petak, 28.11.2008.
Dug je put...
U nedavno pročitanoj knjizi Alain de Botton-a: „Kako vam Proust može promijeniti život“ pročitah odlomak koji mi je pokazao kako se neke stvari ne mijenjaju stoljećima. U spomenutoj knjizi autor navodi kako je Blaise Pascal, francuski filozof, matematičar i fizičar, rođen 1623. godine, napisao niz briljantnih i pesimističkih aforizama, poznatih pod naslovom Misli.
Jedan od njegovih aforizama glasi:
„Za kapetana broda ne birano onoga tko je na brodu najplemenitijeg roda“.
Autor knjige komentirajući taj aforizam nastavlja:
Ne možemo a da se ne divimo hladnoj ironiji tog prosvjeda protiv nasljednih privilegija, što se zacijelo smatralo zajedljivim komentarom na račun društva Pascalova doba, koje nije bilo sklono stvaranju upravljačke elite isključivo prema sposobnostima. Analogijom između upravljanja državom i navigacije Pascal je diskretno izvrgnuo ruglu običaj da se na važne položaje u društvu postavljaju ljudi samo zato što potječu od uglednih obitelji: njegove je čitatelje mogao zastrašiti i ušutkati neki aristokrat pomno smišljenim argumentom da posjeduje božansko pravo da vodi ekonomsku politiku, iako nije nikad do kraja savladao čak ni jedamputjedan, ali bi malo teže progutali sličan argument iz usta vojvode koji nema pojma o navigaciji, a htio bi preuzeti u svoje ruke kormilo plovidbe oko rta Dobre nade.
Ako pratite elektronske i tiskovne medije posljednjih mjesec dana otkako su se nad Hrvatskom nadvili tamni oblaci gospodarske krize vjerojatno ste uočili kopernikov obrat u razmišljanju i djelovanju trenutačnog nam Premijera dr. Ive Sanadera, koji bi želio, a mi smo mu nažalost to i dopustili, navigat, a da o navigaciji pojma nema. Ipak i njemu je konačno iz stražnjice u glavu došla spoznaja da se upravljanje državom ne može prepustiti podobnima (u vrijeme Pascala : ljudi što potječu iz uglednih obitelji), nego da bi to ipak trebali raditi ljudi prema svojim sposobnostima.
Do sada smo slušali od Ali Babe - Premijera uz zborsku pratnju njegovih 40 „razbojnika“ – ministara i tajnika, kako je hrvatsko gospodarstvo izvan domašaja svjetske oluje prouzročene „kanibalskim“ liberalnim kapitalizmom, kako On i njegovi „patuljci“ sve drže pod kontrolom, kako je opozicija na čelu sa SDP-ovim Manekenom izgubila izbore pa se nema što buniti, itd, itd.
A on da su došla ubojstva u bijelom Zagreb gradu, pa je Premijer malčice retardirao. Odjednom mu neki od njegovih poslušnika i ne rade kako treba. Reče i ekspresno ih zamijeni nestranačkim ljudima. Za njih se do sada čulo samo kada ih je spominjao jedan od njegovih bivših „razbojnika“. Koji već dulje vrijeme vuče za nos kompletni državni i pravni ustroj republike Hrvatske: malo je pod imunitetom, malo nije, malo je u pritvoru pa štrajka glađu, onda je opet na slobodi živ i zdrav. Navodno ga hranio čokoladicama i bombončićima nesuđeni magistar prava i mjeritelj visine kukuruza na slavonskim poljima, a kojeg njegov bivši politički prijatelj sada časti takvim nazivima da bi, da to slučajno netko od nas smrtnika uradi, po brzom postupku bio osuđen zbog kleveta i vrijeđanja.
Da ipak ne bi ispalo kako On ne drži situaciju pod kontrolom, jedan od novopostavljenih je nakon prvog javnog nastupanja na okruglom stolu dobio „ukor pred isključenje“. Ništa ozbiljno, po mom mišljenju, tek toliko da se puku zamažu oči. A onda je i na naša vrata pokucala kriza i bez da sačeka da joj netko otvorio vrata ušla na sva zvona. Zavladala panika!
Ali Baba kliče: visimo na niti, u banani smo, treba stezati remen (možda da ga stavi oko vrata pa ga onda dobro stegne?), zamrznuti plaće, otpuštati radnike.
Jedino nikako da se sjeti da bi i on i njegovi sateliti možda trebali odgovarati barem moralno i politički, ako već ne i krivično, zbog situacije u koju su doveli Hrvatsku. Jer priča da je svjetska kriza jedini uzrok naših sadašnjih i budućih teškoća je čista farsa, bajka za neobrazovani puk. Kriza bi Hrvatsku zahvatila kad-tad. Ova svjetska je samo ubrzala njezino izbijanje na vidjelo, njezino pojavljivanje ispod tepiha pod koji su je sve dosadašnje vlade, i lijeve i desne, gurale. Gurajući ih uporno već gotovo dvadeset godina. Svaka na svoj način.
Konačno je prijeđen put od stražnjice do glave. Obzirom da nam je Premijer zavidne visine, taj put je dosta dugačak pa je i vrijeme da se on prevali bilo dosta dugačko. Shvatila Glava da smo u banani i našla spasonosno rješenje: savjet Ekonomskih mudraca. I vidi vraga, sve sami sposobni, a ne podobni. A oni prihvatili milost NJ.V. Premijera i zdušno prionuli na posao. Zaboravili njegove uvrede, ponižavanja, omalovažavanja. Sve pod geslom: treba zbiti zajedno glave u traženju spasa za Hrvatsku. Točno! Samo da li su Mudraci svjesni: prvo da je to zaista težak posao i nije sigurno da će ga uspješno i završiti i drugo, da ako im to i uspije Ali Baba će ih opet vratiti u magareće klupe i na pozornicu dovesti svoje „razbojnike“.
Ako ne uspiju bit će krivi oni, Mudraci. Ako uspiju sve zasluge za spas Hrvatske pripast će Njemu!.
Zato je trebalo najprije gospodinu Predsjedniku gurnuti glavu u govna koja su proizvod upravo njegovog vođenja politike s „podobnima“, dovesti na vlast novu ekipu, ali sada zaista biranu po sposobnostima (ako je to uopće u našoj zemlji moguće?) i tek tada početi tražiti rješenje. I nemojte mi pričati da je za to guranje u govna trebalo puno vremena.
Ne, nije trebalo. Ionako smo do vrata u govnima!
Semper contra
28.11.2008. u 22:34 •
0 Komentara •
Print •
#
| < |
studeni, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
