Petog svibnja napisah blog pod naslovom:
„Da li Hrvati umjesto glave imaju loptu?“
Tada se to pitanje odnosilo na urednika sportskih stranica „Jutarnjeg lista“ kojemu su bile važnije sve druge sportske vijesti u zemlji i svijetu osim osvajanja medalja naših gimnastičara Filipa Udea i Roberta Seligmana na - sjećate li se? - Evropskom prvenstvu u gimnastici.
Danas, tri sata prije početka „sudbonosne“, „povijesne“, „odlučujuće“, „velike“ „rasturajuće“ utakmice naših „Vatrenih“ protiv, valjda kao led, „Hladnih“ Austrijanaca, uviđam da je sportski urednik „Jutarnjeg“ ipak bio na „liniji“ zadatka. Hrvati zaista umjesto glave nose nogometnu loptu.
Obzirom na šizofrenu euforiju koja je zavladala u Lijepoj našoj oko nastupa nogo-gurača lopte u neku ruku bi mi bilo draga da kiksamo odmah na startu.
Da se razumijemo, nisam protiv toga da naš tim pobijedi Austrijance, dapače da i osvoji evropsko prvenstvo (kao što je to osvojio Ude ili Blanka Vlašić). Dapače, što se tiče igrača, a posebno izbornika Bilića koji je zaista nešto novo na svjetskom nebu trenera, bilo bi mi vrlo drago da se okite nekom od medalja.
Samo mi nije jasno kakve to veze ima s „mi smo šampioni“, i sličnim parolama koje u alkoholnoj izmaglici popijenih hektolitara piva uzvikuju „ljubitelji“ nogometa koji u životu nisu napravili ama baš ništa vrijedno zbog čega bi onda imali moralno pravo govoriti „mi smo šampioni“. Možda su samo pobijedili u nekom lokalnom takmičenju u ispijanju piva.
Sva ta euforija, stvorena od reklamnih agenata sponzorskih firmi i nesposobne vlade koja na taj način skreće pozornost jadnim ljudima od njihovih životnih problema, doslovno mi se gadi.
Hrvatska je dalekovidnica jedva dočekala da ne mora proizvoditi program i brže bolje do jeseni (ako ne i do zime) ukinula sve duge emisije osim onih vezanih uz nogo-loptanje. Kao da program gledaju (i plaćaju pretplatu) samo ljudi s nogometnim loptama na ramenu.
Reklamni agenti proizvođača piva, pljačkaši naših novčanika, (ne znam zašto me policija kažnjava kad se napijem piva kada reklamiranje te tekućine ne spada u zabranu reklamiranja alkohola) takmiče se koji će izmisliti imbecilniji propagandni spot kojim će ljude s nogometnom loptom umjesto glave pokušati uvjeriti da ne mogu uživati u toj planetarno popularnoj igli, a da pri tome ne ispijaju enormne količine „karlovačkog“, „ožujskog“ i što ti ja sve znam kakvog piva.
Druga vrsta lešinara uvjerava ih da to sve treba snimati najnovijim modelom mobitela koje im, samo što nije badava, daju kojekakvi operatori komunikacijskih usluga. I sliku, naravno, poslati odmah nekom jadničku koji nije i imao sreće da se domogne ulaznice, pa ni po cijeni od 2000 eura, koliko je navodno dosegao set karata na crnom tržištu. Pri tome će, naravno, prijenos slike papreno naplatiti.
Uoči početka prvenstva, na HTV je bila prikazana serija o nogometu i hrvatskim nogometašima tamo od početaka nogometanja u nas pa do današnjih dana. Neznam da li ste, poštovani čitatelji, gledali tu seriju, ali u njoj se vidjelo da su to bila neka druga vremena.
Pri tome ne mislim na kvalitetu igre niti ne tvrdim da su tada igrači igrali bolje. Vjerojatno bi ih današnji gladijatori, nabildani snagom i skloni nanošenju teških tjelesnih povreda (za kakve se u „civilstvu“ ide na sud i može završiti u zatvoru ili pak s novčanom odštetom) možda i pobijedili. Možda bi današnji huligani, koje se inače naziva navijačima, nadglasali ondašnje navijače, dapače vjerojatnije bi ih i pretukli, onako iz čiste zabave. No tada je nogomet bio prvenstveno igra. Onda su igrači za osvojene medalje dobivali srebrne prstene s pozlaćenim grbom i nisu išli na svečane dočeke i prijeme. Zašto? Jer su drugi dan trebali ići na posao! A bili su u svjetskom vrhu. I to desetljećima.
Međutim, tada nije bilo reklamnih agenata, lešinara, sponzora, plaćanja prava prijenosa na radiju ili televiziji. Onda se igralo jer se voljelo igrati, tada je najveća nagrada bila pobijediti i biti prvi, ali ne zato da se dobije premija, da se poveća cijena transfera, ne zato da se dresovi okite s što više naljepnica raznih T-Com-a, piva, Jamnica, Bistra (možda i koji tampon za članice ženskog nogometnog kluba uz slogan: „budite bez brige, igrajte svaki dan“). Ne! Igralo se radi igre i samo za pobjedu!
I zato uopće neću žaliti ako danas naši momci i izgube od Austrijanaca. Možda će poraz djelovati bolje da ljudima s nogometnom loptom umjesto glave prije dođe „iz riti v glavu“ da ih vuku za nos svi ti lukavi reklameri, nesposobni političari, pokvareni nogometni velikani i mešetari, Mamići, Bandići, Srebrići i da im iz džepova izvlače i ono malo novca što im dobiju, najčešće nakon prosvjeda i čekanja mjesecima na isplatu crkavice koju neki zovu plaćom a ja milostinjom dovoljnom da narod preživi do novog prvenstva u kojem ćemo „mi biti šampioni“.
Ili će ipak i dalje vrijediti pravilo starorimskih imperatora: „panem et circenses“ – kruha i igara (cirkuskih igara) treba dati narodu da bude miran!
Semper contra
< | lipanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
srebrozlato
demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg
smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte
japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2
huc
astro
ET
k.u.p.
sewen
skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac
vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer
Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2
Nekad bili sad se spominju
lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.