četvrtak, 22.05.2008.
Ima nešto trulo u državi, al ne u Danskoj
Trakavica Pukanić pomalo zamire. Umjesto nje pojavljuje se nova: pobuna zatvorenika. Ponovo se potvrđuje pravilo želiš li u novine moraš, kako se to lijepo hrvatski kaže, „vršiti kriminalne radnje“.
Nemam se namjeru opširnije „baviti“ kriminalcima. Moj je stav po tom pitanju posvema jasan: netko tko je svjesnom kriminalnom radnjom dospio iza rešetaka, nema moralnog prava tražiti bilo kakav drugačiji tretman osim onog namijenjen ništarijama. Ubojice, falsifikatori, kriminalci svih mogućih vrsta, žele, traže dapače, da se prema njima postupa kao prema ljudima. Oni su dostojanstvo čovjeka prokockali svojim zločinom, svojim kriminalnim radnjama i o tome se nema što raspravljati. Ako već građani koji poštuju zakone ove države moraju plaćati, iz svojih džepova, uzdržavanje tog ljudskog šljama, onda bi ti „buntovnici bez razloga“ trebali šutjeti. Kilogram kruha i litra vode dnevno pa dok traju, traju. Pozivanje na humanost i ljudska prava s njihove strane je tragikomično. Zar su se oni ponašali humano i poštivali ljudska prava svojih nevinih žrtava? Nisu! I što se onda imaju žaliti na „tretman“. No dosta o tome, žali Bože riječi.
Ipak još jedan biser.
Pučki pravobranitelj kaže kako će situacija biti još gora, pogotovo glede „prebukiranosti“ kaznionica, jer će se pooštriti kaznene mjere, pa će biti još više kažnjenika! A ja mislio, naivac, da se stroži zakoni donose radi smanjenja broja počinitelja krivičnih djela!
Kao što rekoh u uvodu, trakavica Puki silazi sa scene. U današnjem Jutarnjem (21.05.2008.) vijest na sedmoj stranici. Tek jedna šestina stranice! Čak je i reklama „neuništivog“ T-Coma po površini veća!
Člančić donosi izvješće stručnog nadzora HLK u kojem između ostalog stoji:“ da je obiteljska liječnica dr. J.L. postupila „suprotno pravilima medicinske prakse jer nije pregledala pacijenticu prije izdavanja uputnice.“
Unatoč toga stručni nadzor tvrdi da nije bilo liječničke pogreške u slučaju Pukanić!?
Malo dalje, na pola 12. i 13.stranice, članak: „Liječenje preko weba“ s nadnaslovom „Google zdravlje“. Novinar G. Jureško piše o pokretanju pilot projekta Google-a kojim pokreće liječenje putem interneta. Pri kraju članka, izdvojena je izjava dr. Rajnera u kojoj se između ostalog kaže: „Nisam sklon davanju niti medicinskih savjeta primjerice telefonom, a kamoli postavljanju dijagnoze. Smatram da nema ozbiljnog liječenja ako se pacijent ne pregleda i ako se s njim ne razgovara.“
Naravno, pod uvjetom da pacijent nije gđa Pukanić. Nju se može preko telefona, a da se je niti ne vidi, poslati u psihijatarsku bolnicu na tjedan dana a da stručni nadzor HKL u tome ne vidi nikakvu pogrešku. O tempora o mores!
* * *
Ne znam, poštovani čitatelji ovog bloga, da li pratite što se događa na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. I tamo se pojavio također jedan „slučaj“. Po karakteru i načinu kako se taj slučaj odvija to je klasičan primjer „staljinističkog procesa“. Pod dirigentskom palicom stanovitih doktora / profesora od kojih je jedan još uvijek u vladi, a drugi je u vladi iste stranke nekad bio, dekanica fakulteta želi diskvalificirati (da ne kažem udaljiti s fakulteta) supružnike Marušić, oboje profesori na fakultetu, poznati znanstveni radnici, čak i u međunarodnim krugovima i urednici najcjenjenijeg stručnog medicinskog časopisa u Hrvatskoj - CMJ. I to samo zato što se prof Marušić „drznuo“ u tisku spomenuti neke nepravilnosti, da ne upotrijebim grublji izraz, u radu pojedinih odjela na fakultetu. Uz to ne dozvoljava da se u CMJ objavljuju radovi koji to sa stručnog stajališta ne zaslužuju, i time izvjesne „potencijalne kandidate“ onemogućuje u njihovom „zasluženom“ napredovanju.
Ne želim ulaziti u meritum stvari jer mi svi detalji nisu poznati. Sticajem okolnosti znam tek nešto malo više, nego što je to bilo prezentirano u razgovoru s prof Marušićem u dvije popodnevne emisije na HRT i u razgovoru s Stankovićem u jednoj od emisija „Nedjeljom u 2“. Ali još uvijek nedovoljno da bi mogao iznositi javne tvrdnje o tome tko je tu u pravu a tko nije. Međutim simptomatično je, u kontekstu gore spomenutih dviju „trakavica“, da se o ovom „slučaju“ u tisku piše vrlo malo, gotovo ništa. Nije li i to na neki način pokazatelj da optužbe protiv prof Marušića stoje na klimavim nogama. Jer da se radi zaista o „kriminalu“ (kao na pr. slučaj Kurjak) tisak bi već imao novu „trakavicu“.
Ima međutim u cijelom tom slučaju još jedna zanimljiva koincidencija.
U knjizi Miroslava Krleže „Davni dani“ izašle 1956. godine u kojoj on iznos niz svojih opservacija na događanja u Hrvatskoj prije i nakon Prvog svjetskog rata, u godinama 1917-19..u jednom dijelu piše kako je razgovor s jednim poznanikom „skrenuo na pitanje organizacije Medicinskog fakulteta s obzirom na neke skandale u štampu oko predstavke Hrvatskog liječničkog zbora o tom neuralgičnom pitanju.“
Ne želim opširno citirati taj ulomak knjige (proteže se na više od pet stranica), ali riječ je o tadašnjoj našoj (hrvatskoj) znanosti koja se svodi na „zbir pojedinačnih, individualnih, osamljenih i nemetodičkih napora nekih potpuno izoliranih, ambicioznih pojedinaca koji su po ugledu na svoje strane uzore uznastojali prevladati sveopće mrtvilo, a uspjeh toga, kad bi se povukla bilanca, ne bi u najsretnijem slučaju prešao mjeru informativne kompilacije naučnih biltena u inozemstvu.“
S druge strane: „Rektori, dekani, oridinarijusi, asistenti, lovci za raznim fiktivnim ugledima takozvanog akademskog ranga, razna lica bez određene naučne podloge, sve to igra smišljenu ulogu preuveličavanja svoje vlastite malenkosti i sve to svršava kao ne pretjerano zanimljivi psihološki proces. Provincijalni praktičari pretvaraju se dobro režiranom pompom u naučne veličine, u mandarine, u nazoviautoritete, i, razvijajući se u okviru dobro organiziranih grupa, nastupaju u patetičnoj ulozi naučnih patricija.“
Kakve li sličnosti s vremenima sadašnjim – točno 90 godina se ništa promijenilo nije. Ako se i pojave neki „ambiciozni pojedinci“ koji žele „prevladati sveopće mrtvilo“ pojave se „nazoviautoriteti“ u dobro organiziranim grupama koji svaku novu ideju, stvarno vrijedan rad, koji bi mogli ugroziti njihovu aureolu „patetične uloge naučnih patricija“ svim silama žele satrti u korijenu.
Ništa novo pod kapom nebeskom!
P.S.
Upravo sam na hrvatskoj dalekovidnici u Dnevniku čuo: brodogradilišta se privatiziraju kako bi se prestalo s upumpavanjem milijardi subvencija brodogradilištima. To je super: imat će više kuna za izgradnju komfornih zatvora (jednokrevetne sobe ubojicama, a dvo krevetne za ostale), bolju medicinsku zaštitu i poboljšanje prehrane kriminalcima. Usput vlada, onako u svom stilu, olako obećava da će svih 12000 zaposlenika ostati zaposleno. Živi bili pa vidjeli!
Semper contra.
22.05.2008. u 00:14 •
4 Komentara •
Print •
#
| < |
svibanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
