morska iz dubina
srijeda, 12.08.2020.
Još o djetinjstvu
Foto: otočka
Na siromaštvu djetinjstva izgradila sam bogatstvo i puninu života. Jeli siromaštvo kad nemaš dovoljno novca? Ili je siromaštvo kad dođeš u zrele godine? I prazan si? Bez topline uspomena na drage ljude? Životna zbivanja? Dogodovštine?
Sa navršene tri ipo godine mama je završila u bolnici. Tatu je posao nosio svugdje. Mene je trebalo zbrinut. Na neko vrijeme. To mjesto i neko vrijeme bio je škoj. Tatina sestra i njen muž. I njihovi mališi. Svi, jedan drugom do uha. Ja, gradsko dijete, suočila sam se s činjenicom da wc ne postoji. Iz tetine kuće se izlazilo u štalu. U kojoj su bile koke, slama i čučavac. Izgrađen na pijedestalu drvenih dasaka. Voda nije tekla iz špine. Trebalo ju je laminom zahvaćat iz gustirne. Spavalo se na slamarici. U trgovini mješovite robe kupovala se jedna karamela. Iz staklenke. Dijelili smo je nas četvero djece. Jela se riba. I zelje. Uvijek iz zajedničke terine. Svaki dan isto.
Ni na trenutak nisam osjetila da sam odvojena od roditelja. Toliko ljubavi i topline, koju sam dobila, daju samo oni koji su već za života sveti. Sveti, kao moja teta. Uz njenih troje djece, ja sam bila ta koja je dobivala najviše maženja. Najbolje komade hrane. Najbolje sve od postojećeg velikog ništa. Bila sam prigrljena. I već tada, sa tako malo godina, inicirana u svijet Svjetla i Ljubavi.
Prebirući po uspomenama, susrećem se s velikom oskudicom u kojoj je teta živila. Susrećem se, istovremeno, s nemjerljivom toplinom srca i duše kojom je zračila. Bila sam kod nje željna svega.
A to sve je bilo nadomješteno iskričavim blještavilom slike u kojoj me teta vodi za ruku. Na mračni šufit. Iz njedara vadi bananu. I daje mi da je pojedem. Daleko od očiju njenih. Jer nema za svih. Samo za mene.
Pojam siromaštva je krivo definiran.
Siromašan je onaj koji nema dušu.
Siromašan je onaj koji ne spozna dušu.
Siromašan je onaj koji barem jedan put u životu ne sretne dušu.
Ako me pitate koliko sam bogata, odgovaram, Bill Gates je za mene presitna riba. Ja sam već za rana uspjela dohvatit dio svemira. Njegovu ljepotu. Njegovu veličinu. Nebo je na mene izlilo svu svoju veličinu.
