semper contra

nedjelja, 23.11.2008.

Kako Kriminalac postaje Partner

Prošlo je od toga dosta godina.
U mojoj tvrtci u ekonomskom sektoru radila je gospođa Š – ekonomistica. Često smo se susretali u tvrtkinom kafiću. Sjedala je obično za drugi stol. Ne mogu reći da sam s njom baš previše razgovarao. Dapače bio je to uglavnom jutarnji kurtoazni pozdrav ili nekoliko uobičajenih fraza: kako ste, danas je lijep dan i slično. Nismo imali neke zajedničke teme kao što imah s ostalim učesnicima naše jutarnje ceremonije ispijanja kave kad se obično „bistre“ razne teme. Od gospodarstva do bjelosvjetske politike.

Jednom se između nas, vječitih brundala, povela diskusija o bankarima, bankama, proizvodnji i ljudima koji rade u njoj. U jednom sam trenutku rekao:
- U sveukupnoj ljudskoj djelatnosti koja doprinosi blagostanju ljudi na početku su rudari i ratari. Njihovi proizvodi su jedini ispred kojih ne postoje proizvodi drugih ljudi. Na kraju tog lanca su bankari koji ne proizvode ništa, jedino se koriste tuđim radom kako bi realizirali svoj proizvod. I što je najčudnije oni prvi, rudari i ratari, plaćeni su najmanje, a ovi posljednji najviše.

U tom se trenutku javila spomenuta gospođa, suprotstavljajući mojoj tvrdnji svoju kako bankari doprinose stvaranju kapitala, kojim se onda financiraju djelatnosti onih ispod njih u lancu.

- Da – odgovorih ja – jedino je problem što oni to čine tako da uzimaju onima koji su proizvodnjom stekli novac - kapital i onda uz kamate posuđuju isto takvim drugim proizvođačima. Razliku potom proglašavaju svojim proizvodom ni ne pomišljajući da je i ona, ta razlika, dobivena od onih koji su kamatu platili, dakle proizvođača.

Naravno da se gospođa Š. s time nije složila. Nekoliko godina kasnije otišla je iz tvrtke, osnovala štedno-kreditnu zadrugu koje su u to vrijeme, koristeći se zakonima koje je tadašnja HDZ-ova vlada upravo i donijela za takve firme, uz primamljivu kamatu (veću od one što su davale oficijelne banke) pokupila novac ljudima koji su nasjeli slatkorječivim obećanjima, spiskala lovu što u nesigurna ulaganja, što za svoje vlastite potrebe i na kraju završila u zatvoru, a ljudi bez ušteđevine.

* * *

Evo nas opet u jednakoj situaciji. Samo sada su u igri Veliki igrači. Ne radi se više o sitnim Mućkarošima nego krupnim Mešetarima.
Počelo je u Velikoj Americi, Carstvu Liberalnog Kapitalizma u kojem je jedini Bog kojem se Carstvo klanja Novac. Vjera u kršćanskog Boga i njegovog Sina služi samo zato da se umiri savjest ako se kojim slučajem probudi negdje na dnu duše. Tek toliko da ih se ne proglasi ateistima. Ateisti su naime, prema Zdravku Tomcu, preobraćeniku, najveći zločinci.
A onda se to prelilo po čitavom svijetu, pa eto došlo i u Hrvatsku.

I gle čuda. Zakoni Carstva Liberalnog Kapitalizma se napuštaju. Država bi trebala spašavati, i što je žalosno, spašava Velike igrače Carstva. 700 milijardi dolara za Hramove novca - banke, 25 milijardi dolara za Gospodare automobilske industrije, ekološke Zločince, stotine milijardi eura za spas europskih Vekih igrača, pa zašto ne bi onda i kod nas – petnaest milijardi kuna. Vidle žabe gdje potkuju konje pa digle nogu!

Hrvatska je u tome ipak malo drugačiji slučaj od onog u ostalom dijelu svijeta.
Kod nas je demokratska Vlast, inaugurirana na prvim demokratskim izborima 1991. godine, svu „društvenu“ imovinu bivših samoupravljača (čitaj: proizvođača) oduzela, „podržavila“ i onda „prodala“ na razne sumnjive načine podobnim. Onima koji su tu vrijednost stvorili ostalo je da za mizerne plaće rade i šute, ako su kojim slučaju imali sreću pa nisu „dobili nogu“. Pri tomu Državu – Vlast uopće nije bilo briga da li će ti „novokomponirani“ vlasnici znati uspješno voditi te tvrtke. Kao da se za upravitelja broda umjesto kapetana postavi brodski mali – mali od kužine!

Onda je Država sanirala sve naše banke, pa ih uredno prodala stranim bankama (upravo je u tijeku slični postupak za brodogradilišta, a bit će toga još!). Stranim bankama nije bilo u interesu razvoj naše, hrvatske, proizvodnje već inozemne. Lakše se dolazi do kredite za kupnju automobila nego za pokretanje proizvodnje. Trgovačke tvrtke dobivaju kredite po povoljnijim uvjetima, naročito ako se pri tome obavežu da će u svom asortimanu držati i inozemnu robu, nego stanovništvo kredite za kupnju stanova koji se dobivaju po daleko težim uvjetima. Telekomunikacije (100% u vlasništvu strane telekomunikacijske tvrtke) bujaju, INA-a (50% u rukama strane naftne tvrtke) ostvaruje najveću dobit od osnutka itd. Usluge, trgovina, uvoz.
Izvoz – jok. Proizvodnja životari na margini gospodarskih kretanja. Naš se rast bruto nacionalnog dohotka temeljila na trgovini, uslugama i izgradnji infrastrukture koja direktno ne stvara novi dohodak. Država se zaduživala gdje je god mogla da bi održala BND na takvoj gospodarskoj politici.

A sada došlo neko drugo vrijeme. Inozemne banke imaju problema u svojim domicilnim državama pa će vjerojatno, ili već to čine, malo zatvoriti slavinu. I u do jučer uspješnim tvrtkama zavladala panika. Traži se zamrzavanje plaća (naravno samo „šljakerima“), najavljuju otpuštanja radnika (ne vrijedi za menadžere!) i traži 15 milijardi kuna (15% državnog godišnjeg proračuna) za spašavanje privatnih tvrtki. Državne Država već odavno pomaže da ne potonu!
Naravno pri tomu nitko ne postavlja pitanje odgovornosti onih koji su do toga doveli: zastupnika koji su glasali za zakone koju su omogućili pljačku i prodaju svega što se moglo prodati, vlade koja je to provodila u djelo, vlasnika privatnih tvrtki koji su mislili prvenstveno na svoje menadžerske plaće, avione, helikoptere, dvorce, kupnje otoka itd.

Nažalost Država će morati popustiti. Ne samo kod nas, nego u svim državama u kojima vlada Carstvo Liberalnog Kapitalizma. Jer u protivnom slijede recesija, depresija, masovna otpuštanja, siromaštvo, glad, nezadovoljstvo i na kraju – Revolucija. A toga se u Carstvu najviše boje poučeni iskustvima iz povijesti. Najme tada vlasnici u Carstvu obično ostaju bez ičega, pa ne rijetko i bez glave.

I zato će Država pomoći!
Ali odakle Državi novac. Od mene, od tebe, dragi čitaoče, kroz poreze koje plaćaš. Novac koji si dao Državi za školstvo, zdravstvo, mirovinske fondove i eventualno za policiju kojoj bi trebao biti zadatak da čuva red i disciplinu (kako to radi vidimo posljednjih mjeseci) Država će dati, kažu posuditi –kaj god! – vlasnicima koji kupuju avione i otoke. Istovremeno dobivaju poticaje od Države za poljoprivrednu proizvodnju, koja opet završava u njihovoj proizvodnji, a proizvodi u njihovim trgovinama.
I to sve zato da se izbjegne Revolucija!!!

I u tome je razlika između gospođe Š i Velikih igrača. Propast njezine štedno-kreditne zadruge nije mogla uzdrmati temelje Države. Stradalo je tek stotinjak štediša. I zato je ona završila u zatvoru. Bila je Kriminalac. Propast Velikih igrača dobro bi uzdrmali temelje Države (i naše i onih u bijelom svijetu) i zato se ne smije dozvoliti da propadnu.
Oni su Partneri! Premda su u suštini Kriminalci kao i gospođa Š.

Semper contra

23.11.2008. u 22:51 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg

smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte

japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2

huc
astro
ET
k.u.p.
sewen

skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac

vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu

brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2

Nekad bili sad se spominju


lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.