Bila sam trudna s Irenom (to je bilo radno ime projekta, kasnije se pokazalo neprimjerenim), nekih 7 mjeseci, i sretnemo bivši i ja (vrag mu sriću odnia) gospodina Dinka Fia, negdje na Potirni, Korčula, da kako me se ne bi sjećao, i Dubravke, i Grge i tako, sve pet, i vidi moj trbuh i veli a kojeg je spola dijete. Reko ja mislim da bu curica, već imamo jednu pa fino, moj muž i tako voli žensku djecu. Veli da je jedno muško u kući dosta (nisam tada znala ali i to je preveč!).

Fio se nakebeljio i onda bivšem doslovce objasni ovako: Muško dijete se radi tako (on ima dva sina i najmlađu kćer koju je donosio na probe zbora i tam presvlačil, niš ga nije bilo sram, sa Vjeranom, sinom, nije godinama razgovaral, ne znam sad, ali onda) daklem, je li, seksaš se i kad treba ejakulirat pazi sad: ONE PRVE, BEZVRIJEDNE (MOLIM OBRATITI PAŽNJU NA IZRAZ!!!) ŽENSKE SPERMIJE PUSTIŠ ŽENI NA TRBUH, A POSLIJE DOVRŠIŠ STVAR U NJENOJ UTROBI.

Moja prva misao kad sam to čula: I onda si napravio muško?! Zamisli jebemti, prvo idu žene, ešalon, kužiš, a onda muški iza njih! Pizde!!! Još ni oplodili nisu, već su pizde!!

Ne znam kak se nisam ispovraćala ovim sturčnim medicinskim opisom veličanstvenog pravljenja muške djece, da mi je to govorio neki supijani frend, ali jedan profesor i taaaako, ajde. A da je to tak, ko bi rađal, mislim žena ne bi bilo, ej, boktenema rad, svi oćeju sinove! Irena se rodiO u znaku strijelca sa lijepo spuštenim jajima i od boga datim impozantnim pimpekom, samo to cure još nisu otkrile. Mada je bilo nekih pokušaja izviđanja, ali moje dijete je odgajano da se ne seksa u školi u zahodu (do daljnjega bar, mislim).

Moja prva nesuđena snaha je bila Štefica. Šteficu je junior obožaval 7 godina. Štefa zagorka brate slatki, plavooka, plavokosa, ljupka, sitna, med medeni. I čuj, kak su se upoznali kad su oboje imali 4 godine, svaki svoje, jelte, a hodali 7 godina, nije ju ženil, ženi dopizdilo, kaj imaš hodati 7 godina, jeltako. E, veli ona njemu - ne volim te više i neću ti više biti cura. Jako je patio, nemreš verovat. Odonda je promijenil 5 simpatija, ništa, nema do Štefe. Štos je to da je Štefin tatek htel sina pa je napravil 4 kćeri, izludio ženu, punicu, sebe, a s druge strane moš misliti zagorec uđe u birtiju a oni po njemu, aaaa 4 ćeri je napravil, rupu v rupi more, a klip kuruze sam na polju more zeti. Jebiga kad nije poznaval Fia.

U Prigorju, Klinča selo, baka Galović, zakon baba, imala 88 godina, svježa ko rosa, sa svojim zubima, malo zlata, malo srebra, al njeni brate!!! Kad sam nosila to drugo, veli kaj su vam rekli, da bu žensko? Je baka Galović, tak su mi rekli, na ultrazvuku, da je čudno okrenut i da se čini da je cura. A veli ona – najte se gospa sekirati. I ja sam imala 4 ščera preko sina. Da rastumačim: Rodila je 8 komada divne zdrave djece, ali su prvo četvoro bile cure a posle 4 sina. Kaj su pak njenom pokojnom nadrobili negdi v birtijama do petog deteta = prvog sina, valjda su kod drugog začepili.
A ona me valjda htjela utješiti kao još 6 komada dece pa će biti i koje muško. Nazdravlje!

Za one neke davne kaj zovu Stara Jugoslavija moj se ujak rodio u Crnoj Gori jer mu je otac, moj đedo, tamo bio neki financ, ne znam ni kaj to znači za ta vremena. Uglavnom, kako sam već čini mi se opisala te scene oko bake, baka je svaki put pri porodu bila na umoru, a rodila 6 komada. E, kad je deda došel u birtiju tražit na veresiju rakije za rodilju, izmučenu i nikakvu, ne da birtaš više, dužan si, veli. Pa pita: Aaaa jel dite il đetić? Veli dida, đetić. E, brate, ako je đetić, ovo ti poklanjam. Dobio dida litru rakijet'ne! Onda, pričala moja pokojna stara, e onda se po Budvi pucalo i pilo svu noć. Pucaj puško, rodilo se muško! Taj đetić završio svoj jebežljivi život u Kentu, GB, pred neke 4 godine, a da ni ženskog ni muškog potomka nije ostavio. Nit je bio junačina nit je volio nešto osim seksa, a za decu ni čut. Nije htio, veli deca su zajebancija (otkud mi je to poznato?). Jedino kaj je jednoj Francuskinji i izvjesnoj Belgijanki priznao očinstvo nad njihovom djecom jer bi gospođe inače bile strijeljane. To je doprinos njegov pobjedi nad fašizmom. Pa, bar je bio dobar.

Budući da je ovo tak sve zbrda zdola nabacano, nema ni zapleta ni raspleta, ne mora imati ni zaključak, pa i to nabacujem. Moto u kući je sljedeći (djeca su sama izabrala u koje škole žele!): Kćeri, ti fino diplomiraj i gradi karijeru, ne udavaj se i ne rađaj djecu. A ti sine, završi taj zanat, nije to teško sine uopće, ljubi te mama i ženi se sine i radi djecu dok sam ja živa, da se ja mogu pohvaliti, a da ti punica može pomagati. Pa bi moj brat dodao: Živ bio pa se oženio.