subota, 16.02.2008.
Neovisnost Kosova - da li je to dobra ideja?
Kosovo sutra u 17.00 postaje neovisno!?
Stvara se i sedma država od nekadašnje jedinstvene za koju je davno, čuveni Bernard Shaw nakon što ju je posjetio, rekao: „Čudna zemlja, jedna partija, dva pisma, tri vjere, četiri jezika, pet naroda, šest republika i dvadeset miliona fanatičnih individualista!“ Tada još nije bilo petog jezika, šestog naroda i sedme republike. Ali neki su već onda predviđali da će o stvaranja takve države doći i to bez rata: samo velikim natalitetom. I eto, ostvarilo se.
Ne ulazim u to da li Kosovo treba biti samostalno ili ne. U doba integracija država Europe u jedinstvenu zajednicu, težiti stvaranju novih država samo dokazuje da i Kosovari, kao i svi narodi bivše Jugoslavije po svom mentalnom sklopu više spadaju u XVIII i XIX stoljeće kada je „imati teritorij“ bilo od presudne ekonomske važnosti, a ne u XX kada je glavni pokretač ekonomskog razvoja znanje. No o tome neka zbore pametniji od mene. Srbi su u svakom slučaju pokazali da se nisu, a izgleda da se još uvijek ne mogu, osloboditi svojih povijesnih iluzija: da Srbija treba obuhvaćati sve teritorije gdje žive ljudi koji se izjašnjavaju kao Srbi, čak su neki su govorili i one u kojima leže srpske kosti. Nisu se mogli riješiti mita o Kosovu kao kolijevke sveg srpstva i desetljećima su radili na tome da ono zaista postanu i stvarna iluzija. No to je problem koji će ipak na kraju morati riješiti oni sami.
Mene osamostaljenje Kosova interesira iz jednog drugog aspekta.
Naime, koliko znam ovo je prvi puta u novijoj povijesti, da dio europske zajednice na području koji se zove Europa prihvaća, dozvoljava pa čak i potiče stvaranje nove države koja, kao samostalna, do sada nije postajala ni u kojoj formi i koja će biti napučena narodom koji ima svoju „matičnu“ zemlju: Albaniju. I ne samo to, nego se područje te nove države naslanja na nju, što prosto nameće miso da će se kad tad ona pripojiti svojoj starijoj sestri. Koliko će vremena proći do tog trenutka? Da li će možda nova država pričekati dok se slične države na jednak način ne formiraju i u sklopu susjedne Makedonije, pa možda i Crne Gore. Da li će i onda europski političari podržati stvaranje novih država, da li će na kraju prihvatiti i stvaranje Velike Albanije? Ne znam! Obzirom na moje godine to vjerojatno neću nikada ni saznati!
Što će ti isti političari odlučiti kada Republika Srpska odluči proglasiti svoju samostalnost i odcjepljenje od države BiH? Na koji način i s kojim argumentima će to spriječiti kad je slučaj gotovo jednak, a stvorili su ga upravo svjetski političari u Daytonu?
Što će ti isti političari odgovoriti na zahtjev Falkandskih otoka i Grenlanda za odvajanjem od Danske? Da li će Engleska pristati na odcjepljenje Škotske i Wales-a? Što će biti sa Baskijom? Belgijom? Sardinijom? Korzikom? Itd i itd. Otvorena je pandorina kutija.
Nakon drugog svjetskog rata i u nedavnoj prošlosti nakon raspada komunističkog sustava, narodi koji su na ovaj ili onaj način bili u sastavu većih zajednica država ili naroda, ili su stjecajem raznoraznih povijesnih okolnosti u prošlosti ostali bez države ili ju čak nikada nisu ni imali (najtragičniji primjer je židovski narod) tražili su svoje države. Neki su to postigli mirnim putem (Češka i Slovačka), neki više ili manje krvavim – narodi ex-Jugoslavije. Ali sada se otvara mogućnost da svaka etnička skupina bilo gdje na svijetu, pozivajući se na slučaj Kosova, zatraži odvajanje od neke državne zajednice u kojoj je iako brojna, u suštini ipak nacionalna manjina, i koja uz to u svijetu ima svoju matičnu zemlju. Da li će na kraju svaka regija htjeti imati svoju državu?
Još u prvoj polovici XX stoljeća Nikolaj Berdjajev (1874.-1948.; ruski filozof) piše: „Europa se može održati samo uspostavom europskog federalizma koji će voditi računa o zasebnim nacionalnim kulturama, ali kojima više neće biti suverene države. Ako Europa ne sruši mit suverene države i mit imperijalističkog nacionalizma i ako ne ostvari federalizam, rat je neizbježan. Taj federalizam treba se provesti na bazi jednakosti i poštene podjele svojine među narodima.“ A da li će stvaranje država-regija doprinijeti stvaranju uvjeta za uvođenje takvog federalizma ili će to biti samo ubacivanje novih rogova u vreću.
Uz sve to postavlja se pitanje: da li je sve to u interesu naroda ili pak je ipak interes pojedinaca kojima je stalo do vlasti, moći i novca? Osobno mislim da je u prvom planu ipak ovo drugo, jer kako piše Ivan Supek u svojoj posljednjoj knjizi „Tragom duha kroz divljinu“: „Žalibože, u političare svuda ponajviše odlaze ljudi koji imaju jače razvijenu žudnju za moći i slavom, a i sklonost da se obogate na lak način, kao što to korupcionaške afere diljem kontinenata otkrivaju.“
I na kraju u cijeloj toj priči ostaje još vrlo mutna uloga Rusije i kako će se ona postaviti prema svemu tome. Ne zanosim se idejom da će, ako će, energično stati na stranu Srbije nje radi, već da Zapadu pokaže zube. Jer Rusija se ponovo počinje distancirati od Europe i europskih političara.
Još 1938. godine Guglielmo Ferrero (1871.-1943.; talijanski sociolog i povjesničar, jedan od najcjenjenijih intelektualaca svog doba upozorava na opasnosti koje bi mogle proizaći iz činjenice odvojenosti Rusije od Europe i kaže :“ Nitko danas ne zna (1938.) što će sovjetska Rusija htjeti i moći učiniti u jednom važnom europskom sukobu koji bi sutra mogao izbiti. To je jedan od razloga koji čini da sav europski sustav, tako naporno postavljen mirovnim ugovorima (nakon prvog rata, opaska semper contra), ostaje neuravnotežen i pruža vrlo malo nade i povjerenja.“
I danas se Rusija, kratkotrajno odsutna iz Europe nakon pada komunizma-boljševizma, vraća na svoj način u Europu. Ovog puta ne u neki rat (možda indirektno pomažući Srbiju ako izbije rat na Kosovu), ali ovog puta ima na „raspolaganju sredstva za utjecanje na Europu“, energiju: naftu i plin o kojima je Europa i te kako ovisna. A u Rusiji bez obzira na činjenicu da Europa manje više zatvara oči na to, demokracija je više slična totalitarizmu i problem rješavanja legitimnosti vlasti je još uvijek u povojima. I dok Europa ne riješi odnos s Rusijom, neće ni ona biti stabilna. A da bi europska civilizacija, ili barem EU mogla nestati baš kao stare civilizacije ako ne riješi „načela prava upravljanja i načelo dužnosti slušanja“, tj. pitanje europskog Ustava, bez obzira „kakve god bile njezina znanost i njezina moć“, o tome uopće nema dileme, jer „civilizacija nije ništa drugo nego sveopći nered ako ne umije prethodno uspostaviti jasna, jednostavna i dobro utvrđena načela na koja se treba oslanjati..., a to su uvijek načela prava upravljanja i načelo dužnosti slušanja“.
Semper contra
16.02.2008. u 22:37 •
18 Komentara •
Print •
#
| < |
veljača, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
