morska iz dubina
srijeda, 30.09.2020.
Misleća
Foto: otočka
Putuje moja misao. Do Splita. Zagreba. Australije. Mjeseca. Marsa. Venere. Nebeskog svoda.
Ide u morske pličine. Dubine. Ore beskonačnim prostranstvima. Premošćuje. Neuhvatljiva. Neukrotiva. Svojeglava. Ponekad pitoma. Pa slijedi tok. Češće divlja. Hoće uzvodno.
Bistri se u jutrenjima sunca. Mudruje u njegovim zalascima. Preskače tmine. Ulijeće u fotone svjetla. Ne odmara. Ne spava. Dežura u spremnosti biti sveprisutna. Brza. Djelujuća.
Volim horizonte. Ne zadaju gabarite kretanja.
Šta će tijelu sloboda ako je misao zatočena?
Gledam u kraj kraja i prebacujem pogled još dalje. A misao je već na drugoj polutci. Sanjiva. Pustolovna. Razigrana. Zagonetna. Znatiželjna.
Može li misao opstati kada jednom odbacim ovu trošnost sa sebe?
