My spiritual exercises
četvrtak, 29.10.2020.
PRETHODNA INKARNACIJA BOBBY FISCHERA JE EMANUEL LASKER
Kao dijete jako sam dobro igrao šah, i bio sam među najboljima, kada sam išao u osnovnu školu, 70tih godina. (Ustvari, samo jedan bio je bolji igrač od mene, zvao se Slavko Maletić). Poslije sam zanemario šah, kada sam počeo trenirati košarku. Može se reći da sam samo s vremena na vrijeme igrao šah, a u posljednjih 20ak godina sam i prestao. Prije nekoliko mjeseci desila se jedna zanimljiva stvar, a to je da sam pronašao šahovsku ploču, za koju sam mislio, da sam je zagubio. (A bila je u stvari na manje od metar od mog radnog stola sa kompjuterom, između police za knjige i zida.)
Ukoliko sam inkarnacija glumca Bogarta, tada bih stvarno morao biti dobar šahist, kao što je i on bio. I tako, počeo sam, poput svoje prethodne inkarnacije, igrati šah, sam protiv sebe, baš kao što je to činio H.B. (U jednoj sceni iz filma „Casablanca“ može se vidjeti kako Rick, vlasnik lokala, igra šah, upravo – protiv sebe.) Malo mi je to izgledalo čudno u početku, ali sam onda shvatio da to i nije tako teško. Jednostavno, vuku se najbolji mogući potezi, prvo kao jedan, a onda kao drugi igrač.
Nedavno sam naišao na članak u Općoj enciklopediji o šahu (zanimljivo, članak je opširan - na čak tri strane - za razliku od članaka o drugim igrama, odnosno sportovima, koji su kratki i jezgroviti). U njemu sam pronašao one podatke, koje sam znao već kao dijete, o prvim šampionima svijeta u šahu. Pažnju mi je privukao drugi po redu šampion, koji se zvao Emanuel Lasker (šampion od 1894 do 1921 godine). Nekako mi je to ime (već kao djetetu) zvučalo poznato, baš kao i slijedećeg šampiona, Raula Capablanche. Nešto mi je govorilo da se radi o inkarnaciji nekadašnjeg prvaka svijeta Bobby Fischera, kojeg sam volio kao dijete, i sjećam se da sam analizirao njegove partije i oduševljava se njegovom genijalnošću. I, kada sam otišao na Google image, doista su se potvrdile moje slutnje – jedanaesti šampion svijeta je odista bio inkarnacija drugog šampiona svijeta, Emanuela Laskera.
Dakle, isti igrač koji je fascinirao Bogarta, je u svojoj novoj inkarnaciji inspirirao mene, njegovu reinkarnaciju. No, interesantno je da i naredni (treći) šampion Raul Capablanca (od 1921-27) tu igra neku ulogu – jer on je prethodna inkarnacija 10. šampiona svijeta, Borisa Spaskog!
Inače, moj interes za igru na 64 polja ne datira (samo) iz prethodne inkarnacije. Upravo čitajući navedeni encilopedijski članak shvatio sam od kojeg stoljeća, odnosno inkarnacije potječe moj interes za šah. U Evropu je šah dospio prvo na španjolski dvor, odnosno za vrijeme kralja Filipa II, u drugoj polovini 16. stoljeća. A u toj inkarnaciji (kao Aloysius Gonzaga) ja sam došao na njegov dvor, da budem paž njegovu sinu, princu od Asturije. Tada su Španjolci i Talijani bili najbolji igrači šaha i prvi (neslužbeni) prvaci svijeta. Dakle, u početku je šah bio privilegija samo visokog plemstva, da bi tek u 18. i naročito 19. stoljeću dospio do širokih masa.
