My spiritual exercises
subota, 25.09.2021.
DA LI JE UNIVERZUM SFERIČAN ILI IMA OBLIK RAVNE PLOČE?
Netko bi mogao pomisliti, gledajući naslov, da su srednjevjekovni teolozi smatrali da je oblik univerzuma ravna ploča, dok suvremeni znanstvenici smatraju da je sferičan. No – iznenađujuće – upravo je obrnuto: današnji znanstvenici drže da je univerzum manje-više ravna ploča (Wikipedia:“ These FLRW models thus support inflationary models and the standard model of cosmology, describing a flat, homogeneous universe…“ , dok su teolozi u 12. stoljeću smatrali univerzum sferičnim! Dakle, što su sve znali teolozi i filozofi o astronomiji možemo doznati iz djela „Didascalion“ Huga od sv. Viktora.
Za geometriju Hugo veli da su je izumili Egipćani, koji su najprvo mjerili zemlju, potom su stečeno znanje primijenili i na druga mjerenja, pa su tako pristupili također i mjerenju mora, neba, atmosfere, te na kraju – svih mogućih vrsta tijela. Hugo dijeli geometriju (poglavlje „De geometria“) na planimertiju, altimetriju i kozmimetriju. Ova treća se odnosi na mjerenje univerzuma, a on predstavlja sferu (kuglu) koja nadmašuje sve ostale.
Naravno, da profesori pariške filozofske škole Svetog Viktora nisu Zemlju smatrali ravnom pločom, već također sferom, dakle tijelom kuglastog, a ne ravnog oblika. Ovo možemo zaključiti iz toga, što Hugo u spomenutom djelu navodi Eratostena, kao „najučenijeg u geometriji“. A grčki polihistor Eratosten, predstojnik Aleksandrijske biblioteke, bio je prvi koji je odredio dužinu Zemljinog meridijana. Pritom je pogriješio za svega 1/6, odnosno za nešto više od 16 posto. Eratosten je smatrao da je zemlja kuglastog oblika, te da je moguća plovidba oko svijeta.
„Viktorinima“ je svakako bilo poznato da nebeska tijela općenito imaju sferičan oblik, pa tako naravno i Zemlja. Pošto je iz prethodnog posta evidentno da je postojala neka „tajna mudrost“, koja se saopćavala samo izabranim studentima, jasno je da je astronomija (kao i geografija i vjerojatno povijest), imala karakter „tajne znanosti“.
„MUZIKA UNIVERZUMA“
U poglavlju „De musica“ Hugo spominje pojam „muzike univerzuma“, koja se tiče elemenata, planeta i godišnjih doba. Mada neki možda misle da je teorija, po kojoj planeti vibriraju određenim frekvencijama koji odgovaraju određenim glazbenim notama možda novijeg datuma, nije tako. Jer o muzici sfera je već govorio Pitagora, kojeg Hugo, kao što je rečeno, smatra „ocem aritmetike“, i očito veoma cijeni, jer ga navodi na šest mjesta u svojoj knjizi, uvijek u pozitivnom kontekstu. Dakle, Pitagora je smatrao da planeti rotirajući nebeskim svodom proizvode zvuke, koje možemo čuti ukoliko se „ugađamo“, tako da se stvara rezonanca u našem tijelu sa nebeskom muzikom.
Suvremeni istraživač Jan Wicherink je otkrio kako su Pitagorini muzički omjeri jednaki onim Fibonacci-jevog niza. On je također naveo, da kada bi mogli zamisliti tako veliki klavir, raspona 49 oktava, te kada bi zasvirali na posljednje dvije oktave, njihove bi frekvencije odgovarale onima – svjetla! Sedam tipki u najvišoj oktavi zapravo su frekvencije 7 primarnih boja svjetlosnog spektra, ili sedam boja duge.
