GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Izolirani u svome domu dok nepoznata prijetnja terorizira okolinu i šire, otac obitelji organizirao je red u svome domu i sigurnosne metode sa svojom ženom i sinom. Problemi nastaju kada se mlada obitelj pojavi i počnu tražiti zaklon i utočište...



It Comes at Night prilično je zamjetan film bio kroz cijelu 2017. godinu. Od najava pa sve do marketinških trikova koji upućuju da ne znate ništa o filmu dok ga stvarno ne krenete gledati, pa čak ni preko službenih trailera, film je i u meni izazvao interes. Iako je pompozno najavljivan kao horor film, on to u svojoj suštini zapravo i nije. Riječ je primarno o drami s triler i ponekim horor elementom, oblik survival filma koji zbog svoje misterije, nepoznate epidemije ili čegaveć i zbog ponekih jump scena odaje dojam da je riječ o horor uratku. No sličan slučaj imali smo s filmovima Cloverfield 2 te s filmom Hidden, od kojih je potonji ustvari jedini punokrvni horor. Obitelj u izolaciji dobiva goste koji su naizgled normalni ljudi koji traže sklonište jer su u nevolji. Ok, to je možda prihvatljivo, no ne kada je nešto nepoznato vani. Ova mistična radnja stvara atipičan film koji definitivno nije za svakoga. Nekome će možda biti dosadnjikav, nekome prelagan, nekome opterećen, no meni je uspio potrefiti poantu vlastite intrige. Istina, moglo je biti izvedeno puno bolje i zanimljivije, no zbog svoje ograničenosti možda je bolje da nam se nije otkrivalo previše.



Atmosferičnost je ključan element cijelog projekta. Neprestano ste u nekoj neizvjesnosti, budući da niste sigurno ni kamo film točno ide, niti vam za to ne daje nekakve naznake. Sadržava multidimenzionalnost budući da, gledano sa scenarističke i psihološke strane, posjeduje više slojeva. Na prvu sve izgleda kao da je riječ o nekom ili nečem vani, no prava istina i problem nije u vanjštini, već u unutrašnjosti. Naslov filma može referirati na svakojake pojave, no zadnje na što sam pomislio je da bi to mogla biti neka psihološka anomalija ili paranoičan mindset pojedinca. Višeslojnost je kvalitetno potkrijepljena s odličnim ambijentom i soundtrackom, a također je film i vizualno moćan. Stvaranje napetosti pred određenu krucijalnu scenu napravljeno je vješto, zanimljivo i iskusno, valja uzeti u obzir da je ovo drugi dugometražni i prvi žanrovski film redatelja Treya Edwarda Shultsa. Unatoč svim zanimljivim i gore spomenutim plusevima i intrigantnim segmentima, pa čak i potencijalno vrlo dobroj ocjeni, filmom nisam previše oduševljen. Nedostaje mu, mimo odlične konzistentnosti, ponešto jednostavnija i površnija naracija u nekim dijelovima, a gledano sa subjektivne strane, u par dijelova mu zamjeram manjak jezivih scena.



It Comes at Night, za kraj, sadrži odličnu glumu koju pokazuju fantastični Joel Edgerton, žena mu Carmen Ejogo, sin Kelvin Harrison Jr. te par Christopher Abbott i Riley Keough. Drago mi je svakako da sam ga pogledao, no da će dobiti drugo gledanje - neće baš ići.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Bračni par odlazi na vikendicu u izolaciju, u nadi kako će začiniti svoj brak novim seksualnim igricama, no Jessie ostaje privezana za krevet nakon što joj muž neočekivano umre i mora pronaći način kako u potpunoj osami i bez ičije pomoći preživi...



Mike Flanagan postao je prilično produktivan horor redatelj. Prošle godine napravio je Hush, Somniu i Ouiju 2, a ove godine objavio je film baziran prema noveli Stephena Kinga pod nazivom Gerald's Game. King je napisao 'Gerald's Game' 1992. godine, napetu priču koja govori o nesretnoj muževoj smrti i nemoćnoj ženi prikovanoj za krevet, koja kako vrijeme prolazi, sve više manifestira unutarnja previranja i psihološke igrice sama sa sobom u stvarnost. Mora se priznati da je redatelj Flanagan uspješno prenio atmosferu i problematiku izolacije, bijeg od svakodnevice i gradske vreve u najnezgodnijem trenutku, a to je možda i najveći horor od svih - što se radnja dogodila sama po sebi, dakle u ovome filmu ne postoji klasičan oblik antagonista. Ovo je jedan situacijski horor gdje je fokus na nesretnim okolnostima, gdje se ustvari ne pojavljuje ikakva naznaka da ćemo se susretati s uobičajenim negativcima iz horor svijeta. Naprotiv, Gerald's Game izrazito je pametan film jer je uspio u nečem u čemu ne uspiju mnogi - uspio je realizirati hrpu ideja u uskom prostoru i davati filmu na elanu, brzini i motorici, no bodove za taj uspjeh morali bismo prvo dati inicijalnom kreatoru većine ideja, samom gospodinu Kingu.



Prenošenju uspješne atmosfere i zagrijanosti za razvoj događaja svakako su pridonijeli maestralno dobri glumci: impresivna Carla Gugino kao Jessie i Bruce Greenwood kao Gerald. Ne bismo smjeli zaboraviti ni na četveronožnog prijatelja koji će odigrati nekoliko bitnijih trenutaka, a istovremeno ga u filmu prozivaju Cujom (heh, Kinže moj). Dobre scene kriju se u deliričnim scenama i situacijama kada je Jessie ostavljena sama sa sobom (negdje u prvoj polovici filma), a oko nje ima tek nekoliko predmeta za korištenje, koji bi joj mogli pomoći ili joj barem ublažiti nastalu situaciju. Tu se nadovezuju i nemonotoni unutarnji razgovori koji su popraćeni dostojnim igrama kamerama, likovima i kutovima snimanja, a zanimljivo je za primijetiti snagu refleksije unutarnjih misli na stvaran svijet, toliko da se u nekoliko trenutaka zbunite je li trenutno riječ o mind-talku ili stvarnim događajima. Neke uplive nadnaravnog svakako mi se sviđa što vidim, a za koje ćete saznati ako krenete u gledanje, a mislim da biste trebali, budući da ne postoji velik broj "one-place" horora koji uspiju zadržati konstantan level pažnje kroz cijelu priču. Ok, valja priznati da je Gerald's Game također i film s ponekim krivim sugestijama, rupicama u radnji i ponekim pogreškama tijekom snimanja, a i sam kraj cijele radnje na mene nije ostavio neki uzbuđujući ili pretjerano zadovoljavajući dojam.



Ako ništa drugo, film me natjerao da pročitam Kingovu istoimenu novelu i da uvidim koliko se promjena dogodilo u ekranizaciji i pri stvaranju filmskog scenarija. Nadam se da odstupanja previše nema, a na vama je da date priliku ovom filmu jer ćete vidjeti prilično neočekivanih i mukotrpnih scena. Neka Mike Flanagan nastavi dobar posao s horor filmovima.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nerdy dječaka Colea dadilja seksi studentica, koja je s njim u jako dobrim odnosima te ga brani od nasilnika i uči ga trikovima odraslijih ljudi. Nakon što odluči ne spavati jednu noć kako bi špijunirao svoju babysittericu da vidi što radi kada on zaspe, sve što je mogao zamisliti da bi mogao doživjeti nakon toga nije ni na tragu onoga što će mu se ustvari događati...



Netflix nam je sredinom listopada izbacio ovaj projekt u režiji McG-a, čovjeka koji stoji iza Charliejevih anđela i Terminatora: Spasenje, a riječ je o crnohumornoj horor komediji koja, uvelike slično kao i Better Watch Out (film slične tematike iz iste godine) potpuno mijenja svoj prvotni smjer i tijek radnje pri sredini filma i mijenja se u mnogo intenzivniji, dinamičniji i krvaviji film. Neočekivanost scenarija ovdje potpun pogodak i nemojte gledati nikakve trailere ni najave, jednostavno se prepustite nepredviđenom i vidite kakvi će vam se dojmovi stvoriti nakon doživljenog. Film je, dakle, primarno komedija koja je zabavnog i lako probavljivog karaktera, situacija je opuštena i vedra većinu vremena, no u tom trenutku kada se dogodi obrat, neke se stvari počinju postepenom gradacijom razvijati, što dovodi do jednog krvavog splatter filma, no da ne duljim puno kako je do toga došlo, ostat ćemo na pukom spomenu splattera. The Babysitter je film koji me ugodno iznenadio, šokirao, nasmijao i najvažnije od svega - u potpunosti zabavio. Istina je da sadrži mnoge nelogične i glupkaste segmente, no važno je sagledati film iz šireg kuta gledanja - ovdje je sve tako posloženo da nakratko podsjeti na neke uratke poput Deathgasm po akcijama ili na recimo Don't Breathe po neočekivanosti razvitka događaja.



Vjerojatno najbolja stvar u filmu leži u umijeću mladog glumca Judaha Lewisa, koji je na savršen način utjelovio mladog introvertnog, ali izrazito domišljatog i inteligentnog dječaka. Njegovoj dobroj glumi pridružuju se i zanosna Samara Weaving i ostala raspoložena ekipa zaslužna za uvjerljivo prenošenje napetosti i humora. Još jedna stvar za pohvalu svakako su opušteni i dobro promišljeni dijalozi, bazirani ili na tipičnim pop-kulturnim referencama ili na nekim od dobro poznatih filmova, no odličnom vizualnom identitetu filma svakako pristaju i interesantni uplivi kojekakvih efekata koji filmu daju moderniji i trash štih. Konstantna akcija ne može biti monotona ili sterilna, no može u nekim trenutcima otići u banalnost koja je pretjerana čak i za crnohumorni film, stoga se u svom tom moru jurnjave, dinamike i brzine zna dogoditi i lagani pad koncentracije, budući da se ni nije baš ostavilo previše vremena za upiti događaje koji su se netom prije dogodili. Planiranje akcijskih scena popraćeno je zanimljivim korištenjem predmeta, prostorija u kući i u nemalom broju slučajeva glavni nas klinjo podsjeti na jednog mnogo poznatijeg dječaka koji je bježao i planirao obranu po svojoj kući.



Babysitter sam gledao solo, no tek sam poslije shvatio kako je to čistokrvni film za gledanje s ekipom. I ako ste ljubitelj horora i ako niste, mislim da biste se mogli fino nasmijati i iznenaditi tijekom ovog filma, bit će vam drago da ste vidjeli nešto ne tako svakidašnje. Jebiga, ima mana, ali bome je zanimljiv i zabavan.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Skupina klinaca udružuje se u borbi protiv jezivog monstruoznog klauna koji vreba i jede djecu po gradiću zvanom Derry, gdje će se do ispunjavanja cilja suočavati i s privatnim demonima...



Konačno sam sjeo i odlučio napisati recenziju za film kojeg sam još pogledao u kinu krajem devetog mjeseca. Znam, aktualnost je prestala odavno, no ne smijem si dozvoliti da imam rupu s ovim filmom, koji je ekranizacija poznatog Kingovog romana iz 1986. godine, a istovremeno i reboot, nakon što je 1990. izašla mini-serija , a koji je uzgred svemu postao najunosniji horor film svih vremena. Film je pompozno najavljivan i marketinški uspješno definiran, to se odrazilo i na kino-blagajne, gdje je film s budžetom od 35 milijuna prešao skoro 700 milijuna dolara, postao treći R-ocijenjen film ikad što se tiče zarade te je postao 10. najunosniji film 2017. godine. Ne mogu reći da nisam bio skeptičan po pitanju ove kreacije, budući da je It sam po sebi kompleksna priča koja miksa raznorazne žanrove, mjesta radnje, generacije glumaca i događaje. Potrebno je jako puno truda i kvalitete kako bi film nadmašio odličan mini-serijal s Timom Curryjem, no redatelj Andy Muschietti i novi klaun Bill Skarsgĺrd uspjeli su premašiti veoma težak zadatak i pothvat. It je i po osobnom dojmu veoma kvalitetan fantasy horor film s elementima drame, humora i akcije, strašno pedantan, s odličnom glazbom, prikladnom tmurnom atmosferom s povremenim kontrastima, no dakako, u svojih skoro dva i pol sata trajanja, sadrži neke suvišne scene i očekivano nepotrebne dijelove priče te neka moderna stremljenja u industriji koji me pretjerano ne oduševljavaju.



Naravno da ne mogu biti detaljan kao što bih bio da sam komentirao film netom poslije gledanja, no probat ću se prisjetiti nekih ključnih dijelova koji su utjecali na cjelokupan dojam o filmu. Prvo - atmosfera: tmurni gradić Derry u sebi skriva mnoge ćudljive likove i događaje, koji su u mnogočemu interesantni i dojmljivi. Nadalje, već spomenuti soundtrack svakako razvaljuje i stvara odličnu napetost u potrebnim trenutcima. Za razliku od prvog, ovdje je poduplana količina jezivih scena s klaunom i ostalim nemanima, no valja priznati kako su i komični elementi doživjeli jednako stupnjevanje, što je narušilo neke određene potencijalno napete segmente. Za Pennywisea imam samo riječi pohvale, Skarsgĺrd je odradio maestralan posao, a sam vizualni identitet demona čak mi je u nekim dijelovima impresivnije napravljen od prošlog Pennywisea, a i onog iz knjige, sudeći po opisu. Nemam ništa protiv vlastitih interpretacija, sve dok nisu narušili originalan koncept, što se ovdje nije dogodilo. Fantasy elementi upotpunjeni su odličnim efektima i impresivnim igranjima kamere što se tiče određenih kadrova, baš se vidi kako je uloženo mnogo vremena u stvaranje modernog i kvalitetnog filma strave. Što se tiče miksanja žanrova, običaj je da se to događa s novim hororima u većem omjeru, tako da ne možemo ništa povodom toga da to spriječimo. Gluma klinaca stvarno je zadovoljavajuća i njihovi su karakteri vješto dorađeni i dobro razrađeni. Imamo tu neka poznata dječja lica iz serije Stranger Things, a iskreno me zanima kako će se konceptualizirati likovi u drugoj instalaciji, koja je najavljena za dvije godine. Akcijske scene su efektivne, dinamične i suspensly napravljene, a količinski ih ima taman toliko da vas održe prikovanima uz ekran, koji dodatno naglašavaju metaforičnost filma, probleme odrastanja, naturalističke elemente "gubljenja nevinosti" i susprezanja od realnosti.



Očekivano, s obzirom da je drugi naziv filma It: Chapter One, tijekom jeseni 2019. godine dobit ćemo i nastavak ove priče, kada će svi protagonisti biti odrasli, točnije 27 godina poslije. Mogu reći da jedva čekam, jako sam zadovoljan ovom It verzijom i smatram ga punim pogotkom za predstavnika te priče mlađim generacijama, nakon što se mini-serija otprije 27 godina ipak malo izlizala. Što li će biti za 27 godina, tko zna?

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

U mirnom naselju u predgrađu uoči Božića, mlada babysitterica mora čuvati 12-godišnjaka od potencijalne invazije na kuću, samo kako bi otkrila da provala uopće nije takva kakva se čini...



Uoči Badnjaka - jedan božićni! Better Watch Out najnoviji je komercijalni božićni horor triler, koji je svoju premijeru doživio oko Noći vještica. I makar podosta komentatora filma govori kako je ovo film koji čak i više odgovara nekoj Halloween priči, činjenica je da smo dobili hrpu snijega, lampica, božićnog drvca i sve ostale motive koji nam stvaraju prikladnu atmosferu. Olivia DeJonge i Ed Oxenbould ponovno glume glavne tinejdžersko-dječje uloge, prvi puta suradnju su imali u Shyamalanovom The Visit. Kao što možemo u posljednje vrijeme primijetiti, dječji/tinejdžerski horor jača već godinama, putem serija i putem filma, a mlade snage sve bolje predstavljaju istinsko prenošenje prikladne jezive atmosfere te se industrija općenito igra s pomicanjima nekih barijera vezanih za grafičko nasilje. Ovaj nekonvencionalni horor film spada u kategoriju filmova izašlih 2017. godine koji pomiču kreativne granice i unose u žanr svježe, inovativne, interesantne i rijetko viđene poteze, a valja priznati da ih za ovu godinu ima impresivno dovoljno. Inovativnost nužno ne mora značiti i visoku kvalitetu u cjelokupnoj realizaciji, no Better Watch Out sadrži određenu zanimljivost u isprekidanoj naraciji koja svakako nije bila očekivana. Stoga se preporuča negledanje trailera za ovaj film, dosta otkriva, a srećom, imam tu filmsku deformaciju da niti za jedan film ne pogledam najavu, tako da mi je sve što sam vidio bilo potpuno neočekivano i iznenađujuće. Doslovno, od tipičnog home invasiona radnja postaje potpuno drugačija, što je vjerojatno i najveći plus ovog filma.



Za ovu uskogrudnu priču po pitanju mjesta radnje (jedna kuća) ne bi se očekivalo toliko precizno posvećivanje detaljima i neprekidnom stvaranju novih ideja i različitih scena, primarno kako bi se dobilo na konstantnoj dinamici i široj razradi priče. Istina, neke stvari u filmu su prenategnute naravi, ne mogu biti toliko koincidentne niti realistične. Možemo tako promatrati svaki film, slažem se, no u svakom postoji različita razina davanja pažnje prikrivanju neautentičnosti. Također, mana filma po nekom subjektivnom dojmu jest ta da je, kao i prethodnoj recenziji, određena doza napetosti prerasla u (ne)humoristične scene koje razbijaju konzistentnost punokrvnog trilera ili horora, tako da je opetovano "kokteliziranje" žanrova završilo više nepovoljno nego obrnuto. Gluma u filmu je odlična, skidam kapu radi stvaranja prikladne atmosfere i nedozvoljavanju da suzdržanija gluma bude uzrok smanjivanja pozitivnog dojma, iako se mora priznati da likovi stvaraju različite emocije kod promatrača i to pridaje na još čvršćoj relaciji gledatelj - film. Scenaristički gledano, dijalozi povremeno sadrže mind-igrice i prikazuju elemente psihološkog trilera, na što svakako treba obratiti dublju pozornost, pogotovo što su kvantitativno nadjačali akcijske scene. Završetak filma pogođen je, relativno očekivan i u skladu s gradacijom likova tijekom filma.



Drago mi je što sam pogledao film taman za ovaj zimski period, da se ne ponavljam previše jer sam sve napisao iznad, pogledajte ga ako tražite što autentičniji noviji horor film, u krajnjem slučaju božićni. Želim vam sve najbolje za blagdane!

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Djevojka se iz nekog razloga neprestano budi na istome mjestu na dan svog rođendana, nakon što bude na više načina ubijena. Ponavljanje njene sudbine na isti će se način događati sve dok ne otkrije identitet svoga ubojice...



Happy Death Day, hororični ''Groundhog Day'', film je koji predstavlja tematiku time loopa, gdje se suočavamo s glavnom glumicom i neprestanim retroaktivnim radnjama, suočavanjima s istim situacijama i ishodima izvedenima drugačijom taktikom, sve dok se ona sama ne opameti i krene iskorištavati neprestano vraćanje u žive u svoju korist. Iako sam skeptik oko novih slashera i novih pokušaja prežavakavanja starijih filmova, valja priznati da se Happy Death Day uvelike trudio biti što inovativniji, zreliji i kompleksniji od tipične forme slasher filma i koncepta oko serijskog ubojice. U prilog tome ide i činjenica da je film sa skromnim budžetom od 4,8 milijuna zaradio preko 110 milijuna dolara, što je za horor film apsolutna pobjeda, a sjeda odmah uz bok velikim uspješnicama poput IT i Get Out. Unatoč velikom kino-uspjehu i pokušajima inovativnosti, moram primijetiti da mi sve manje odgovaraju miksanja dijametralno suprotnih žanrova, a to je ponovno u ovom slučaju spoj horora i komedije. Komedije u blagom obliku, ali opet komedije. Ne znam, ne mogu se pomiriti s činjenicom da sve više filmova to radi, bilo da su fantasy karaktera tipa Krampus, bilo da su remakeovi i rebootovi poput IT-a, u svakom većem hororu možemo naići na komične segmente koji po meni (ali očito ne i po većini) uništavaju onu napetost, jezu i intenzivnost horor žanra. Stoga će ta sva ponavljanja svakodnevice glavne glumice nailaziti na sve komičnije elemente, osim kada se tu krene pojavljivati ubojica i kada stvari budu malo napetije. Happy Death Day možda je intrigantan i dosad neviđen koncept horor filma, no na mene nije i dalje uspio ostaviti vrlo dobar dojam.



Stvari kreću prilično brzo, već nakon 10. minute filma pojavljuje se ubojica i dinamika filma raste, a valja svakako spomenuti da je izgled ubojice veliki plus, što možete vidjeti na dvije potonje slike. Jednostavna, a opet efektivna maska svakako je jedna od najcreepy maski koje smo mogli vidjeti u slasher filmovima, a ta stvar ni ne čudi s obzirom da je za istu masku zadužen Tony Gardner, koji je napravio i Ghostface masku. Interesantno je što se film i povezuje sa Scream serijalom podosta, gledajući na koncept ubojice, no šteta je što se ubojica više ne izražava i u scenama s drugim likovima, već je primarno fokusiran na jednu osobu. Horor i jezive scene prikazuju se isključivo u klasičnim cimanjima oko izletanja nekih likova ili samog ubojice, no nažalost, događaju se primarno kada se ubojica pojavljuje, a to i nije nešto prečesto, uzevši u obzir sve interakcije glavne glumice s ostalim likovima i ponavljanjima tih radnji. Da se nekako poradilo na skraćivanju tih scena, ne bismo dobili produženi Run Lola Run koncept, već bi se više pažnje posvetilo i razradi kraja. Završni ishod cijelog scenarija po meni također nije nešto zadovoljavajuć, istina, postoje određeni interesantni twistovi, no nisu me nekako pretjerano dotaknuli, niti su me natjerali da sada vraćam neke scene samo kako bih se uvjerio u njih, jednostavno sam pustio film da završi do kraja i da pređem na nešto drugo. Možda je do mene, no vjerojatno bih mu više pažnje posvetio da sam ostao vidno zadovoljan viđenim.



Happy Death Day valja pogledati radi kreativnosti i razrade filma na nešto drugačiji način (te stvari uvijek su pohvalne u moru sličnih filmova) i intrigantnog izgleda ubojice, no sve ostalo nekako je za zaborav i ne pretjerano odavanje pažnje. Ne mogu reći da nisam zadovoljan filmom, ali opet, nikome neću reći da sam oduševljen. Trojka je po meni zaslužena.