morska iz dubina
subota, 05.09.2020.
Utopistica
Foto: otočka
S krajem ljeta nosim se dobro. Svjesna vlastitih mijena. Kamo li ne ovih nebeskih. ON je kao dijete. Žao mu. Najradije bi vječno ljeto. I ljetne radosti. Taj iz mora uopće ne bi izlazio. Nekad smo, u ovo doba, zvali prijatelje. I imali party na temu "zbogom ljeto." Sada će to izostat. Kao i puno toga. Jer #novonormalno# nosi nova obilježja našeg sada. I našeg sutra. Mirimo se. Bez pogovora.
Djevojčurak od rodice mi završio u bolnici. Dubrovnik. Korona. Nije dobro. Neki kažu da nema korone. Da je izmišljotina. Njoj se, eto, bore za život. Na rtg-u sjenka nekadašnjih pluća. A tek joj 30. I Marin, koji je ovo ljeto bio kod nas, zalegao. Korona. Teška upala pluća. Njemu 32. Pribrojen je današnjem sveukupnom broju oboljelih iz Splita. A mi brojimo koliko ima da je otišao od nas. Čini nam se da smo u sigurnoj zoni. Valjda. Čekamo vijesti šta mu je sa ženom i malim Lovrom.
Javlja mi se Desa iz Sao Pula. Nekad je bila susjeda i prijateljica u Vali. Sada prof.dr. na njihovom medicinskom fakultetu. Anesteziolog po specijalizaciji. Prebolila koronu. Pluća u lošem stanju. Bubrezi isto. Još ratuje s trombima. Poručuje, čuvajte se.
Ne uplićem se u politiku, vojsku ni snage reda. Uvijek sam prema sebi bila stroža od bilo koje direktive ili poretka. Nit bi tuđe uzela. Nikoga krivo pogledala. Najmanje išta ili ikoga ubila. Pa kad se ne bi trošilo na krivosuđe, snage reda i mira, novac bi se preusmjerio na sveopće dobro.
ON kaže da sam utopista. A ja da sam realna. Samo u nerealnom svijetu. Pa tako palamudimo jutros u moru. Jedini. Sva Vala naša. Motrit ćemo je sa svih aspekata. Jer neljudi su svugdje. Oni koji bi škovace u more. Fekalije u more. I tko zna šta još sve.
Spoznaja da je to sve, podjednako, naše je još u povojima. Kako za Valu, tako i svijet u cjelini. A nama je do očuvanja stalo. Čekamo kada će svima. Pa taman to radosno promatrali s nebeskih visina.
