Marketing
Gerald's Game (2017)
Sve u svemu: 3,5 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Bračni par odlazi na vikendicu u izolaciju, u nadi kako će začiniti svoj brak novim seksualnim igricama, no Jessie ostaje privezana za krevet nakon što joj muž neočekivano umre i mora pronaći način kako u potpunoj osami i bez ičije pomoći preživi...
Mike Flanagan postao je prilično produktivan horor redatelj. Prošle godine napravio je Hush, Somniu i Ouiju 2, a ove godine objavio je film baziran prema noveli Stephena Kinga pod nazivom Gerald's Game. King je napisao 'Gerald's Game' 1992. godine, napetu priču koja govori o nesretnoj muževoj smrti i nemoćnoj ženi prikovanoj za krevet, koja kako vrijeme prolazi, sve više manifestira unutarnja previranja i psihološke igrice sama sa sobom u stvarnost. Mora se priznati da je redatelj Flanagan uspješno prenio atmosferu i problematiku izolacije, bijeg od svakodnevice i gradske vreve u najnezgodnijem trenutku, a to je možda i najveći horor od svih - što se radnja dogodila sama po sebi, dakle u ovome filmu ne postoji klasičan oblik antagonista. Ovo je jedan situacijski horor gdje je fokus na nesretnim okolnostima, gdje se ustvari ne pojavljuje ikakva naznaka da ćemo se susretati s uobičajenim negativcima iz horor svijeta. Naprotiv, Gerald's Game izrazito je pametan film jer je uspio u nečem u čemu ne uspiju mnogi - uspio je realizirati hrpu ideja u uskom prostoru i davati filmu na elanu, brzini i motorici, no bodove za taj uspjeh morali bismo prvo dati inicijalnom kreatoru većine ideja, samom gospodinu Kingu.
Prenošenju uspješne atmosfere i zagrijanosti za razvoj događaja svakako su pridonijeli maestralno dobri glumci: impresivna Carla Gugino kao Jessie i Bruce Greenwood kao Gerald. Ne bismo smjeli zaboraviti ni na četveronožnog prijatelja koji će odigrati nekoliko bitnijih trenutaka, a istovremeno ga u filmu prozivaju Cujom (heh, Kinže moj). Dobre scene kriju se u deliričnim scenama i situacijama kada je Jessie ostavljena sama sa sobom (negdje u prvoj polovici filma), a oko nje ima tek nekoliko predmeta za korištenje, koji bi joj mogli pomoći ili joj barem ublažiti nastalu situaciju. Tu se nadovezuju i nemonotoni unutarnji razgovori koji su popraćeni dostojnim igrama kamerama, likovima i kutovima snimanja, a zanimljivo je za primijetiti snagu refleksije unutarnjih misli na stvaran svijet, toliko da se u nekoliko trenutaka zbunite je li trenutno riječ o mind-talku ili stvarnim događajima. Neke uplive nadnaravnog svakako mi se sviđa što vidim, a za koje ćete saznati ako krenete u gledanje, a mislim da biste trebali, budući da ne postoji velik broj "one-place" horora koji uspiju zadržati konstantan level pažnje kroz cijelu priču. Ok, valja priznati da je Gerald's Game također i film s ponekim krivim sugestijama, rupicama u radnji i ponekim pogreškama tijekom snimanja, a i sam kraj cijele radnje na mene nije ostavio neki uzbuđujući ili pretjerano zadovoljavajući dojam.
Ako ništa drugo, film me natjerao da pročitam Kingovu istoimenu novelu i da uvidim koliko se promjena dogodilo u ekranizaciji i pri stvaranju filmskog scenarija. Nadam se da odstupanja previše nema, a na vama je da date priliku ovom filmu jer ćete vidjeti prilično neočekivanih i mukotrpnih scena. Neka Mike Flanagan nastavi dobar posao s horor filmovima.
Post je objavljen 26.12.2017. u 19:21 sati.