Ana je bila kuharica u hotelu, slavonka kolko se sjećam, zgodna cura, ma odlična cura, rijetko realna, sve je uvijek razmela, čak je i odlično govorila njemački za razliku od svih sezonaca - i tako. Ma cura za poželit.

Janko je bil šanker, lepi dečko, kao super fin i to, al je imal neku psihozu, sve bi funkcioniralo do neke faze kad bi se odjednom, nikome iz nekog poznatog razloga, okrenulo sve opanačke. Odjednom pa poludi, miči se od njega, faca bi mu se promijenila. Sve je on odlično odradio, mislim smjenu i to, al ako si vidio da bulji pred sebe i piči onim nekim korakom, miči se dok si čitav.

S ljubavne strane, Ana je volila jednog kojeg nije smjela. Ne, ne Janka.

Janko je isto volil jednu koju nije smio, i još maloljetnu, i kad joj je napravil dete, zbrisal. Nisam sigurna da je još živ, cura bila Janjevka, pa to...

Ana se jedan dan, kuhajući, tak polijala z vruČim uljem po ruci da joj se koža zgulila, živo meso joj se vidlo, mi svi u nesvesti, neki povraćaju, a ona stisla zube i – šuti. Ni suzu da pusti, a mi ni ne dišemo.

Hitne nema, taksija nema, jedna dobra duša ju otpeljala u bolnicu udaljenu 5 kilometri. Veli Ana, ono, između zubi stisnutih do mozga – eto mene sutra u smjeni, bez brige.

E vidla sam luđaka svakakvih, ali ovak nekaj:
Dakle spomenuti Janko nesuđeni Janjanin, čul za poslovicu – sol na ranu.
A čul je valjda i da se tekućina teže zagrije i duže drži toplinu – ako je posoljena. Kao more na primjer jelte.

Nije za verovat, al on je negdi spukal kutiju s prvom pomoći u kuhinji, zgrabil kilu soli i nasipal onak sol na tu opekotinu a koja, opekotina, je zahvatila palac desne ruke od ispod nokta pa do ručnog zgloba. Svrha? Da se rana ohladi. Onda je na to mentul 140 miljardi zavoja i sav ponosan svima pokazival i tražil pohvalu doslovce ovak: Dobro, ha, si videl? Jesam dobro zamotal, ha?

Ja fakat ne znam kak Ana nije opala u nesvest, znam samo da sam prošaptala – sol na otvorenu ranu?!?!??! i da mi se želudac digo, srećom prazan, u visinu ramena. I ode Ana u bolnicu.
Nije Ane bilo mjesec i pol na poslu.

Priča isti dan po povratku u hotel Tehvida (Slovenka) – Seka, štas' ti bona zinula, glupačo, šta nisi rekla (reko reci ti Janku da je kreten, gađat će te od šanka još - flašom viskija i još ćeš ju morat platit ako preživiš udarac!); trebala si, kaže ista Tehvida - ti vidit i čut šta je doktor'ca izgovor'la brate mili. Da koji je to kreten zamotao ženi ruku, da ga treba kastrirat grickalicom za nokte, na ovakvu otvorenu ranu sol nasuti, da mu majku i oca,....

Ani posle ostal solidni ožiljak, čovječe dragi. Nadam se da joj od one ljubavi nije ostao takav ožiljak na duši, evo je prošlo 20 godina da ju nisam vidla i nadam se da je negdje sretna žena i majka i da se ne da zajebavat kako se zajebat dala onom Janku, e fakat neki dobiju pravo ime.Srela sam svakakve ovce u životu, al nijedna prava, četrikomadanožna, nije tolko blentava bila!

A jutros je neko zasolio/la/ kavu pa se htio uzrujavat, ja sam ispala kriva jer se ide pospan kuhat kavu, (jašta kakav bolan kuhaš kafu nego pospan!) da jedna zdjelica svjetloplava (sol), a druga svjetlozelena (šećer) pa to teško razlikovat! Reko mašala, ima još kave a ima i šećera, skuhat ćemo novu, jedino ako opet nije u pitanju ispitivanje, testiranje nečije pameti, zbogom lijepa moja pameti, soli naša svakidašnja bez koje se razbolimo, NaCl i to.