My spiritual exercises
petak, 18.06.2021.
I SUVREMENI KRŠĆANSKI TEOLOG POTVRĐUJE EGIPAT...
U predgovoru svojeg djela „Uvod u Bibliju“ irski kršćanski teolog Wilfrid Harrington veli da ga je namijenio kako studentima teologije, tako i zainteresiranim laicima. Mene, kao pripadnika ove druge kategorije interesiralo je, mogu li u toj knjizi naći neki podatak, koji bi potvrđivao (ili barem davao indiciju) moju hipotezu, da je Novi zavjet nastao u Egiptu, tj. u Aleksandriji. I pažljivo iščitavajući, uspio sam pronaći nešto, uistinu zanimljivo. Radi se o poglavlju „Rukopisi Novog zavjeta na grčkom“ (str.138-139).
U njemu se veli da je „ u prva dva stoljeća postojanja kršćanstva opće prošireni materijal na kojem se pisalo bio papirus“. Kao što je poznato, papirus, biljka slična trski, potječe iz Egipta. (Spisi pisani na papirusu stariji su od onih pisanim na pergamentu, koji je izumljen kasnije, u Grčkoj.) No, pravo iznenađenje tek slijedi na slijedećoj stranici, na kojoj Harrington iznosi malo poznat podatak, naime, da je od 75 do sada pronađenih novozavjetnih tekstova VEĆINA bila pronađena upravo u – Egiptu. I još veli da ti rukopisi „predstavlaju autentično svjedočanstvo u egipatskoj tekstualnoj recenziji“. On također i nabraja najvažnije od tih pronađenih novozavjetnih tekstova pisanih na papirusu. Zanimljivo je također da su bili u Egiptu pronađeni i neki stariji tekstovi, pisani na pergamentu.
Kao što sam već ranije bio napomenuo, Hugo a St. Victore, kršćanski telog i filozof iz 12. Stoljeća napisao je u svojem djelu „Didascalion“: „Aegyptus mater est artium, inde in Graeciam, deinde in Italiam venerunt.“ (Egipat je majka umjetnosti, i odande su one došle u Grčku, i potom u Italiju.) Da li i suvremeni teolog Wilfrid Harrington ovo potvrđuje?
Odgovor je potvrdan. U svojem djelu „Uvod u Novi zavjet“ (poglavlje Apokrifna evanđelja, str.62-64) Harrington veli ovako. Da je tzv. Jakovljevo proto-evanđelje, čiji je auktor neki Aleksandrinac, „utjecalo znatno na kršćansku umjetnost“. I još za jedan apokrif, tzv. Petrovo otkrivenje, također nastalom u (čini se) Aleksandriji, veli Harrington slično:“Znatno je utjecalo na kršćansku književnost i umjetnost“. I time praktički potvrđuje navod iz Hugove knjige napisane 800 godina ranije.
