My spiritual exercises
ponedjeljak, 21.12.2020.
NEKA SASVIM DRUGA PRIČA: TKO JE OBAMIN PRAVI OTAC?
Mislim da se prije jedno 10ak godina pojavio film pod nazivom „Obama's Real Father“. U njemu se spekulira da Obama sr. nije pravi otac američkog predsjednika, već jedan drugi čovjek, također Afro-Amerikanac. Nekako u to vrijeme, dakle prije jedno deset godina, bio sam primijetio nekakvu fizičku sličnost između mojeg oca i američkog predsjednika. Kada je bio Obama na TV, bilo mi je očito da moj otac simpatizira tog predsjednika (kao nijednog do tada), i ja sam mislio da je to samo zbog očite sličnosti fizionomije. Prije jedno desetak godina sam tako bio objavio na blogu i sliku mog oca na konju, u podnožju Keopsove piramide, gdje su i čitatelji bloga mogli uočiti tu sličnost.
Dakle, u međuvremenu sam bio i zaboravio na to, sve do nedavno, kada je na TV prikazan susret između bivšeg predsjednika SAD i njegovog tadašnjeg vice-predsjednika, odnosno novoizabranog Joe-a Bidena. Pošto nisam dugo vidio Obamu na TV, ostao sam doista zapanjen. Zašto? Zato jer je podsjetio na oca još i više. Prvo, sijeda kosa, zatim slična visina, građa tijela i način hoda. I nešto najbitnije – što doista budi sumnju, a to je Behterovljeva bolest. Ova opaka bolest, koja ukratko donosi na kralježnici degenerativne procese (od blagih, kada je kičma samo malo povijena, do vrlo teških, kada je brada gotovo spojena sa grudima, ili je pak čovjek posve povijen prema tlu u predjelu kuka) bila je očita kod ex-predsjednika (srećom, u blažem obliku). Upravo je ono bilo, što se kaže „the last straw“, ili kap koja je prelila čašu.
Ja bih upitao navodine Obamine rođake, odnosno polu-sestre i polu-braću, imaju li itko od njih tu bolest. Ili pak njegovi preci po (navodnom) ocu, jesu li je imali?
No, pogledajmo slike navodnih Obaminih roditelja. Sliči li na njega njegova majka Ann, ili otac Barack sr. ? Pogledajmo sliku, na kojoj je sa članovima svoje šire obitelji; sliči li ijedan od njih na Baracka juniora, 44. predsjednika Sjedinjenih država. U jednom intervjuu iz 2006. godine, Obama je rekao da je njegova šira familija kao UN u malome, te da ima rođake koji sliče na Bernie Mac-a [ne znam tko je to] do Margaret Thatcher. A da li itko od njih sliči na tebe, brate Barack, kao što je tvoj pokojni (stvarni) otac sličio?
Netko će se upitati, pa tko je onda prava majka Baracka mlađeg? Ne znam. No, čini mi se da njegove kćeri, (ili bar jedna od njih) nekako sliče na kćeri Abdela Nasera, egipatskog predsjednika prije 60 godina. Moj otac bio je upravo u to doba (Titovih susreta sa Naserom) u osobnoj pratnji jugoslavenskog predsjednika. I nije potrebno mnogo, da se stvari povežu i donese zaključak.
Što je prava istina oko porijekla Baracka Obame mlađeg, vjerojatno se nikad neće saznati. Možda bi odgovor mogao dati DNK test, ali malo je vjerojatno da bi bivši američki predsjednik na to pristao. Ovako, malo će imati problema oko objašnjenja nasljedne genetske bolesti, koju nitko u njegovoj navodnoj familiji nije imao.
petak, 11.12.2020.
TKO JE BIO PRVI KRŠĆANSKI VLADAR?
Dvije dinastije Komnen i Dukas, vežu se po meni, za početak kršćanstva u Istočnom rimskom carstvu. Po mojem osobnom mišljenju, upravo oni su bili ti, koji su zaslužni što je kršćanstvo postalo oficijelnom religijom istočnog imperija. A prije toga? Naravno, Bizant je postojao i prije toga, no mi teško da možemo saznati niti koji je stvarno bio prvi kršćanski vladar tog carstva, ni tko je bio prvi vladar Bizanta uopće. (Uzgred budi rečeno sam naziv „Bizant“ potječe tek iz 16. stoljeća.) No, to sigurno nije bio Konstantin I Veliki, već je on samo legendarna ličnost, kao i ostali likovi iz antike.
Već sam ranije bio istaknuo kako ne mislim da je u 11. stoljeću bilo bilo kakve shizme između Zapadne i Istočne crkve – naprosto tada je postojala samo Istočna crkva. Ona se nazvala ortodoksnom (naziv pravoslavna meni zvuči malo nebulozno) jer je naprosto to i bila – prva izvorna kršćanska crkva. Sve ostale crkve su iz nje proizašle, odnosno nastale kasnije.
Koji je točno bio prvi kršćanski vladar, ne može se sa sigurnošću ustvrditi. Koji je bio zadnji poganski vladar Istočnog rimskog carstva? Ni to se ne može pouzdano ustvrditi. Možda Konstantin VIII? Jer, za njega Psel veli u 'Kronografiji' da je prakticirao neku vrst poganske borilačke igre u „teatru“, zvane „gymnepodia“, u kojoj je i osobno uzimao učešća (kao takmičar, odnosno borac). Njegov pak nasljednik Roman III Argir je štovao ikonu bogorodice, kao i prethodnik Konstantina Vasilije II, no mi ne možemo iz konteksta shvatiti, radi li se tu (još uvijek) o gnostičkom/poganskom božanstvu, ili pak kršćanskom.
Što se pak tiče Mihaela IV Paflagona, znamo da je podizao crkve, ali i manastire, no opet ne znamo jesu li to bili kršćanski objekti, pošto im se ne spominju imena, niti je to vidljivo iz konteksta. (Može biti da se radi o poganskim, ili gnostičkim crkvama. Jer, kao što je uostalom i poznato, gnostičke crkve prethodile su kršćanskim.) Ono, što budi sumnju, da je car bio (još uvijek) poganin jest ova rečenica: „To some of these he looked for spiritual guidance, or conversion...” Pod “some of these” misli se na one, koji su “ostarjeli u asketskom života”, tj. na redovnike. A pod “conversion” misli se nedvojbeno na obraćenje. To jest, carevo obraćenje na kršćansku vjeru.
Prva crkva koja se izrijekom spominje u ‘Kronografiji’ jest crkva sv. Sofije, u dijelu knjige koji govori o carici Teodori. Međutim, ništa konkretno se ne može saznati o njenim religijskim uvjerenjima. Za Konstantina IX Monomaha saznajemo iz Pselova djela da je bio sedam godina u manastiru na otoku Mitilena, no – prisilno, to jest po zapovijedi cara Mihajla V. I znamo da je potrošio veliku sumu novaca na gradnju crkve, koja se u engleskom prijevodu zove “Church of St. George the Martyr”. To jest, radi se o neprijeporno kršćanskoj crkvi, pa tako možemo zaključiti da je on odista i bio kršćanski car. No, da li je bio prvi, to nije moguće sa sigurnošću tvrditi.
