Dvije dinastije Komnen i Dukas, vežu se po meni, za početak kršćanstva u Istočnom rimskom carstvu. Po mojem osobnom mišljenju, upravo oni su bili ti, koji su zaslužni što je kršćanstvo postalo oficijelnom religijom istočnog imperija. A prije toga? Naravno, Bizant je postojao i prije toga, no mi teško da možemo saznati niti koji je stvarno bio prvi kršćanski vladar tog carstva, ni tko je bio prvi vladar Bizanta uopće. (Uzgred budi rečeno sam naziv „Bizant“ potječe tek iz 16. stoljeća.) No, to sigurno nije bio Konstantin I Veliki, već je on samo legendarna ličnost, kao i ostali likovi iz antike.
Već sam ranije bio istaknuo kako ne mislim da je u 11. stoljeću bilo bilo kakve shizme između Zapadne i Istočne crkve – naprosto tada je postojala samo Istočna crkva. Ona se nazvala ortodoksnom (naziv pravoslavna meni zvuči malo nebulozno) jer je naprosto to i bila – prva izvorna kršćanska crkva. Sve ostale crkve su iz nje proizašle, odnosno nastale kasnije.
Koji je točno bio prvi kršćanski vladar, ne može se sa sigurnošću ustvrditi. Koji je bio zadnji poganski vladar Istočnog rimskog carstva? Ni to se ne može pouzdano ustvrditi. Možda Konstantin VIII? Jer, za njega Psel veli u 'Kronografiji' da je prakticirao neku vrst poganske borilačke igre u „teatru“, zvane „gymnepodia“, u kojoj je i osobno uzimao učešća (kao takmičar, odnosno borac). Njegov pak nasljednik Roman III Argir je štovao ikonu bogorodice, kao i prethodnik Konstantina Vasilije II, no mi ne možemo iz konteksta shvatiti, radi li se tu (još uvijek) o gnostičkom/poganskom božanstvu, ili pak kršćanskom.
Što se pak tiče Mihaela IV Paflagona, znamo da je podizao crkve, ali i manastire, no opet ne znamo jesu li to bili kršćanski objekti, pošto im se ne spominju imena, niti je to vidljivo iz konteksta. (Može biti da se radi o poganskim, ili gnostičkim crkvama. Jer, kao što je uostalom i poznato, gnostičke crkve prethodile su kršćanskim.) Ono, što budi sumnju, da je car bio (još uvijek) poganin jest ova rečenica: „To some of these he looked for spiritual guidance, or conversion...” Pod “some of these” misli se na one, koji su “ostarjeli u asketskom života”, tj. na redovnike. A pod “conversion” misli se nedvojbeno na obraćenje. To jest, carevo obraćenje na kršćansku vjeru.
Prva crkva koja se izrijekom spominje u ‘Kronografiji’ jest crkva sv. Sofije, u dijelu knjige koji govori o carici Teodori. Međutim, ništa konkretno se ne može saznati o njenim religijskim uvjerenjima. Za Konstantina IX Monomaha saznajemo iz Pselova djela da je bio sedam godina u manastiru na otoku Mitilena, no – prisilno, to jest po zapovijedi cara Mihajla V. I znamo da je potrošio veliku sumu novaca na gradnju crkve, koja se u engleskom prijevodu zove “Church of St. George the Martyr”. To jest, radi se o neprijeporno kršćanskoj crkvi, pa tako možemo zaključiti da je on odista i bio kršćanski car. No, da li je bio prvi, to nije moguće sa sigurnošću tvrditi.
Post je objavljen 11.12.2020. u 18:43 sati.