom i njezinim miješenjem u sve i sva: od škole, preko trgovine pa evo i do sporta. I tako naši „Pakleni“ (a atmosfera je u dvoranama ovih proteklih dana doista bila paklena) postadoše kravari – „Kauboji“. I da groteska bude veća, na kraju su i komentatori RTL (koja je usput rečeno obavila svoj posao sasvim solidno, možda i bolje nego da je to radila Katedrala duha) nabili na glave kaubojske šešire. Nedostajali su im samo laso i revolver. No i to mi je olakšalo naš poraz. Da su izgubili „Pakleni“ to bi bila zaista žalost, no neki na brzinu formirani „Kauboji“, a koga brige za njih.
I na kraju: naprijed „Pakleni“! Ima još turnira. Naprijed Hrvatska! Malo nas je al smo dobri! Barem u sportu.
Semper contra
Post je objavljen 01.02.2009. u 21:35 sati.