morska iz dubina
utorak, 18.08.2020.
Party
Foto: otočka
Cijelu godinu nas je troje. Trenutno sedmero. Od četvrtka desetero. Slijedeći tjedan još plus dvoje. Napokon kuća puna glasova. Šušura. Komešanja. Gastronomskih želja.
Na špaheru sva četiri kola u pogonu. Plus pećnica. Kuva se. Šufigaje. Peče. A i drva za kamin se slažu. Teška sam sama sebi. Na ovu pod oblačnu sparinu, ko da imam tenk na leđima. I dva u prsima. Al srce kuca radosno. Neka! Neka uđu zapisi života u nebeske čipove. I odašilju radost. Urbi et orbi.
Sve se slatko pojede. Za stolom se otima riječ iz usta. Podbadanja, šale, ruganja, na pretek.
I mmmmm, kako je ovo dobro.
Mlađa uvijek voli kopat po albumima. Pa jučer izvadila sliku staru 40 godina. Pogađalo društvo tko je u sredini. Ja il druga kćer? Jutros, na stolu, sliku našao Stari. Uzeo i gleda. Gleda je dugo. Pa, onako utiho, pita tko su ove djevojčice na slici? Gledam ga u nevjerici. Vidim da se upire u odgonetavanju. Ispitujem mu razinu ozbiljnosti. I ON ga gleda u nevjerici. Ja se mrštim.
To smo nas troje, tata, rekla sam. Ti, mama i ja. Kad ste bili mladi. A ja curetak.
Uozbiljio se. Krv navrla u glavu. Stavio sliku na srce. Pa poljubio. I očima punim suza rekao, šta vrijeme učini od čovjeka.
Da, vrijeme teče. Tako je Kreator zamislio. Mi protočni za zbivanja života. A brzaci nas nose. Obale se smjenjuju. Sve smo iskusniji u plovidbi. Al teže veslamo. Tako to ide.
Na teraci party. Stol spreman. Sve postavljeno. Udaram perunom u poklopac i vičem, ruuučaaaaak!
