My spiritual exercises
četvrtak, 29.04.2021.
REINKARNACIJE IZ 19. STOLJEĆA I NJIHOV UTJECAJ NA SADAŠNJI ŽIVOTNI TOK
Moram priznati da sam post o obitelji Dickinson iz 19. stoljeća pisao malo „na brzinu“ i pritom previdio neke značajne činjenice, koje su od važnosti u sadašnjem životu. Tako sam razmatrajući fotografije likova vezane za familiju pjesnikinje Emily Dickinson uočio jednu (Thomas Higginson), za koju sam jednostavno pogrešno zaključio da se radi o suprugu moje tadašnje ljubavnice Mabel Loomis [Andrea Latinović]. Ona je bila važna osoba u mojem tadašnjem životu, kao američkog pravnika Williama Dickinsona na Amherst College-u, Država Massachussets, pošto mi je bila ljubavnica tokom zadnjih 13 godina života (1882-1895). Međutim, njezin suprug nije tada bio Higginson, čija je reinkarnacija Zdravko Cikuša, glavni urednik i vlasnik izdavačke kuće „Stari grad“. Njen muž, David P. Todd bio je predavač astronomije na Amherst College-u, i po mojem dubokom uvjerenju njegova je inkarnacija glavni urednik izdavačke kuće CID-Nova, Bernard Gospodinović.
Andrea Latinović postala je u ovoj inkarnaciji poznata kao nekadašnja glavna urednica dnevnog lista „Vjesnik“. Međutim, u svojoj inkarnaciji iz 19. stoljeća bila je poznata kao urednica poezije – moje tadašnje sestre Emily Dickinson [sada Helen Shapiro]. Emily Dickinson je umrla 1886. godine, i pošto Dickinsova supruga Susan nije pokazala interes za objavljivanjem njene poezije (iako joj je to sugerirala Emily prije svoje smrti), tog zadatka se prihvatila Mabel Loomis, tako da je bila urednica zajedno sa Higginsonom za prve dvije zbirke (1890. i 1891.) U međuvremenu, Higginson je odustao od daljeg štampanja njene poezije, smatrajući da je Loomis izvršila neke preinake u odnosu na izvornu verziju Emily Dickinson u prva dva izdanja.
Dakle, William Dickinson i Mabel Loomis dugo su tajili svoju vezu, koja je ugrozila njegov brak sa Susan Huntington (međutim, nije bilo došlo do rastave). Oni su se potajno sastajali, te odlazili na povremene izlete, kao primjerice u Boston. Pisali su pisma jedno drugom, a Willia je slao u svojim pismima manja koverte, sa svojom adresom (kako netko ne bi prepoznao njen rukopis. U vrijeme kada su započeli svoju ljubavnu vezu, William je imao 53, a ona 26 godina. Wikipedijin članak govori o tome da ga je povremeno zvala „moj kralju“. Suprug Mabel Loomis, profesor astronomije David P. Todd bio je prijatelj familije Dickinson, a također je bio i nevjeran svojoj supruzi.
100 godina kasnije, Dickinson i Loomis susreli su se, u njihovim novim inkarnacijama (kao novinari Glasa Istre i Vjesnika, na jednoj „pressici“). Pisali su pisma jedno drugom, čuli se telefonom, a konačno je došlo i do date-a 11. veljače 1995. godine. Pisac ovih redaka sjeća se da mu je rekla „da se sada osjeća kao carica“ (u jednom kafiću koji se zvao „J&B“, gdje je došlo do susreta). Međutim, nakon kratkog vremena, ova veza je nažalost pukla.
Nekih 10ak godina kasnije, došao sam u telefonsku vezu sa Bernardom Gospodinovićem, prijateljem z 19. Stoljeća, koji je pokazao interes za objavu mojih radova na site-u CID-Nove („Izmijenjena stanja svijesti“. Bio mi je poslao i neke materijale u vezi knjige „Od Zaratustre do Kena Wilbera“, međutim i ova je veza pukla (on je naime zahtijevao da objavim samo životopise i djela mističnih filozofa do renesanse). Mene nije obuzela nikakva depresija ili panika, i optimistički smatrao sam da ću već naći odgovarajućeg nakladnika. Čak sam bio sam preveo djelo i na engleski, i jedna je izdavačka kuća u Americi (koja se bavi izdavanjem E-knjiga) čak pokazala interes sa njeno objavljivanje.
Prošlo je i par godina od dovršenja rukopisa knjige, međutim – izdavača niotkud. Sjećam se da kada sam Zdravku Cikuši preko telefona rekao da sam pokušao sa Gospodinovićem, on mi je samo dva puta ponovio: „A, ne bih vam preporučio! Ne bih vam preporučio!“.
I tada – što se dešava... Par gdina kasnije, ja se zaljubljujem u Susan Huntigton [Mia Kovačić], u njenoj novoj inkarnaciji – ovaj puta ne izbliza, kao sa Mabel Loomis, već „daljinski“. Ona vodi emisiju „Red Carpet“ i gleda me sa TV ekrana svojim krupnim plavim očima. Ja ne odolijevam. Šaljem joj niz svojih radova u photo-shopu, a na jednom od njih je jumbo plakat sa dva prstena i porukom „Draga Mia, udaj se za mene i učini me nasretnijim čovjekom na svijetu!“ Još čuvam tu svoju „bračnu ponudu“, koja nosi datum 14. ožujak 2008. I dan-danas osjećam se nekako emotivno povezan sa njom, moram priznati.
