Trakavica Pukanić pomalo zamire. Umjesto nje pojavljuje se nova: pobuna zatvorenika. Ponovo se potvrđuje pravilo želiš li u novine moraš, kako se to lijepo hrvatski kaže, „vršiti kriminalne radnje“.
Nemam se namjeru opširnije „baviti“ kriminalcima. Moj je stav po tom pitanju posvema jasan: netko tko je svjesnom kriminalnom radnjom dospio iza rešetaka, nema moralnog prava tražiti bilo kakav drugačiji tretman osim onog namijenjen ništarijama. Ubojice, falsifikatori, kriminalci svih mogućih vrsta, žele, traže dapače, da se prema njima postupa kao prema ljudima. Oni su dostojanstvo čovjeka prokockali svojim zločinom, svojim kriminalnim radnjama i o tome se nema što raspravljati. Ako već građani koji poštuju zakone ove države moraju plaćati, iz svojih džepova, uzdržavanje tog ljudskog šljama, onda bi ti „buntovnici bez razloga“ trebali šutjeti. Kilogram kruha i litra vode dnevno pa dok traju, traju. Pozivanje na humanost i ljudska prava s njihove strane je tragikomično. Zar su se oni ponašali humano i poštivali ljudska prava svojih nevinih žrtava? Nisu! I što se onda imaju žaliti na „tretman“. No dosta o tome, žali Bože riječi.
Ipak još jedan biser.
Pučki pravobranitelj kaže kako će situacija biti još gora, pogotovo glede „prebukiranosti“ kaznionica, jer će se pooštriti kaznene mjere, pa će biti još više kažnjenika! A ja mislio, naivac, da se stroži zakoni donose radi smanjenja broja počinitelja krivičnih djela!
Kao što rekoh u uvodu, trakavica Puki silazi sa scene. U današnjem Jutarnjem (21.05.2008.) vijest na sedmoj stranici. Tek jedna šestina stranice! Čak je i reklama „neuništivog“ T-Coma po površini veća!
Člančić donosi izvješće stručnog nadzora HLK u kojem između ostalog stoji:“ da je obiteljska liječnica dr. J.L. postupila „suprotno pravilima medicinske prakse jer nije pregledala pacijenticu prije izdavanja uputnice.“
Unatoč toga stručni nadzor tvrdi da nije bilo liječničke pogreške u slučaju Pukanić!?
Malo dalje, na pola 12. i 13.stranice, članak: „Liječenje preko weba“ s nadnaslovom „Google zdravlje“. Novinar G. Jureško piše o pokretanju pilot projekta Google-a kojim pokreće liječenje putem interneta. Pri kraju članka, izdvojena je izjava dr. Rajnera u kojoj se između ostalog kaže: „Nisam sklon davanju niti medicinskih savjeta primjerice telefonom, a kamoli postavljanju dijagnoze. Smatram da nema ozbiljnog liječenja ako se pacijent ne pregleda i ako se s njim ne razgovara.“
Naravno, pod uvjetom da pacijent nije gđa Pukanić. Nju se može preko telefona, a da se je niti ne vidi, poslati u psihijatarsku bolnicu na tjedan dana a da stručni nadzor HKL u tome ne vidi nikakvu pogrešku. O tempora o mores!
* * *
Ne znam, poštovani čitatelji ovog bloga, da li pratite što se događa na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. I tamo se pojavio također jedan „slučaj“. Po karakteru i načinu kako se taj slučaj odvija to je klasičan primjer „staljinističkog procesa“. Pod dirigentskom palicom stanovitih doktora / profesora od kojih je jedan još uvijek u vladi, a drugi je u vladi iste stranke nekad bio, dekanica fakulteta želi diskvalificirati (da ne kažem udaljiti s fakulteta) supružnike Marušić, oboje profesori na fakultetu, poznati znanstveni radnici, čak i u međunarodnim krugovima i urednici najcjenjenijeg stručnog medicinskog časopisa u Hrvatskoj - CMJ. I to samo zato što se prof Marušić „drznuo“ u tisku spomenuti neke nepravilnosti, da ne upotrijebim grublji izraz, u radu pojedinih odjela na fakultetu. Uz to ne dozvoljava da se u CMJ objavljuju radovi koji to sa stručnog stajališta ne zaslužuju, i time izvjesne „potencijalne kandidate“ onemogućuje u njihovom „zasluženom“ napredovanju.
Ne želim ulaziti u meritum stvari jer mi svi detalji nisu poznati. Sticajem okolnosti znam tek nešto malo više, nego što je to bilo prezentirano u razgovoru s prof Marušićem u dvije popodnevne emisije na HRT i u razgovoru s Stankovićem u jednoj od emisija „Nedjeljom u 2“. Ali još uvijek nedovoljno da bi mogao iznositi javne tvrdnje o tome tko je tu u pravu a tko nije. Međutim simptomatično je, u kontekstu gore spomenutih dviju „trakavica“, da se o ovom „slučaju“ u tisku piše vrlo malo, gotovo ništa. Nije li i to na neki način pokazatelj da optužbe protiv prof Marušića stoje na klimavim nogama. Jer da se radi zaista o „kriminalu“ (kao na pr. slučaj Kurjak) tisak bi već imao novu „trakavicu“.
Ima međutim u cijelom tom slučaju još jedna zanimljiva koincidencija.
U knjizi Miroslava Krleže „Davni dani“ izašle 1956. godine u kojoj on iznos niz svojih opservacija na događanja u Hrvatskoj prije i nakon Prvog svjetskog rata, u godinama 1917-19..u jednom dijelu piše kako je razgovor s jednim poznanikom „skrenuo na pitanje organizacije Medicinskog fakulteta s obzirom na neke skandale u štampu oko predstavke Hrvatskog liječničkog zbora o tom neuralgičnom pitanju.“
Ne želim opširno citirati taj ulomak knjige (proteže se na više od pet stranica), ali riječ je o tadašnjoj našoj (hrvatskoj) znanosti koja se svodi na „zbir pojedinačnih, individualnih, osamljenih i nemetodičkih napora nekih potpuno izoliranih, ambicioznih pojedinaca koji su po ugledu na svoje strane uzore uznastojali prevladati sveopće mrtvilo, a uspjeh toga, kad bi se povukla bilanca, ne bi u najsretnijem slučaju prešao mjeru informativne kompilacije naučnih biltena u inozemstvu.“
S druge strane: „Rektori, dekani, oridinarijusi, asistenti, lovci za raznim fiktivnim ugledima takozvanog akademskog ranga, razna lica bez određene naučne podloge, sve to igra smišljenu ulogu preuveličavanja svoje vlastite malenkosti i sve to svršava kao ne pretjerano zanimljivi psihološki proces. Provincijalni praktičari pretvaraju se dobro režiranom pompom u naučne veličine, u mandarine, u nazoviautoritete, i, razvijajući se u okviru dobro organiziranih grupa, nastupaju u patetičnoj ulozi naučnih patricija.“
Kakve li sličnosti s vremenima sadašnjim – točno 90 godina se ništa promijenilo nije. Ako se i pojave neki „ambiciozni pojedinci“ koji žele „prevladati sveopće mrtvilo“ pojave se „nazoviautoriteti“ u dobro organiziranim grupama koji svaku novu ideju, stvarno vrijedan rad, koji bi mogli ugroziti njihovu aureolu „patetične uloge naučnih patricija“ svim silama žele satrti u korijenu.
Ništa novo pod kapom nebeskom!
P.S.
Upravo sam na hrvatskoj dalekovidnici u Dnevniku čuo: brodogradilišta se privatiziraju kako bi se prestalo s upumpavanjem milijardi subvencija brodogradilištima. To je super: imat će više kuna za izgradnju komfornih zatvora (jednokrevetne sobe ubojicama, a dvo krevetne za ostale), bolju medicinsku zaštitu i poboljšanje prehrane kriminalcima. Usput vlada, onako u svom stilu, olako obećava da će svih 12000 zaposlenika ostati zaposleno. Živi bili pa vidjeli!
Semper contra.
Post je objavljen 22.05.2008. u 00:14 sati.