morska iz dubina
utorak, 11.08.2020.
Djetinjstvo
Foto: otočka
Imala sam svega 10 godina kad je Stari počeo s gradnjom kuće u Vali. Prvu godinu smo spavali u šatoru. Bez ceste, vode, struje. Plinski rešo je bio u sjenci bora. Mama, čarobnica spize. Snalaženje do praiskonskih vremena. Jelo se šta se uhvati u moru. Pa gavrilovićeve paštete. Podravkini gulaši iz konzerve. U svim kombinacijama. Imali smo mali tranzistor na baterije. Koji je hvatao samo talijanske stanice. Tako, isključeni od svega, živili smo sretne ljetne praznike. Dolazila je tatina sestra, muž i mojih troje rođaka. Jedni drugima do uha. Meni više od toga nije ni trebalo.
Vrijeme smo provodili u moru. Na sto načina. Najčešće preplivavali na škoj preko puta. Tih tristo metara nije bila nikakva zapreka. Ako bi se roditeljstvo sjetilo, bacili bi pogled na nas. U pravilu, ipak, ne. Bili smo dobri plivači. Prepušteni sami sebi. Dječjim radostima. Bez ograničenja. Bez uvjetovanosti. Glisera nije bilo. O morskim psima se ovdje nije nikad pričalo. O poskocima još manje. Crne udovice su isplivale godinama kasnije. U blaženom neznanju odrastali smo sretno.
Bili smo "vlasnici" pustog i nenaseljenog škoja. Nema gdje nismo zavirili. Zaplivali. Istražili. Pecali. Lovili. Ronili. Izranjali. Vadili školjke, ježine, jeli priljepke. Japanke, s čepom koji je stalno ispadao, bila su naša jedina obuća. Noge bi često klizle na oštre rubove mrkente. Bilo je posjekotina, razderotina, ispalih noktiju. Ali nije bilo kmezanja. Stisli bi zube. Rane zacjeljivali u moru. I nastavljali. Bolilo ili ne, nastavljali s igrom. Kad bi počelo krulit u želucu preplivavali bi nazad. Preplanuli od sunca. S naslagama soli na tijelu. Gladni. Razigrani. Bučni. Nestašni. Nadasve slobodni. I tako cijele školske praznike.
U mojoj glavi je i danas vatromet slika i priča iz djetinjstva. Na način koji je većini današnje djece prepoznatljiv samo u likovima iz knjiga i filmova. Moje bogatstvo odrastanja u slanoći mora, pod vedrim nebom, lišeno bilo kakvog materijalizma, učinilo je da sam ko spužva upijala svaki tren pod nebeskom kapom. U meni milijun bisernih zrnaca djetinjstva. Toplih i dragih uspomena. Koje podgrijavam sjećanjem. Osmjehom na licu. I toplinom u duši.
