My spiritual exercises
ponedjeljak, 20.09.2021.
U AMFITETARIMA SU SE ODRŽAVALE UTRKE, A U ARENAMA BOKS-MEČEVI
Iz Hugovog „Didascaliona“ možemo se informirati čemu su zapravo služili teatri, čemu amfiteatri, gimnaziji, arene i hramovi. On tako primjerice veli da se znanost zabave zove „Teatrika“ od riječi teatar, u koji su se nekad ljudi skupljali radi priredbi; ne radi se o tome da je teatar bio jedino mjesto u kojem se odvijala zabava, no bilo je popularnije od bilo kojeg drugog mjesta za zabavu. Hugo je dijelio znanosti na teoretske, praktične, mehaničke i logičke, a sve su one činile zajedno ukupno znanje, znanost kao filozofiju, u smislu univerzalnog znanja. Teatrika je dakle bila jedna od sedam mehaničkih znanosti (onih koje se odnose na bilo koji način na konkretan ljudski rad ili izvedbu).
„Neke su se vrste zabave odigravale u teatrima, neke u ulaznim holovima zgrada, neke u gimnazijima, neke u amfiteatrima, neke u arenama, neke na svečanostima, neke u svetištima. U teatrima, epovi bi se predstavljali, bilo recitalima, ili pak glumom sa dramskim ulogama ili korištenjem maski ili lutaka; održavale su se horske procesije i plesovi na trijemovima.
U gimnazijima su se hrvali; u amfiteatrima utrkivali [trčeći] na nogama ili na konjima ili u zapregama; u arenama su se izvodile boksačke borbe; na banketima se izvodila muzika sa pjesmama i instrumentima i pjevanjem, a također se i igralo kockama; u hramovima u vreme blagdana pjevale su se himne bogovima.“
Moj komentar: Hugo u svojem djelu govori o zabavi i objektima za zabavu u pred-kršćanskim vremenima. Sasvim sam siguran da su amfiteatri služili baš za tu svrhu, u doba ranog, poganskog Bizanta (oficijelno: Rimskog carstva). Ukoliko smo čitali Pselovu „Cronographiju“, mogli smo vidjeti da je još koliko u 11. stoljeću jedan bizantski car (Konstantin VIII) sam prakticirao sudjelovati u jednoj vrsti šakanja (boksa), koja se nazivala „gymnepodia“ i odigravala u teatrima, a potjecala je iz poganskih vremena.
Zanimljivo je da Hugo nigdje ne spominje gladijatore, ni mučenje kršćana u amfiteatrima. Po meni, amfiteatri potječu iz jednog drevnijeg doba, vjerojatno od Etruraca. Vještina njihove gradnje podrazumijeva i sjajne matematičare, budući da sadrže evidentne proporcije tzv. svete geometrije. Što se tiče „Rimljana“ (iz doba Vespazijana), dovoljno je pogledati historijat razvoja matematike iz Opće enciklopedije. Dakle, u članku o matematici u poduljem tekstu naći ćemo cijeli niz matematičara iz (drevne) Grčke, međutim – ni jednog jedinog rimskog. Ni slovca o rimskoj matematici. I to govori nešto, samo za sebe.
