Marketing
The Babysitter (2017)
Sve u svemu: 4 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Nerdy dječaka Colea dadilja seksi studentica, koja je s njim u jako dobrim odnosima te ga brani od nasilnika i uči ga trikovima odraslijih ljudi. Nakon što odluči ne spavati jednu noć kako bi špijunirao svoju babysittericu da vidi što radi kada on zaspe, sve što je mogao zamisliti da bi mogao doživjeti nakon toga nije ni na tragu onoga što će mu se ustvari događati...
Netflix nam je sredinom listopada izbacio ovaj projekt u režiji McG-a, čovjeka koji stoji iza Charliejevih anđela i Terminatora: Spasenje, a riječ je o crnohumornoj horor komediji koja, uvelike slično kao i Better Watch Out (film slične tematike iz iste godine) potpuno mijenja svoj prvotni smjer i tijek radnje pri sredini filma i mijenja se u mnogo intenzivniji, dinamičniji i krvaviji film. Neočekivanost scenarija ovdje potpun pogodak i nemojte gledati nikakve trailere ni najave, jednostavno se prepustite nepredviđenom i vidite kakvi će vam se dojmovi stvoriti nakon doživljenog. Film je, dakle, primarno komedija koja je zabavnog i lako probavljivog karaktera, situacija je opuštena i vedra većinu vremena, no u tom trenutku kada se dogodi obrat, neke se stvari počinju postepenom gradacijom razvijati, što dovodi do jednog krvavog splatter filma, no da ne duljim puno kako je do toga došlo, ostat ćemo na pukom spomenu splattera. The Babysitter je film koji me ugodno iznenadio, šokirao, nasmijao i najvažnije od svega - u potpunosti zabavio. Istina je da sadrži mnoge nelogične i glupkaste segmente, no važno je sagledati film iz šireg kuta gledanja - ovdje je sve tako posloženo da nakratko podsjeti na neke uratke poput Deathgasm po akcijama ili na recimo Don't Breathe po neočekivanosti razvitka događaja.
Vjerojatno najbolja stvar u filmu leži u umijeću mladog glumca Judaha Lewisa, koji je na savršen način utjelovio mladog introvertnog, ali izrazito domišljatog i inteligentnog dječaka. Njegovoj dobroj glumi pridružuju se i zanosna Samara Weaving i ostala raspoložena ekipa zaslužna za uvjerljivo prenošenje napetosti i humora. Još jedna stvar za pohvalu svakako su opušteni i dobro promišljeni dijalozi, bazirani ili na tipičnim pop-kulturnim referencama ili na nekim od dobro poznatih filmova, no odličnom vizualnom identitetu filma svakako pristaju i interesantni uplivi kojekakvih efekata koji filmu daju moderniji i trash štih. Konstantna akcija ne može biti monotona ili sterilna, no može u nekim trenutcima otići u banalnost koja je pretjerana čak i za crnohumorni film, stoga se u svom tom moru jurnjave, dinamike i brzine zna dogoditi i lagani pad koncentracije, budući da se ni nije baš ostavilo previše vremena za upiti događaje koji su se netom prije dogodili. Planiranje akcijskih scena popraćeno je zanimljivim korištenjem predmeta, prostorija u kući i u nemalom broju slučajeva glavni nas klinjo podsjeti na jednog mnogo poznatijeg dječaka koji je bježao i planirao obranu po svojoj kući.
Babysitter sam gledao solo, no tek sam poslije shvatio kako je to čistokrvni film za gledanje s ekipom. I ako ste ljubitelj horora i ako niste, mislim da biste se mogli fino nasmijati i iznenaditi tijekom ovog filma, bit će vam drago da ste vidjeli nešto ne tako svakidašnje. Jebiga, ima mana, ali bome je zanimljiv i zabavan.
Post je objavljen 26.12.2017. u 00:36 sati.