morska iz dubina

petak, 07.08.2020.

Sve je bilo krivo



Foto: otočka

Upoznala sam je na fakultetu. Brzo smo kliknule. Istih svjetonazora, ambicija i smisla za humor. Sjedile smo skupa. Preko telefona rješavale sporna pitanja za ispite. Gotovo bile nerazdvojne. Krajem prve godine mi se činilo da se povlači u sebe. Da gubim nit s njom. A onda sam čula da je u vezi s 25 godina starijim profesorom. Našim profesorom. Najprije sam bila u nevjerici. A onda sam, iz njenih pogleda i izbivanja sa zajedničkih druženja, shvatila da tu nečega ima.

I dalje smo sjedile skupa. Učile. Davale ispit za ispitom. Ona je šutjela. Ja sam šutjela.
Jednog dana je izustila, moram ti nešto reći.
Ne moraš. Jer ja znam, odgovorila sam ljuto i otresito. Zar sam to zaista trebala saznat od nekog trećeg? Još na prvoj
godini. Krasno prijateljstvo.
Puno mi značiš, rekla je. Bojim se da te ne izgubim. Bojim se tvoje osude. Ali više ne mogu šutjet. Izjedam se u krivici prema tebi. Mi smo zaljubljeni. I tu sam nemoćna.
To nije veza za tebe. Oženjen je. Ima kćer. Javna je osoba. Di ti je pamet, pjenila sam. Dalje nisam mogla ništa. Bilo je uzmi ili ostavi. Uzela sam. Naravno. Prijatelj se ne ostavlja na cjedilu.

Diplomirale smo među prvima u generaciji. Kad god sam mogla, molila sam da tu vezu okonča. Sve je bilo uzalud. Grad je dovoljno velik i dovoljno mali da se znalo. Vrtio ju je oko malog prsta. Lagao da sa ženom nema ništa. Da spava kod sestre. Ponekad je vodio na studijska putovanja. Intelektualno su bili jaki. I to joj imponiralo. On je znao da znam. Da ne odobravam. Znao je za razinu našeg prijateljstva. Gledali smo se preko nišana. Svih godina.

Udala sam se. Bila mi je vjenčana kuma. U slijedećim godinama sam dobila dvije djevojčice. A ona je imala petnaest godina staža s oženjenim profesorom. Koji je u svoj život namamio netom navršenu punoljetnicu. Saznala sam poslije i za ranije veze sa studenticama.
Ona se gubila u njegovim zajedničkim planovima. Nikad ništa od realizacije. Bila je pametna i sposobna u svom poslu. Ali ne i u životu. Krenulo je s psihičkim problemima. Obilazile smo sve. I oficijelnu i alternativnu medicinu. Odbila je bolničko liječenje. Onda sam tog jutra, u Slobodnoj, pročitala sitni članak. U crnoj kronici. Tek par sati kasnije saznala sam da je riječ o njoj.
Ubila se. Na padinama mjesta na kojem su proveli najviše vremena.

Profesor je još živ. Ne spava mirno. Nisam mu za to dala priliku. Kad god ga sretnem dobije porciju žući. Znam ja s riječima. Toliko otrovno i žestoko da pouzdano znam da ne spava mirno.
To je ionako moja jedina preostala satisfakcija u uspomeni na Nju.
Čest je gost u medijima. O njemu napisi kao o moralnoj i intelektualnoj vertikali. Farizejstva i sličnosti na sve strane.
Zaista, ništa nije onako kako se čini.

07.08.2020. u 09:28 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2020 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2020 (18)
Listopad 2020 (18)
Rujan 2020 (16)
Kolovoz 2020 (22)
Srpanj 2020 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Linkovi