semper contra
nedjelja, 04.01.2009.
Koga gađati cipelom?
Ah te Sarajlije! Baš imaju duha za razliku od nas uštogljenih Hrvata. Neki dan gledah na Dnevniku kako su objesili velike slike svojih Glavonja, za svaki entitet po jednog, dodali i europskog gubernatora pa onda, ugledavši se na iračkog novinara koji je gađao američkog Predsjednika, slike gađali cipelama pokazujući na taj način što misle o onima koje te slike predstavljaju.
E sada zamislite da kojim slučajem na Trgu Bana Jelačića zagrepčani objese slike naših Glavonja na čelu s Doktorom pa ih onda gađaju cipelama. To se u ovoj „a kaj pak nam moreju“ Hrvatskoj teško može i zamisliti, a kamoli dogoditi. Mi smo čuveni beskičmenjaci, klimoglavci i poltroni. A imali bi toliko razloga izvesti jednu takvu performancu. Naši nam vrli političari na čelu s Doktorom za to daju dovoljno „štofa“.
Na primjer: ZERP.
Kleli su se pred Bogom i Saborom da će provesti ZERP. Nema odstupanja, mi imamo pravo kao i sve druge pomorske zemlje što ga već odavno proglasiše. E onda nam Europa, potaknuta Slovenijom i Italijom, malo pritegla jaja, pa su okrenuli ploču: ne ukidamo ZERP ali odgađamo primjenu.
Predavši se, pomislili smo: e sada nam nema zapreke za ulazak u Europu do kraja 2009. godine (iako su sva obećanja o ranijim godinama ulaska već odavno pala u vodu). I taman da pootvaramo i pozatvaramo nekakva poglavlja, sadržaj kojih ni samim političarima nije jasan, a kamo li običnom puku, kad nam opet dobra susjeda Slovenija zapapri. „Ne može!“ rekoše Glavonje s druge strane granice. U dokumentima se, kažu, prejudiciraju granice između države i dežele. I ispade da su samo slovenski političari skužili kaj piše v dokumentima. Naši su vrli političari „do zadnjeg daha“ pričali i do posljednjeg se trenutka nadali da će susjedi odustati od blokade.
„Samo neka kod njih prođu izbori!“ tješili su nas i budili u nama lažne nade. Izbori prošli, a blokada ne samo da je ostala nego se i učvrstila. Doktor grmi sa saborske govornice: - nećemo ulazak u Europu plaćati svojim teritorijem. Nećemo do svibanjskih izbora, a onda „bumo vidli“? Pitanje je samo da li Doktor uopće zna o kojem se teritoriju radi. On je ionako već jednom nogom u Europi, priprema si teren da se uvali u Europski parlament kad jednom uđemo. A onda će živjeti ko bubreg u loju. Ili kao Vrdoljak u Međunarodnom olimpijskom komitetu.
O dosljednosti naših Glavonja u slučaju tribunala u Haagu već se i vrapci na drveću smiju. Trenutačno političari, ne vrapci, pokazuju mišiće na nekakvim topničkim dnevnicima. Tvrde da ih više od onih što su poslali nemaju. Barem dok traje blokada Slovenije, pa za sada ti dnevnici nisu u prvom planu. A kad blokada „projde bumo vidlim kaj bumo s dnevnikima“!
* * *
Po Ustavu mi smo sekularna država. To znači: Crkva se ne može miješati u politiku. Turska je također sekularna država. Tamo jedno takvo banalno pitanje da li će žene nositi ili ne marame izaziva proteste i nerede. Nama ni „U“ na crnim kapama nije razlog za prosvjede. Kod nas pak Crkva diktira na koji način će se predavati seksualni odgoj u školama, određuje da vjeronauk treba biti obvezatni predmet u školama, diktira da li će trgovine raditi nedjeljom ili neće, buni se protiv zakona o zabrani diskriminacije jer on tolerira homoseksualizam i istospolne brakove, diže se na prednje noge kada se spomene riječ „pobačaj“, a kad bi netko slučajno spomenuo legalizaciju eutanazije mislim da bi krenula u križarski rat.
Po pitanju droge, alkoholizma, kriminala, gangsterskih ubojstava, mise za Poglavnika, pišanja po grobovima ljudi pogrešne boje krvi, bračnog nasilja itd je ipak nešto tolerantnija. To po njenom shvaćanju i nije neki grijeh.
A naši političari (i lijevi i desni i centraši), samo da bi ih Crkva podržala u borbi za vlast, sve to šutke podnose, dapače drže joj štangu.
Eto, nakon mnogo odgoda, objavljivanja pa povlačenja konačno nam je s novom godinom došla zabrana rada nedjeljom s napomenom: „bumo vidli kak bu se zakon pokazal v praksi, pa ga bumo dodelavali“. Dopuna izmjene izmijenjenog zakona o radu. Tako nekako će se zvati konačni tekst. Tipično za Vladu koja nema svoj čvrsti stav već se okreće kako vjetar puše.
Trgovkinje su sretne. One koje će nastaviti raditi neće morati raditi nedjeljom, a one koje će dobiti otkaz neće raditi cijeli tjedan! Baš fino! Kladim se da će, ako ne prije, a onda nakon svibanjskih izbora zakon doživjeti bitne izmjene. Pogotovo ako „Zna se“ pobijedi. Tada mu do slijedećih izbora potpora Crkve više i neće biti nužna.
O samom Zakonu, njegovoj logičnosti, bolje rečeno nelogičnosti, ustavnosti ili neustavnosti, diskriminaciji koju uvodi na velika vrata u odnosu na pojedine gospodarske subjekte moglo bi se mnogo pisati. No pustit ću da o tome pišu, a i pišu, pametniji od mene. Ipak je to posao pravne struke, a ne moj, elektroinženjera. Kada bi to komentirao bio bi kao i Crkva, miješao se u posao kojeg ne znam.
Ja ću, pozivajući se na logiku, ponoviti što sam ponavljao već stotinu puta: ako je devedeset posto hrvata katolika, kako to tvrdi Crkva i popis stanovništva, zašto onda zabrane.
Istinskom katoliku ne treba zakon o neradnim nedjeljama: on jednostavno u nedjelju neće ići u šoping (pa će trgovci sami zatvoriti šoping centre) već u Crkvu, na misu i slušati mudroslove svećenika o ljubavi, slozi i za koga treba glasovati da bi nam bilo dobro. On nedjeljom neće kupovati novine, pa novinski magnati neće tjerati tipografe raditi nedjeljom. On neće kupovati benzin nedjeljom, pa će prodavači na pumpama moći na jutarnju misu. On neće nedjeljom u kafiće, restorane, u kina, kazališta, na nogometne utakmice. On neće nedjeljom narušavati red i mir, provaljivati u dućane, banke i stanove, udarati druge ljude, sudarati se automobilima i gaziti pješake, pa će i naši policajci moći nedjeljom na misu. Zamislite koliko će ljudi pohrliti na crkvene propovjedi. Morat ćemo sagraditi još mnogo crkava. Ali ih nećemo graditi nedjeljom, bez obzira na potrebe i dogovorene rokove.
Na kraju jedino će jadni svećenici trebati raditi nedjeljom. A da ipak na kraju zatvorimo nedjeljom i bogomolje, pa da svi nedjeljom ne radimo? Osim liječnika i stomatologa. Porođaj, slomljena noga, zubobolja ipak ne mogu čekati do ponedjeljka!
Istinski katolik neće sklapati istospolne brakove, spavati s istospolnim partnerom, katolkinje neće upotrebljavati kondome ni abortirati već će rađati mlade hrvate i hrvatice. Kako će ih hraniti, oblačiti, školovati i što će oni raditi kad odrastu, o tome valjda neće voditi brigu u času sladostrašća stvaranja novog bića. Ili je i uživanje u toj zabavi sirotinje zabranjeno? Je li i to grijeh?
Istinskom katoliku neće ni u snu pasti na pamet zatražiti eutanaziju ili ne daj Bože počiniti suicid, naški samoubojstvo.
Dakle za devedeset posto hrvatskog pučanstva takvi zakoni nisu potrebni. A onih preostalih deset posto?. Pa pustimo ih da žive kako to njima odgovara. Neće oni zaraziti zdravog, istinskog katolika. On je cijepljen protiv takvih bolesti. Ili Crkva misli da i to kako netko živi, iako nije katolik, treba biti odobreno i blagoslovljeno od nje?
* * *
Ministar zdravstva sjedajući u fotelju, na početku svog mandata ukinuo je participaciju od 10 kuna. Puk je oduševljen! No jadan ni ne sluti što se u glavi velikog Genija kuha. Kuha se, kuha i ispadne čorba zvana „zdravstvena reforma“ koja će riješiti sve probleme u našem jadnom zdravstvu. Bit će zadovoljni i liječnici i pacijenti, a gubitaka u zdravstvu neće biti. Po onoj narodnoj: vuk sit, a koze na broju. Ima nažalost u toj poslovici jedna kvaka, ne zna se što je bilo s pastirom. Obzirom da se tvrdi da je vuk sit za pretpostaviti je da je vuk pojeo pastira.
E u ovoj ministrovoj priči pastir su pak pacijenti. Uvodi se participacija, ovaj puta 50% veća nego ona ukinuta – 15 kuna za svaki pogled koji liječnik obiteljske medicine uputi pacijentu, pa za svaki pogled farmaceuta kad izda lijek kojeg pacijent uzima zato jer mu treba, a ne zato što mu je za uživanje.
„Ali ne morate plaćati ako uplatite dopunsko osiguranje!“ savjetuje Genije.
Navali narode bolesni! Jest da to sliči na ono: nije vrat nego šija – uplati narode hrvatski dopunsko! Naročito vi stari koji ste cijeli svoj radni vijek dok ste bili mladi i zdravi punili fond, a sada kad bi od njega trebali dobiti pomoć trebate plaćati dopunsko osiguranje. Naravno doprinosi za zdravstvo iz plaća ostaju jednaki. Neće ih Genije smanjiti i time smanjiti troškove rada. A „besplatni“ recepti za one s dopunskim biti će samo do svibnja. Kad prođu izbori opet će morati participirati za recepte. Prošlost nas uči da je tako bilo i prije.
No to nije sve! Liječenje nastradalih u prometnim nesrećama trebaju plaćati osiguravajući zavodi iz sume obvezatnog auto osiguranja. Naravno osiguravajući zavodi će zbog toga povećati premije za 10%. Pogodite tko će to povećanje platiti? Ne zavaravajte se što je povećanje, na intervenciju Doktora, odgođeno. Nije mu to prva intervencija. „Pritego“ je on i Zagrebačku banku kad je htjela podići kamate na kredite. Ali samo do svibnja, a onda kome opanci a kome obojci.
I u čemu je onda tu „reforma“. U ničemu, osim ako se pod tim pojmom ne podrazumijeva dodatni novčani namet na budžet običnog građana.
Razumijem da je moderno zdravstvo skupo, da treba puno više novaca nego prije pedeset, sto godina kada je liječnik imao na raspolaganju slušalice, čekić za ispitivanje refleksa, živin tlakomjer, pijavice za puštanje krvi i golemo iskustvo kojeg je stekao baveći se pacijentima, a ne ispisivanjem formulara, priznanica, i uputnica. U redu, treba više novaca ili kako se to lijepo kaže financijskih sredstava. Ali onda to recimo otvoreno i reformu nazovimo pravim imenom: teret poskupljenja zdravstvenih usluga plaćat će pacijenti direktno kako se ne bi opterećivala bruto satnica rada. I točka.
Ima tu još muljanja, zakon o golfu, prodaja brodogradilišta, zakon o poljoprivrednom zemljištu, godišnja stopa privrednog rasta, pristanak na povećanje plaća djelatnicima u javnom sektoru od 6% (naravno do svibanjskih izbora) itd, itd. Ali i ovo je dosta.
I recite vi meni sada: da li naši političari ne zavređuju i nešto gore od toga da im se slike gađaju cipelama?
Semper contra
