My spiritual exercises
srijeda, 11.05.2022.
ZNAČENJE LUCIFERA I SIMBOLIKA PENTAGRAMA
U postu „Simbolika zmije kod kršćana i gnostika“ pisao sam o ambivalentnosti simbola zmije. Analogno ovome, možemo se osvrnuti također na simboliku pentagrama, vezanu uz pojam Lucifera – imaju li oni isključivo loš predznak (kao što mnogi kršćani smatraju) ili se radi također o ambivalentnim pojmovima, slično kao kod simbola zmije? Da li je Lucifer izvorno negativni pojam? Možemo se najprije osvrnuti na citate iz Novog zavjeta (1 Pet 1:19 i Otk 22:16), koje spominju „zvijezdu danicu“ kao personifikaciju Isusa, drugim riječima – kao Lucifera. Petar prispodobljuje rođenje danice u našim srcima sa rađanjem Krista u našim srcima. U Otkrivenju sam Isus sebe poistovjećuje sa Jutarnjom zvijezdom: „Ja sam... sjajna zvijezda danica“.
Rimski Lucifer bio je personifikacija Venere kao Jutarnje zvijezde, dok je Vesper-Hesperos bila personifikacija Venere kao Večernje zvijezde. Inače, Vesper nema negativno značenje kod katolika, jer on označuje jednostavno – večernju molitvu. Pojam Lucifer (od lat. lucis-svjetlo; ferre-nositi) je izravan latinski biblijski prijevod grč. heosphorus (heos-zora; phorus-donositelj). Možemo spomenuti da je „Stella matutina“ (Jutarnja zvijezda), isto kao i „Rosa mystica“ jedan od epiteta Sv. Marije u katoličkim litanijama bl. Djevice.
No, ključni dokaz o tome, da Lucifer u ranom kršćanstvu nije imao negativne konotacije, kao danas, jest postojanje – sveca sa upravo tim imenom. Dana 20. svibnja u Katoličkoj se crkvi obilježava (mada ne osobito bučno) sv. Lucifer, po biskupu koji je živio u 4. stoljeću u glavnom gradu Sardinije, Cagliari-ju . O ovome se svecu ne zna baš mnogo; ono malo informacija što o ovome svecu znamo potječe od pera Giuseppea Mannoa, povjesničara sa Sardinije. Luciferova je glavna zasluga u kršćanskoj religiji ta, što je u 4. stoljeću bio ustao protiv arijanske hereze, koja je bila uzela maha sredinom tog stoljeća. (Radi se prije o 11. stoljeću, imajući u vidu Fomenkove „pomake u vremenu“, zbog pogrešne kronologije, koja potječe od Denisa Petau-a, iz 17. stoljeća).
Interesantno je da su žitelji glavnog grada Sardinije odabrali 'tuđeg' sv. Saturnina, rodom iz francuskog Toulosea, umjesto svojeg sveca Lucifera. Lucifer je ipak postao zaštitnikom (barem) jednog mjesta (Vallermosa) u blizini Cagliarija.
H.P. Blavatsky u svojoj „Tajnoj doktrini“ (Secret Doctrine, 1888) spominje zagonetni rukopis u posjedu Vatikana, a koji spominje sektu luciferijanaca. Radi se o rukopisu koji izlaže učenje o „Centralnom Suncu“ koje zrači kreativnim svjetlom, u procesu stvaranja organskog univerzuma. On sadrži, kako veli Blavatsky, „najkompletnije izlaganje te doktrine, uključujući osebujnu verziju koju su prihvaćali luciferijanci i drugi gnostici.“ (Čini se da se na ovo odnose stihovi katoličkog himna: „Lucis Creator optime/Lucem dierum proferens/Primordis lucis novae/Mundi parans originem.)
U istoj knjizi, Blavatsky govori o Luciferu kao duhu intelektualnog prosvjetljenja i slobode misli, koji je metaforički svjetlost-vodilja, koja pomaže čovjeku da nađe njegov put kroz stijene i prudove života, te on predstavlja Logos u najvišem, a „Protivnika“ u njegovom najnižem aspektu.
Simbol pentagrama (a koji u vezi s rimskim Luciferom i Venerom) također ima ambivalentno značenje. Od prvobitnih kršćana bio je prihvaćen zato jer dolazi od kaldejskih maga (mudraca s istoka, kako su nazvani u Mt 2:1-2) te su oni u njemu vidjeli pozitivno značenje. „Encyclopedia of Freemasonry“ naziva simbol znakom utjelovljene Riječi. Prema smjeru njegovih krakova on može predstavljati dobar ili zao princip, red ili nered, blaženo janje Ormuzda i sv. Ivana, ili prokletog boga Mendesa, inicijaciju ili profanaciju, Lucifera ili Vesper, jutarnju ili večernju zvijezdu, Mariju ili Lilit, pobjedu ili smrt, svjetlo ili tamu, veli A. Mackey.
Pentagram je imao istaknuto mjesto u simboličkim arturijanskim romansama. Predstavljao je pet viteških vrlina (iskrenost, bratstvo, čistoća, ljubaznost i suosjećanje). Imao je višestruka značenja: pet osjeta, pet prstiju, pet rana Kristovih, pet radosti Marijinih (navještenje, rođenje, uskrsnuće, uspeće i uzašašće bl. Djevice).
Kršćanska je predaja dakle iskrivila izvorno značenje i Lucifera i simbola pentagrama.Oslikavši Lucifera kao palog anđela, utjelovljenja zla i neprijateljstva prema Bogu, Crkva je promijenila njegovo izvorno značenje, kao «Lučonoše» ili donositelja svjetla. Božanski simbol pentagrama je također bio sotoniziran, te predstavljen (isključivo) kao simbol zla. Bez obzira na to, da li stoji uspravno, ili naopako.
